DVA BRATA I DVIJE POETIKE PRVI PUT NA JEDNOM MJESTU

Mediteran i Daleki istok na platnu braće Krulj

Mediteran isijava iz ovih slika, i u valeru, i u paleti primijenjenih boja i u samoj likovnoj naraciji na kojoj Zoran insitira od samog početka
596 pregleda 0 komentar(a)
Slika "Krug" Zdravka Krulja, Foto: Radomir Petrić
Slika "Krug" Zdravka Krulja, Foto: Radomir Petrić
Ažurirano: 17.06.2019. 20:28h

Dva brata, dvije likovne poetike, dva autorska svijeta, prvi put zajedno na jednom mjestu, i to u Baru - prvi put za 35 godina koliko slikaju, podgorički umjetnici Zdravko i Zoran Krulj izložili su svoja djela zajedno, u Dvorcu kralja Nikole, gdje su na uvidu likovnoj publici narednih deset dana. Zdravko je izložio slike nastale u ciklusu „Krug“, Zoran djela iz ciklusa „Oriđinali“: i slike i autori imaju svoje osebujne i nesvakidašnje priče.

Zoran Krulj, koji je do sada u Crnoj Gori samostalno izlagao samo u Herceg Novom, prikazao je dio svog kreativnog mikrokosmosa čiji su junaci njegovi najbliži-članovi porodice. Svaki od njih na ovim platnima malih formata ponosno nosi svoje i bore i godine, Zoran ih nije šminkao...

“Nema tu likovne kozmetike, to su sve ljudi za koje sam vezan i koje dobro poznajem, i nije bilo problema da ih naslikam jer ih znam i iz veselih i iz svih drugih situacija. Sam Mediteran, po mom mišljenju, veseo je zato što ima puno sunca, i uvijek ga vezujem za tu veselu stranu života. Svi ljudi oko mene gledam da budu pozitivne energije, i da oni koji gledaju moje slike sa osmjehom izađu sa izložbe”, kaže Zoran.

Mediteran isijava iz ovih slika, i u valeru, i u paleti primijenjenih boja i u samoj likovnoj naraciji na kojoj Zoran insitira od samog početka. I na prvi i na drugi utisak posmatrača, ovo su djela koja imaju svojevrsni felinijevski šmek.

“Kakav je svijet koji slikam? Pa, baš takav - felinijevski, svijet običnog čovjeka na Mediteranu. Ja svojim junacima na slikama uvijek na njihove trik-majice postavim po jedan orden, jer ga je taj običan čovjek zaslužio svojim načinom života, opuštenim i pozitivnim pogledom iako on ne živi u dobrim uslovima, ni u bogatoj zemlji u nekim lagodnim uslovima. Bez obzira na sve te životne teškoće, on ostaje nasmijan i zato je zaslužio orden”, nastavlja Zoran.

Pored medalja, njegove mornare krase po pravilu i brkovi...

-Moj pogled na brodska putovanja i, uopšte-na mornare-uvijek je bio povezan sa mornarom koji ima mornarsku kapu i brkove! Kapetana i mornara ja drugačije ne mogu zamisliti. Svim tim mojim likovima, među kojima sam i ja, izmislim brkove, a često im stavim i lulu, jer je to ta njihova karakteristika, da se zaokruži, brci su mi kao taj neki žig mornara - nastavlja Zoran.

Boka je centralni motiv na njegovim slikama, sa direktnim referencama na meštra Voja Stanića prema kojem Zoran gaji neskriveno divljenje. U komentaru svog odnosa sa starim majstorom, Zoran priča da je za Herceg Novi vezan od svoje pete godine, te da je kao mali crtao karikature, a kao srednjoškolac i stripove, a kada je prvi put pokušao da oboji karikaturu, „ona se pretvorila u sliku“.

“Jednostavno, zamolio sam brata da me odvede na Akademiju da nekom profesoru pokažem te moje slike. Profesor Karadžić, čim ih je ugledao, rekao je: „Ovo kao da je Vojo radio“. Ja sam tada bio fudbaler, igrao sam za „Budućnost“, nisam imao pojma tada ko je Vojo Stanić. Zainteresovao sam se, pošao u Budvu da mu pogledam izložbu i čim sam ušao, bio sam frapiran. Imao sam osjećaj da sam te slike ja naslikao! To je podudarnost podneblja i slikarskog stila. Kada sam izlagao 1998. u Herceg Novom, Vojo je došao, zagrlio me, pohvalio me pred svima i rekao mi: „Hoću sjutra da si kući kod mene“. Od tada smo kućni prijatelji, i on mi je uzor i u stvaralaštvu i u životu. Ako sam od nekoga iz likovne umjetnosti nešto naučio, to je Vojo Stanić, neprekidno sam kod njega, imam izuzetnu čast i zadovoljstvo da mogu da uđem u atelje kad on radi, a to malo ko može. Kod njega sam vidio slike koje su u crtežu, koje su započete, koje su podslikane, koje su poluzavršene, koje su nezavšene, koje su lakirane... Uvijek sam ga pitao i uvijek mi je odgovarao na sva pitanja i smatram ga svojim učiteljom. Prošlo je mnogo vremena, i naš odnos se nije promijenio ni za trunku. Ljudi ga smatraju za genija, a kada odete kod njega i kada ga slušate, onda stvarno shvatate da imate posla sa istinskim živim genijem. Neizmjerno sam mu zahvalan”, naveo je Zoran Krulj.

Likovna djela Zdravka Krulja krasi potpuno drugačija estetika, filozofija, a slobodno se može reći da ona imaju i drugačiji geografski korijen. Ona su u neku ruku ogledala, ali, u njima vidite samo jedno, i to baš veliko oko, Zdravkov tematski Krug.

- Ja vas kao posmatrača provociram, da zajedno sa mnom uz ove moje slike ispričate svoju priču. Ona čuvena priča o praznoj posudi kaže da je njen najkorisniji dio praznina, u koju se uliva čaj. Takvo je i naše oko, najkorisnija je zjenica koja je prazna i tamna i u nju ulazi svjetlost, a vi, posmatrači, vi ste ta svjetlost koja treba da uđe unutra i ispriča svoju priču - kaže za „Vijesti“ Zdravko.

Na komentar da je ovo suštinski istočnjački pristup životu i slikarstvu, Zdravko potvrđuje da to jeste zen.

- Osamdesetih i devedesetih godina prošlog vijeka, bio sam član čuvene generacije karate kluba „Budućnost“, osvajali smo sve one silne medalje, i uz karate sam usvojio tu filozofiju blisku zenu, zajedno sa bratom, usvojili smo je na način blizak balkanskom životu, a ja je kasnije prihvatio i u svim ostalim sferama, počev od načina ishrane-nastavlja Zdravko.

Za svoja djela sam kaže da je na njima „koncentrisao sve u jedno“, što mu je rekao i profesor Gligorijevič, kad je došao u njegov atelje, „prvo što mu je palo na pamet je bilo da se vidi da tu ima nešto istočnjački“.

- To je ta koncentrisanost u jednom, u životu je sve kružno od početka do kraja, energija samo prelazi iz jednog oblika u drugi, tako i naše stvaranje, ide kroz taj krug, od istraživanja do realizacije, a onda se krug pretvara u spiralu, pa idemo dalje, cijeli naš život je otvaranje i zatvaranje. Ja sam inače jedno vrijeme u karijeri bio veoma aktivan u kratkometražnom filmu, dok sam bio u Makedoniji. Od 2001. sam u Banjaluci i bavim se slikarstvom, a u zadnje vrijeme sam se ponovo vratio savremenom video izrazu, nekoj vrsti performansa. Ove slike su samo jedan djelić tog projekta koji se zove „Krug ili Krulj“, jer to znači ono što je u filozofiji cijele moje priče, da se ovo sve ponavlja - zaključio je Zdravko.

Izlagali po Evropi

Zdravko (55), član ULUCG i ULUBIH, diplomac je cetinjske Akademije, a do sada je imao 20 samostalnih izložbi u Crnoj Gori, BiH, Makedoniji i Bugarskoj. Zoran (62), član ULUS i ULUPUDS, završio je Arhitektonski fakultet u Nišu, od 2001. ima status slobodnog umjetnika, a imao je 36 samostalih izložbi u Srbiji, Crnoj Gori, Sloveniji, Bugarskoj, Švajcarskoj, Grčkoj i Makedoniji.