Profesor Univerziteta u Beogradu dr Sava Petković, tvrdi da je na crnogorskom primorju izražen problem erozije i nestajanja plaža, da je za nekoliko posljednjih decenija znatno smanjena širina mnogih i da se “može desiti da neke plaže potpuno nestanu ako se na vrijeme nešto ne učini”.
“Kao primjere nestajanja plaža pomenuo bih Mogren, koji je za par zadnjih decenija izgubio jednu trećinu svoje širine. To je toliko očigledno da je dovoljno uporediti slike plaže iz 1931. godine, kada je bila spojena kopnom širokim desetak metara i današnju gdje praktično imamo dvije odvojene plaže. Slično je u Sutomoru i Petrovcu gdje su ljudi prvo napravili kuće blizu mora, pa su šetalištem i obalnim zidom praktično pregradili plažu.
Sada to ljeti i ne izgleda toliko ružno, ali zimi kad su veliki talasi, udaraju u zid potkopavaju pijesak i odnose ga u more. Tako polako nestaju najljepše crnogorske plaže”, kaže profesor Petković, koji je dvije decenije radio u poznatom beogradskom Inistitutu “Jaroslav Černi” i godinama pekao zanat gradnje objekata u moru u Libiji.
On ističe da problem nestajanja plaža nije crnogorska specifičnost i da se sa tim problemom decenijama “vrlo ozbiljno nose i najpoznatije turističke destinacije u svijetu”.
Plaže nestaju na svim meridijanima od Floride do Španije i Italije, ali se tamo bave tim problemom. Ovdje se praktično od Austrougarske ne radi ništa ozbiljno i planski na zaštiti divnih plaža
“Plaže nestaju na svim meridijanima od Floride do Španije i Italije, ali se tamo bave tim problemom, prihranjuju plaže vraćajući pijesak iz mora i investiraju stotine miliona. Samo u Španiji se trenutno radi na 400 lokacija na kojima se obnavljaju plaže i prave nove. Tamo je tokom devedesetih godina u revitalizaciju postojećih i izgradnju novih plaža potrošeno nevjerovatnih milijardu dolara. Ovdje se praktično od Austrougarske ne radi ništa ozbiljno i planski na zaštiti divnih plaža”, kaže Petković. Ovom problemu, upozorava Petković, mora se pristupiti vrlo ozbiljno.
“To mora da radi država jer je to njen veliki resurs. To ne mogu raditi privatnici koji na kratki period zakupe parče obale. Oni za to nemaju ni interesa, ni novca, ni znanja pa se dešavaju komične situacije da jedan zakupac naspe nekoliko kamiona pijeska na svom dijelu plaže i prvi jači jugo ga odnese kod komšije. To nije ozbiljan pristup. To država treba da radi jer je valjda nesporno da je turizam njen veliki potencijal i valjda niko razuman ne misli da je moguć turizam bez plaža”, objašnjava Petković.
Osim nestajanja plaža za Petkovića je posebno problematično betoniranje obale.
“Umjesto da se obnavljaju postojeće i prave nove plaže, imamo pojavu takozvanih betonskih plaža. U Herceg Novom polovina plaža su betonski platoi. Nema šanse da ćete nekog eksluzivnog gosta dovesti da se na tom betonu peče kao na ringli od šporeta. Mogu se napraviti lijepe prirodne plaže, pogledajte koliko se divnog šljunka vadi iz Lima i Morače, znači nećete da radite nešto sa nekim vještačkim materijalom koji ćete kupovati. Ali ovdje je jednostavnije dovesti nekog preduzimača i izbetonirati plato, ali to nije plaža nigdje u ozbiljnom svijetu. Ponavljam da to, zato što je to njen ogromni resurs, treba da radi država i zbog ozbiljnosti posla i veličine investicije”, kaže Petković.
Petković kaže da je problem nestajanja crnogorskih plaža uglavnom izazvan ljudskim postupcima.
On kaže da je problem nestajanja crnogorskih plaža uglavnom izazvan ljudskim postupcima.
“Negdje je to gradnja kao u Petrovcu i Sutomoru, a negdje, kao na Mogrenu, problem je nastao tako što je prilikom izgradnje magistrale skrenut potok koji je vjekovima donosio materijal na plažu. Sada nema potoka pa nema ni novog materijala pa je plaža sve uža”, kaže Petković.
Sredinom sedamdesetih Majami Bič nestao
Kao najslikovitiji primjer kako plaža može da nestane, kako se može obnoviti, koliko to košta i koliku dobit može da donese, profesor Petković navodi poznatu plažu na Floridi, Majami Bič.
Kao najslikovitiji primjer kako plaža može da nestane, kako se može obnoviti, koliko to košta i koliku dobit može da donese, profesor Petković navodi poznatu plažu na Floridi, Majami Bič.
“Ta poznata plaža je sredinom sedamdesetih zbog gradnje blizu mora i pregrađivanja obale kao u Petrovcu i Sutomoru praktično nestala. Ljudi su shvatili ozbiljnost situacije pa su iz mora izvadili čitavih 10 miliona kubika pijeska i vratili na plažu, odakle su ga talasi odnijeli. Dakle Amerikanci su radili otprilike godinu i potrošili 100 miliona dolara i ponovo dobili plažu 16 kilometara dugačku i prosječno 70 metara široku. Ta investicija je praktično zanemarljiva ako se ima na umu da tu plažu godišnje posjeti duplo više turista nego zajedno tri planetarno poznate turističke atrakcije njihove nacionalne parkove Veliki Kanjon, Josemiti i Jeluston i da na toj poznatoj plaži samo od stranaca godišnje zarade nevjerovatnih četiri i po milijarde dolara. Na tom primjeru se vidi kako je to obziljan posao i kakve prihode donosi. To tamo radi država i finansira se iz vojnog budžeta da kontinentalne države ne bi mogle prigovoriti”, objašnjava Petković.
Ada desetkovana?
Kada je riječ o Adi Bojani, Petković kaže da ne postoje relevantni podaci i mjerenja i da bi se mjerenjem i upoređenjem sa snimcima iz prošlih decenija moglo utvrditi sužava li se obala na tom dijelu.
“Njemci su prije pet, šest godina za potrebe Albanije radili studiju u vezi sa ekološkim prilikama na njihovom dijelu obale, istočno od ušća Bojane. U toj studiji sam našao podatak da je plaža na Adi od 1975. godine do tada smanjena sa 60 na 10 metara širine. Te podatke ne treba uzimati zdravo za govoto jer postoji mogućnost da je jedno mjerenje rađeno pri plimi a drugo pri oseci i tu se mogu desiti velika odstupanja. I tu kao i na ostalim plažama treba napraviti ozbiljna mjerenja i utvrditi šta se dešava”, kaže Petković.
Bonus video:
