Obrazovne bajke mogu dovesti do novih stradanja

Prava je šteta da se generacije djece nijesu naučile civilizacijskim normama na istorijskim greškama crnogorske vlasti, ocijenila Tea Gorjanc Prelević, komentarišući udžbenik istorije za četvrti razred gimnazije
6895 pregleda 70 komentar(a)
Postoje pravosnažno utvrđene činjenice: Gorjanc Prelević, Foto: Savo Prelević, Savo Prelević
Postoje pravosnažno utvrđene činjenice: Gorjanc Prelević, Foto: Savo Prelević, Savo Prelević
Ažurirano: 16.09.2019. 07:10h

Politika obrazovanja djece bajkama umjesto istorijskim činjenicama je tragično neodgovorna, jer ih priprema za iste istorijske greške i stradanja u novim ratovima.

To je za “Vijesti” kazala direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević, komentarišući činjenicu da udžbenik istorije za četvrti razred gimnazije nema lekcije o učešću Crne Gore u opsadi Dubrovnika i deportaciji muslimanskih izbjeglica.

“Svaki profesionalno čestit udžbenik bi morao objasniti da je Republika Crna Gora sa Republikom Srbijom činila Saveznu Republiku Jugoslaviju, da su crnogorski predstavnici postojali u organima vlasti te savezne države isto kao i u njenoj vojsci - Vojsci Jugoslavije, o čijem učešću u ratovima, i nažalost ratnim zločinima, u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini postoje pravosnažno utvrđene činjenice u presudama i međunarodnih i domaćih sudova”, ocijenila je Gorjanc Prelević.

“Vijesti” su juče objavile da bar dvije generacije crnogorskih maturanata iz udžbenika istorije neće saznati za napad na Dubrovnik 1991. i deportaciju Muslimana. Sa druge strane, naučiće da vlast u Podgorici za vrijeme oružanih sukoba u bivšoj SFRJ nije imala uticaj na politiku Slobodana Miloševića.

U udžbeniku istorije se od đaka traži da analiziraju koje diplomatske aktivnosti je preuzeo tadašnji premijer Milo Đukanović kako bi Crna Gora i njeni građani bili u velikoj mjeri pošteđeni ratnih razaranja i žrtava 1999. godine, ali autori ne pominju da li je država tada bila na meti NATO, koliko građana je stradalo i kolika je bila materijalna šteta.

Učenici iz udžbenika nemaju priliku da uče o uticaju Miloševića na vlast u Podgorici, odnosno Đukanovića, ali ni o izvinjenju aktuelnog predsjednika Hrvatskoj nakon ratnih dešavanja...

“Prava je šteta da se već generacije djece na istorijskim greškama crnogorske vlasti, kao što su učešće u opsadi Dubrovnika u Hrvatskoj i deportacija muslimanskih izbjeglica vojsci bosanskih Srba, nisu naučile civilizacijskim normama - zaštiti civila u vrijeme rata, principu non-refoulment, koji važi i danas u vrijeme mira, zaštiti kulturnog nasljeđa. Vlada koja bude spremna za takve lekcije biće prava patriotska vlada kojoj je stalo do budućnosti Crne Gore”, kaže Gorjanc Prelević.

Iz Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva odgovorili su da je udžvenik “urađen u potpunosti prema propisanoj proceduri”.

Profesor istorije iz Podgorice Predrag Ražnatović ranije je “Vijestima” odgovorio da se “malo koji događaj može krajnje objektivno objasniti neposredno nakon što se dogodio, pogotovo ako je imao važan značaj za geopolitičke odnose na nekoj teritoriji. “Od nekog događaja treba da prođe izvjesni vremenski period. Pojedini arhivi se otvaraju nakon 50 godina,a možda i više, da bi istraživač imao objektivniju sliku o tom događaju”.

Nastavnik istorije i geografije Slobodan Savović kazao je da ih je “profesor Šerbo Rastoder učio da nema istorije na koju nije palo makar sto godina prašine”, te da se sve ostalo zove sociologija.

Rastoder, međutim, za “Vijesti” tvrdi da vremenska distanca nije uslov za objektivnost. Na pitanje koliko vremena od nekog događaja treba da prođe da bi se objektivno predstavio u udžbenicima, Rastoder je odgovorio da nema usaglašenog pravila u tom smislu.

“Postoje definisane preporuke Savjeta Evrope o tome šta dobar udžbenik istorije mora poštovati. U njima nigdje nema preporuke da se savremena istorija treba ignorisati. Naprotiv”, kazao je Rastoder.

I dok u udžbeniku istorije fale lekcije o sramnim epizodama crnogorske vlasti u krvavom raspadu SFRJ, gimnazijalci na osnovu faksimila naslovnih strana “Pobjede” treba da odgovore koje povoljnosti Crna Gora dobija statusom nezavisne države i koji put država bira 2005. godine.

Rastoder je “Vijestima” kazao da sve može biti i jeste istorijski izvor, pa i “Pobjeda”, ali je problem ako je ona jedini izvor informacija.

“To bi onda značilo da je neko proglasio jedinim kredibilnim izvorom, što je upitno sa stanovišta struke, pa i ciljeva nastave istorije, ukoliko nijesu definisani neki novi za koje ne znam. Ipak, u savremenom naučnom svijetu, posebno za kraj XX vijeka, ‘Pobjeda’ je jedan od najcitiranijih izvora onda kada se istražuje problem medijske manipulacije, propagande, pa i fašizma u medjima”, odgovorio je Rastoder.

Rastoder: Možda su vlasti tako procijenile

Profesor istorije Šerbo Rastoder objasnio je da “ako nečega nema u udžbeniku, može značiti da je prosvjetna vlast procijenila da tako treba”. On je kazao da autor udžbenika i njegovi korisnici ne određuju šta će biti u udžbeniku, već prosvjetna vlast koja donosi nastavni plan.

“Ako u nastavnom planu nema tih “lekcija”, može značiti da su kreatori nastavnih planova ocijenili da bi njihovo učenje moglo biti nesaglasno sa ciljevima nastave, ili da su neprimjerene učeničkom uzrastu...”, rekao je Rastoder.

Andrijaševićev put od Narodne stranke do Đukanovićevog spota

Jedan od autora Živko Andrijašević nije želio da odgovara na pitanja “Vijesti” u vezi sa udžbenikom istorije. On je učestovao u predsjedničkoj kampanji Mila Đukanovića 2018. godine, kada se pojavio u promotivnom spotu i objasnio da je Crnoj Gori potreban državnik koji zna kako se država stvara i kako se bori za njene interese.

Andrijašević je, inače, bio u timu Narodne stranke kada je ta partija 1997. godine potpisala deklaraciju sa Demokratskom strankom Srbije Vojislava Koštunice o programskom i koalicionom povezivanju. Prema nezvaničnim saznanjima, na svečanosti u vili “Gorica” Andrijašević je predstavljen kao član delegacije Narodne stranke.

Bonus video: