ŽELI DA NASTAVI PORODIČNI POSAO

Upoznajte Renata Nulešija: Učenik koji ima zlatne ruke za prstenje

Školovanje za zlatara će ove godine završiti devet učenika Srednje stručne škole “Spasoje Raspopović”
137 pregleda 2 komentar(a)
Renato Nuleši, Foto: Luka Zeković
Renato Nuleši, Foto: Luka Zeković
Ažurirano: 21.05.2019. 13:04h

Budvaninu Renatu Nulešiju je želja da nastavi sa poslom kojim se njegova porodica bavi iz generacije u generaciju, a ljubav prema zlatarstvu motivisala ga je da sa 14 godina iz Budve pođe na školovanje u Podgoricu, ne bi li što bolje izučio zlatarski zanat.

On je jedan od devet učenika Srednje stručne škole „Spasoje Raspopović“ koji završavaju školovanje za zlatara i ponosni su na svoj odabir.

„Odmalena sam bio uključen u posao kojim se moj otac bavi, a prije njega moj djed i pradjed. Već kad sam imao sedam, osam godina otac mi je dozvoljavao da mu pomažem. Bio je moj predlog da se upišem na zlatarski smjer, otac me je podržao u tome, kako bih naučio razne tehnike obrade i da bi mi bilo lakše u budućnosti“, kazao je Renato.

Sada Renato ističe da je naučio brojne tehnike rada sa plemenitim metalom, te da mu je školovanje pomoglo da u procesu izrade pronađe i lakše načine obrade. Već sada može da osjeti da je napravio malu čaroliju, kada izradi nešto što je on osmislio, nešto originalno.

Renato je, osim rada na praktičnim časovima i redovne petnaestodnevne prakse, u sklopu projekta dualnog obrazovanja radio i u zlatari „Opal“ i tako dodatno usavršio tehniku obrade metala. Naravno, napominje i da svakog ljeta pomaže u porodičnoj zlatari.

„Najviše volim da izrađujem prstenje. Nekoliko sam ja napravio, a najteže mi je da izrađujem ogrlice, makar sada. Dešavalo se i da pogriješim, ali bi mi pomogli poslodovac, ili otac i ispravili grešku. Bitno je da učim zanat od pravih majstora“, kazao je Renato.

Iako će ove godine završiti srednju školu, ističe da će nastaviti da se obučava i da se trudi da što uspješnije nastavi porodičnu tradiciju. Planira da se specijalizuje u Italiji i tamo nauči da obrađuje dijamante.

Njegov školski drug Marko Marović se takođe trudi da savlada sve tajne zlatarskog zanata i ima velike planove za budućnost.

„Volio bih da poslije završene srednje škole otvorim sopstvenu zlataru“, rekao je Marko.

Osim Renata i Marka, za ovaj smjer su se odlučili i Boris Alković, Nikola Đokić i Ilija Mikić, a iako su se zlatarstvom u prošlosti najčešće bavili muškarci, ovo će promijeniti Irina Šujak, Kristina Stijepović, Jovana Šćepanović i Bojana Mugoša. One planiraju da se bave izradom nakita čiji će izgled same osmisliti.

Da je riječ o zanatu za koji je potrebno puno talenta, koncentracije, posvećenosti detaljima i preciznosti, učili su iz dana u dan.

Prvi nakit učenici su napravili u školskoj radionici, uz savjete profesora, prije nego što su počeli sa obradom skupocjenijih materijala. Vještinu primjenjuju u izradi raznovrsnog nakita i suvenira u obojenim metalima, emajlu, aluminijumu, koje obrađuju ručno ili mašinski.

Organizator praktičnog obrazovanja Vesko Mihailović ističe da je dosta učenika, nakon školovanja, pokrenulo sopstveni biznis.

S obzirom da je smjer preduzetnički usmjeren, đaci su svoje proizvode izlagali i prodavali na brojnim sajmovima i tako učili i kako da budu dobri trgovci. Usvojeno znanje će im obezbijediti i samopouzdanje da nakon srednje škole građanima ponude originalne proizvode.