Prihvatom prve ovogodišnje grupe od ukupno 127 mališana sa posebnim potrebama i njihovih pratilaca, na Velikom pijesku je nastavljena jedinstvena misija nevladinog udruženja “Humanitarna familija”.
Pod vođstvom predsjednika Alena Efovića, Beranca koji živi i radi u Parizu, “Humanitarna familija” već 14. godinu zaredom, uz pomoć ljudi dobre volje, obezbjeđuje dva puta godišnje besplatan desetodnevni odmor djeci sa posebnim potrebama iz cijelog regiona u turističkom mjestu između Bara i Ulcinja.
“Grupa je pristigla iz Crne Gore, BiH, Srbije i Makedonije. Pozvali smo ih ukupno 168, no zbog lošeg vremena je njih četrdesetak odustalo. Nadamo se da će ova grupa do 10. juna imati prilike da u potpunosti uživa na prelijepoj plaži Velikog pijeska”, rekao je “Vijestima” Efović.
On je dodao da su gosti smješteni u osam kuća, uključujući i njegovu, koje za ovu priliku godinama besplatno ustupaju mještani.
Za sve goste, humanitarci tradicionalno svaki dan spremaju besplatan ručak i večeru, obezbjeđuju izlete, pripremaju kulturno-zabavne programe...
“Nadamo se da ćemo, shodno dugogodišnjoj uspješnoj saradnji sa Opštinom Bar, imati pomoć da obezbijedimo autobuski prevoz do Ostroga, što je naš tradicionalni jednodnevni izlet. Ovo je 27. po redu smjena koju smo prihvatili, ukupno više od od 4.200 gostiju. Druga ovogodišnja smjena biće od 3. do 13. septembra”, kazao je Efović. S obzirom na to da živi vani, Alen kaže da ne piše aplikacije za podršku projektu i da nema kontakte sa fondacijama, “a nama je osnovni problem da se obezbijede ručkovi i večere”.
“Imam veliku pomoć od Mišaela Badera koji pomogne koliko može, tu su i mještani Mrkojevića, i drugi ljudi dobre volje”.
Na pitanje “Vijesti” kako i pored izostanka stabilne finansijske podrške uspijeva da sve ove godine održi “Humanitarnu familiju”, Efović odgovara da pronalazi snagu u sreći mališana koji se na taj način odmaraju na Velikom Pijesku, a nerijetko dolaze iz porodica sa vrlo skromnim primanjima.
“Skromno živim, i ništa me to ne sputava, jer sam u djeci našao čistu ljubav. Oni pokazuju kako treba da se živi, da se bude srećan sa malo, i ja sam prvi srećan kad vidim njihove osmijehe koji su mi najveća satisfakcija”.
Bonus video:
