KAD VOJSKA ODE SLIJEDI VELIKI POSAO OPORAVKA

Bilo je vojnih poligona, ali bilo je i posljedica: Bošković ne zna ili prećutkuje...

Ministar ne kaže ni da se stanje prirodnih vrijednosti i biodiverziteta u Crnoj Gori ne može porediti sa zemljama koje su tokom intenzivne poljoprivrede i brze urbanizacije izgubile najvrednija područja prirode, stočare i stada, kakvi još postoje u Crnoj Gori i na Sinjajevini
10113 pregleda 6 komentar(a)
Sinjajevina, Foto: Obrad Pješivac
Sinjajevina, Foto: Obrad Pješivac

Ministar odbrane Predrag Bošković u pravu je kad kaže da u zemljama Evropske unije postoje vojne teritorije koje su uključene u mrežu zaštićenih područja NATURA 2000.

Bošković, međutim, ne zna ili prećutkuje da su te države danas, više od deceniju kasnije, suočene sa pitanjem kako da održe povoljno stanje staništa i vrsta u tim područjima.

Ne kaže ni da se stanje prirodnih vrijednosti i biodiverziteta u Crnoj Gori ne može porediti sa zemljama koje su tokom intenzivne poljoprivrede i brze urbanizacije izgubile najvrednija područja prirode, stočare i stada, kakvi još postoje u Crnoj Gori i na Sinjajevini.

To je "Vijestima" kazala Gordana Kasom iz Agencije za zaštitu životne sredine Crne Gore (EPA), komentarišući nedavne tvrdnje ministra odbrane da formiranje vojnog poligona na Sinjajevini nije smetnja da taj prostor bude zaštićen i proglašen parkom prirode.

Bošković je nedavno, pored ostalog, naveo primjer Njemačke, gdje "postoje 693 vojna poligona i svi su uključeni u Natura 2000, koja predstavlja ključni dokument EU o zaštiti biodiverziteta".

Predrag Bošković
Bošković(Foto: Boris Pejović)

Njemačka se, zaista, uz Holandiju, Belgiju, Dansku.. navodi kao primjer država u kojima su teritorije koje je koristila vojska uključene u mrežu zaštićenih područja Evrope.

Takav jedan dokument u kojem opisuje odnose vojske i zaštićenih područja objavila je 2005. godine Evropska komisija.

U istom dokumentu, podsjeća i Kasom, opisano je i zašto su vojna područja važna za očuvanje prirodnih staništa.

Kazala je da su zbog intenziviranja poljoprivrede i brze urbanizacije tokom 20. vijeka izgubljene značajne prirodne vrijednosti, a da su ti procesi “zaobišli” vojna područja, što je na neki način doprinijelo i očuvanju mozaičnosti ekosistema.

"Zato se određena vojna područja, u nekim zemljama Evrope, u dokumentu EK iz 2005. godine tretiraju kao područja koja se karakterišu značajnim prisustvom ugroženih stanišnih tipova i vrsta i zato su određena vojna područja - aktivna i neaktivna, u tim zemljama uključena ili se uključuju u mrežu zaštićenih područja Evrope - Natura 2000", kazala je ona "Vijestima".

Ipak, kako je dodala, čak i danas, 25 godina od napuštanja velikih vojnih područja i više od 10 godina od proglašenja nekih od njih zaštićenim, neke od tih lokacija nisu detaljno opisane, a uspostavljanje mjera zaštite za očuvanje vrijednosti staništa i vrsta i dalje predstavlja veliki izazov.

"Izazovi su još i kompleksniji na vojnim poligonima koji su i dalje aktivni. Zato države poput Njemačke sve više posvećuju pažnju napuštenim vojnim područjima, koja su sačuvana i imaju značajne vrijednosti, a još nisu ušla u proces zaštite. Ali, taj proces je prilično dug, kompleksan i zahtijeva velika finansijska sredstva", kazala je Kasom.

Za aktivna vojna područja, prema njenim riječima, postavljaju se i brojna pitanja, koja se dijelom odnose i na obaveze definisane EU Direktivom o staništima iz 1992, koja uvodi mjere zaštite evropske flore i faune.

Među takvima je i pitanje šta ako i kad se desi promjena u korišćenju vojnog područja.

“Hoće li vojne vlasti morati da izvrše procjene uticaja i dobiju saglasnost od vlasti za zaštitu životne sredine svaki put kad žele da promijene svoje aktivnosti? Znači li to da za sve nove vojne aktivnosti ili intenziviranje postojećih, ministarstva odbrane moraju da ulože vrijeme i novac u izmjenu planova ili u kompenzacijske akcije", pitala je Kasom.

U Direktivi o staništima iz 1992, pored ostalog, navodi se da nijedan plan koji nije direktno povezan sa upravljanjem lokalitetom, ali koji će vjerovatno imati značajan efekat… predmet je procjene uticaja sa aspekta ciljeva očuvanja.

"Nadležni nacionalni organi će dogovoriti plan ili projekat tek nakon što su utvrdili da on neće negativno uticati na integritet odgovarajućeg lokaliteta i, ako je potrebno, nakon dobijanja javnog mišljenja", navodi se, pored ostalog, u Direktivi.

Ako za plan nema alternative i on mora da bude realizovan, isti dokument obavezuje države članice da preduzmu sve “kompenzacione mjere koje su potrebne da bi se obezbijedila zaštita ukupne kohezije Natura 2000”, o čemu države obavještava EK.

Zato iz EPA podsjećaju ministra Boškovića, da nije u potpunosti u pravu kad se poziva na argument da je određeni procenat vojne teritorije u zemljama EU uključen u Natura 2000 mrežu.

"Bošković nije naveo da, i nakon više od deset godina poslije proglašenja ovih područja zaštićenim, u skladu s Direktivama o staništima ili pticama, još postoje veliki i kompleksni izazovi i pitanja sa kojima se suočavaju ministarstva odbrane i Vlade ovih zemalja da bi uspostavile i realizovale planove upravljanja i održale povoljno stanje staništa i vrsta u ovim područjima. Ne navodi i činjenicu da nije moguće uporediti stanje prirodnih vrijednosti i stanje biodiverziteta u Crnoj Gori sa tim zemljama, koje su tokom intenzivne poljoprivrede i brze urbanizacije izgubile najvrednija područja prirode, stočare i stada, što je ključno za prirodni proces održivog obnavljanja travnatih pašnjaka, time i opstanak brojnim vrsta i staništa", poručili su iz EPA.

Vlada je na sjednici 5. septembra jednoglasno odlučila o formiranju vojnog poligona na Sinjajevini, koji će na 7,5 hiljada hektara obuhvatiti prostor tri opštine - Šavnik, Kolašin i Mojkovac.

Dvije sedmice kasnije, na sjednici prošlog četvrtka, Vlada je i zvanično odbila zahtjev građana koji su, pored ostalog, tražili da na Sinjajevini ne bude uspostavljen teren za obuku vojske.

Kad vojska ode, slijedi veliki posao oporavka

Oporavak područja na kojem je nekad bila vojska traje dugo, kaže Kasom.

"Potrebno je dekontaminirati neeksplodirana sredstva i obnoviti područja. Postoje područja koja su izrazito zagađena, gdje je obnova vrlo teška, i neke od ovih prostora naprimjer u SR Njemačkoj otkupile su organizacije za zaštitu prirode, koje ulažu velike napore i za njih ovo predstavlja veliki izazov, jer za neka područja stanje kontaminacije neeksplodirana sredstva (vrsta i opseg) nisu dovoljno poznata", kaže ona.