Vukotić je želio da Goricu spusti u grad

Ideja Vukotića je bila da park-šumu u najvećoj mogućoj mjeri poveže sa užim gradskim jezgrom, da se Gorica spusti do Morače, da se njene siluete ‘oslobode’ i “da se pogledi i pristupi višestruko ‘zariju’ u zelenilo šume”
2865 pregleda 1 komentar(a)
Prilaz Mauzoleju partizanu borcu  na Gorici od Gimnazije, Foto: Privatna arhiva
Prilaz Mauzoleju partizanu borcu  na Gorici od Gimnazije, Foto: Privatna arhiva
Ažurirano: 09.05.2019. 20:23h

Podgorica je 80-ih godina prošlog vijeka mogla da sačuva brdo Goricu da je realizovan plan arhitekte Vukote Tupe Vukotića, koji je sa njim pobijedio na jugoslovenskom konkursu Herojska vizija (pod) Gorice.

1. DUP ,,Mauzolej partizanu borcu na Gorici” – arhitekta Vukota Tupa Vukotić

Konkurs za uređenje park-šume na Gorici raspisan je 1978. godine i na konkursu je pobijedio predlog arhitekte Vukote Tupe Vukotića.

Ideja Vukotića je bila da park-šumu u najvećoj mogućoj mjeri poveže sa užim gradskim jezgrom, da se Gorica spusti do Morače, da se njene siluete ‘oslobode’ i “da se pogledi i pristupi višestruko ‘zariju’ u zelenilo šume”.

“Centralni motiv vezuje se za Njegoševu ulicu kao prilaznu osovinu do Mauzoleja i svečanog trga, rekonstrukcijom Stadiona Budućnosti i urbanog tkiva u podnožju”.

Osim toga, Vukotićevo rješenje je predviđalo i obnovu Vezirovog mosta, podignutog krajem XVIII vijeka u vrijeme turske vladavine, a porušenog u bombardovanju u toku Drugog svjetskog rata.

O ideji obnove mosta Vukotić piše sljedeće:

“Okolnost da će taj most, prema generalnom urbanističkom planu, biti samo pješački prelaz između dva dijela grada, shvatio sam kao izuzetnu priliku da se on obnovi, smatrajući to dugom respekta prema porušenim i zaboravljenim elementima grada čija je ljepota neprolazna”.

U neposrednoj blizini Vezirovog mosta, na području hemijske čistionice Vukotić je planirao i ljetnju scenu - amfiteatar koji sistemom kaskada oslobađa zapadni obronak Gorice i spušta ga sve do Morače - do mjesta zvanog Pločice.

Na vrhu Gorice planiran je zaravnjeni plato odakle se otvara “preko šume oreol udaljenih planinskih vrhova, prostor tišine i meditacije…”

2. DUP ,,Mauzolej partizanu borcu na Gorici”

Konkurs za uređenje park šume na Gorici je predstavljao prvu fazu u izradi Detaljnog urbanističkog plana “Mauzolej partizanu borcu na Gorici”.

Međutim, tek poslije 10 godina od pobjede na konkursu, marta 1988. godine, zaključen je ugovor između Republičkog zavoda za urbanizam i projektovanje (RZUP) i Samoupravne interesne zajednice za građevinsko zemljište i komunalne djelatnosti - Titograd, o izradi pomenutog planskog dokumenta.

Na početku tekstualnog dijela plana osvrćući se na prethodni period Vukota Vukotić između ostalog konstatuje: “Za deset minulih godina nažalost nije pokrenuta akcija na sprovođenju usvojenog koncepta. Što više rekonstrukcijom Stadiona ‘Budućnosti’ na bazi postojećeg okvira onemogućeno je uspostavljanje vizure Njegoševe ulice na Mauzolej, i jedna od ključnih poruka konkursa zatvorena je”.

DUP “Mauzolej partizanu borcu na Gorici” stoga je predstavljao revidovano konkursno rješenje u skladu s novonastalom situacijom.

Glavnu izmjenu u odnosu na konkursno rješenje predstavlja pomjeranje vizurne tačke mauzoleja iz pravca Njegoševe ulice na pravac Doma omladine (sada KIC “Budo Tomović”).

Ispred Doma omladine planiran je trg - proširenje sa kojeg se otvara pogled na mauzolej. Vizuelno ‘otvaranje’ mauzoleja zahtijevalo je prosijecanje šumskog fonda (max. širine 30m), i izgradnju glavne prilazne staze širine 5,0 m.

Nastavak prilazne staze iz pravca mauzoleja bočno je pomjeren, tangira gabarit stadiona i dalje se nadovezuje na Njegoševu ulicu.

U zoni mauzoleja planirano je formiranje svečanog trga sa pratećim parking prostorom. “Kapacitet svečanog trga od 4400m2 testiran je za ceremonijal polaganja vojničke zakletve.

Računa se sa postrojavanjem 1200-1500 vojnika i istim brojem prisutnih građana (članova porodica i građana).

Mjesto postrojavanja je istočno od mauzoleja i zahtijeva površinu od 500m2 za postrojavanje i 300m2 za građanske posjetioce”.

Neposredno uz svečani trg predviđena je piknik zona “za susret članova porodice i vojnika posle davanja zakletve ili za povremena logorovanja omladine”.

Zapadna padina Gorice je riješena u svemu prema konkursnom rješenju iz 1978. godine i predviđala je obnovu Vezirovog mosta, izgradnju kaskadnog trga-amfiteatra kapaciteta 3000-4000 mjesta, denivelaciju saobraćajnice Vaka Đurovića i izgradnju nadvožnjaka.

Vukotićev izraziti senzibilitet prema autentičnoj obnovi Vezirovog mosta primjećuje se i u tekstualnom dijelu plana gdje on, između ostalog, piše:

“Pred kraj rata srušen je Vezirov most, taj dragocjeni graditeljski spomenik, a na ostatke njegovih lukova izgrađen je most koji obavlja svoju funkciju prelaska rijeke, ali ne nosi sobom poruku povezivanja. Grad je ostao siromašnji za jedan od svojih najljepših prizora”.

Utopija je mogla da bude ostvarena

DUP “Mauzolej partizanu borcu na Gorici” predstavlja maltene paradigmatsko planersko rješenje, koje iz više mjerila i sa više aspekata doprinosi urbanitetu Podgorice.

U užem prostornom okviru, osim što uređuje samo brdo, DUP “Mauzolej partizanu borcu na Gorici” teži da unese red i u haotično podnožje brda gdje nekoliko značajnih objekata (zgrada Gimnazije, Dom omladine i stadion) nije smoglo snage da se ‘otvori’ prema Gorici.

U širem prostornom smislu Vukotićev plan pravi hirurški precizan rez koji Goricu u najvećoj mogućoj mjeri integriše u urbanu strukturu grada, otvara nove vizure na Podgoricu, i udiše gradu novi život.

Zapravo, Vukotićev plan ukida dugogodišnju distancu između grada i brda, i štaviše, stavlja, jedno posve distancirano brdo u epicentar gradskog života.

Iz današnje perspektive ovaj gest zvuči kao hrabra, herojska, gotovo utopijska vizija.

Ko zna, možda je te 1991. godine, kada je plan usvojen, utopija bila ostvariva... DUP “Mauzolej partizanu borcu na Gorici” je usvojen u maju 1991. godine odlukom SO Titograd.

Amfiteatar kod Gimnazije

U zoni Gimnazije planiran je mali amfiteatar kapaciteta 500-600 posjetilaca “za scenske aktivnosti škole”.

Istočna strana brda povezana je šetnicom sa gornjim zaravnjenim platoom, dok je sa sjeverne strane predviđeno uvođenje servisne saobraćajnice koja služi kao kolska veza sa parkiralištem u dijelu svečanog trga i kao interventna protivpožarna cesta.

Postojeća južna veza ispod crkve Svetog Đorđa, iz pravca Ulice slobode zadržana je.

Autor je magistar arhitekture.

Bonus video: