PORTRET SRĐANA KUSOVCA, ŠEFA VLADINE SLUŽBE ZA ODNOSE S JAVNOŠĆU

Iz novinarskog beščašća u Vladin biro

U krhkom trenutku kada postoje realne prijetnje za Crnu Goru kada je u pitanju dezinformaciona kampanja, na čelu “Ministarstva istine” je čovjek koji je praktično rodonačelnik “lažnih vijesti” sa državnog nivoa
22767 pregleda 46 komentar(a)
Vodio “Pobjedu” ka stečaju: Kusovac, Foto: Boris Pejović
Vodio “Pobjedu” ka stečaju: Kusovac, Foto: Boris Pejović
Ažurirano: 26.01.2020. 19:25h

Štefan File pokazao je u Briselu na ogromnom ekranu tekst iz “Pobjede” i okupljenim novinarima pokazao kako ne treba da se radi. Tadašnji Evropski komesar za proširenje je tako razotkrio pokušaj manipulacije urednika “Pobjede” Srđana Kusovca i osramotio ga pred 400 novinara, političara i aktivista iz regiona, a aplauz koji je uslijedio je pokazao šta okupljeni misle o njegovim novinarskim dostignućima.

Isti čovjek je danas šef Vladinog biroa za odnose s javnošću...

Radio je za B92, a potom za Radio slobodnu Evropu, gdje je dolazilo do neslaganja sa kolegama jer je već tada veličao lik i djelo Mila Đukanovića i Demokratsku partiju socijalista. Zbog toga i odlazi iz RSE i dolazi u Crnu Goru 2007. godine gdje ubrzo postaje Đukanovićev savjetnik za medije, a potom i glavni urednik “Pobjede”, mada je on sebe nazivao “odgovornim urednikom“. Tamo je praktično prvi potez bio odluka da najstariji državni list izlazi na latinici umjesto na ćirilici. To će, ipak, biti daleko od odluke kojom će se pamtiti “Pobjeda” za njegovog zemana, već spremnost da radi ono što drugi ne bi, a koja ga je dovela do opšteg mjesta da ga skoro pa jednako preziru i oni za koje radi i oni protiv kojih radi.

Dok je vodio “Pobjedu” ka stečaju, bio je pokorni sluga u svim prljavim ratovima u kojima se isticao rat protiv „Vijesti“. Ono što su dva urednika odbili da objave iz fascikle koja im je dostavljena, Kusovac je bez zadrške realizovao i objavio feljton u 43 nastavka pun „operativnih informacija“ o vlasnicima “Vijesti“ da bi se stvarao utisak o “medijskoj mafiji“ što je promovisao Đukanović. To je bila baza za kampanju jer su feljton godinama reciklirali RTCG, “Dnevne novine”, “Pink” i ostali, ali i za tužilaštvo koje je gromoglasno najavljivalo velike istrage, ali velike optužnice nije bilo, dok su vođeni procesi koji su se proširili i na familije vlasnika pali pred crnogorskim sudovima.

U prljavu kampanju je ušao i kada su „Vijesti“ insistirale da se primijeni Zakon o igrama na sreću, a djelo je zaokružio serijom tekstova sa brutalnim uvredama i govorom mržnje na račun novinarki Milke Tadić Mijović i Milene Perović Korać. U tim tekstovima su novinarke nazivane ološima, džukelama, kerovima, profesionalnim falsifikatorkama, medijskim siledžijama u suknjama..., a odgovor Kusovca je bio da se “’Pobjeda’ sa njima obračunava na 300 strana, da se sprdaju i na njihov račun zabavljaju čitaoce”, kao i “napisali smo, dakle, dvjesta strana gadosti i uvreda i postavili evropski, možda i svjetski rekord koji ko zna do kad neće biti oboren”. Zbog toga danas solidarno plaćaju više hiljada eura Kusovac i država.

Kusovac
Kusovac(Foto: Boris Pejović)

Za svoje pregalaštvo je nagrađen time što je postao savjetnik premijera za odnose sa javnošću, a onda je preuzeo novoformirani Biro. U međuvremenu je postao član i nekoliko timova i komisija, pa tako svoju ekspertizu nudi u - Koordinacionom timu za upravljanje vanrednim situacijama, interresornoj komisiji za NATO, komisiji za suzbijanje sive ekonomije, koordinacionom odboru koji će usklađivati aktivnosti državnih organa na implementaciji Plana djelovanja u slučaju mogućeg priliva izbjeglica i migranata i komisiji za implementaciju Komunikacione strategije Vlade Crne Gore za period 2018-2020. 

Pet mjeseci je bio i član Komisije za pripremu Komunikacione strategije Vlade Crne Gore za period 2018-2020, a tri godine je bio rukovodilac Operativnog tim Partnerstva za otvorenu upravu. To ukazuje da Vlada ima veliko povjerenje u Kusovca iako je recimo doveo Crnu Goru na korak od isključenja iz Partnerstva otvorenih vlada, a rad na funkciji otvorio najavom da Vlada sprema obračun sa “politički motivisanim pojedincima“ i grupicama, što je odudaralo od zaključaka usvojenih na sjednici Vlade.

Savjetnička funkcija mu donosi preko 1.200 eura mjesečno, a u kartonu koji je dostavio ASK piše da je sa suprugom vlasnik stana koji je kupio, a da je naslijedio kuću. Kusovac nije želio da kaže da li je stan dobio od države po povoljnim uslovima, ako jeste, čime ga je zaslužio. Vozi “hjundai tuskon” iz 2007, a vlasnik je i dva plovila (brodica i gumeni čamac).

Staru naviku obračunavanja sa kritičarima je nastavio i sa javne funkcije, iako je naglašavao da to nisu poruke koje šalje u tom kapaciteta. URA ga je optuživala da administrira Fejsbuk stranice na kojima se izruguje opozicija, a on je na svom profilu dijelio sadržaj antiopozicione stranice “Crna Gora Transparentno” u kom je afirmativno tretirano pojavljivanje svjedoka saradnika Saše Sinđelića u procesu za pokušaj terorizma pred Višim sudom u Podgorici. Sinđelić je u međuvremenu izručen Hrvatskoj gdje je pravosnažno osuđen zbog ubistva.

On je podjelom poručio i da na “Na Cetinje nema šetnje” što je poruka kojom je grupa građana na Cetnju izrazila protivljenje javnom okupljanju građana koji protestuju protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Slobodu javnog okupljanja garantuje Ustav Crne Gore.

Čelnik Građanske alijanse Boris Raonić pitao je više puta javno Kusovca da li stoji iza sajta Opkoli.me. Sadržaj sajta Opkoli.me se mahom svodio na montaže koje predstavljaju podrugljivi osvrt na oktobarske proteste 2015. godine, učesnike protesta, opoziciju, nezavisne medije i NVO sektor. Raonić je putem Tvitera upitao Kusovca da li je tačna insajderska informacija koju posjeduje da je on zakupio sajt i da li se slaže da Tužilaštvo to utvrdi. Sajt je u međuvremenu ugašen, a Kusovac se nije oglasio na pitanje Raonića. Građanska alijansa (GA) podnosila je krivičnu prijavu Osnovnom državnom tužilaštvu protiv Kusovca zbog, kako se navodi, zloupotrebe službenog položaja i tražili su njegovo razrešenje.

Kusovac je na Tviteru izvrijeđao dio nevladinog sektora, govoreći da se radi o “gadovima, moronima i lopovima”, a imao je izlete i kada je oštricu usmjerio ka urednicima dnevnika, kojima je, doduše uz osmijehe (smajliće), zaprijetio toljagama.

Dominantno je uticao na to da društvene mreže budu mnogo aktivniji kanal za promociju Vladinih aktivnosti, ali je recimo na Fejsbuku tako sponzorisana lažna optužba Đukanovića da su “Vijesti” objavile “fake news”, ali i to da su se sreli zvanično predsjednik i premijer.

U krhkom trenutku kada postoje realne prijetnje za Crnu Goru kada je u pitanju dezinformaciona kampanja, na čelu “Ministarstva istine” je, dakle, čovjek koji je praktično rodonačelnik “lažnih vijesti” sa državnog nivoa.

“Rukopisi ne gore”, kako piše Bulgakov, pa ćemo i pored izražene pritajenosti u direktnim okršajima sa novinarima, sa nadom da će bljuvotine prekriti vrijeme, u istoriji novinarskog beščašća uvijek imati - Kusovca.