ZAKONSKA REGULATIVA NIJE OD POMOĆI

Spermatozoidi u Crnu Goru ne mogu ni iz EU

Vlada i Ministarstvo zdravlja odobravaju doniranje spermatozoida i jajnih ćelija ako genetski materijal dolazi iz Crne Gore
7862 pregleda 4 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Vlada i Ministarstvo zdravlja odobravaju doniranje spermatozoida i jajnih ćelija ako dolaze iz Crne Gore, ali ne daju saglasnost za uvoz polnih ćelija i tkiva ni u slučaju da dolaze iz ovlaštene banke iz neke od država Evropske unije. U resoru Kenana Hrapovića, kako su kazali “Vijestima”, smatraju da domaće klinike nemaju kapaciteta da kontrolišu genetski materijal koji dolazi sa strane.

Vlada je u januaru utvrdila novi Predlog zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji (MPO). Skoro istovjetan tekst nije dobio podršku većine u Skupštini u aprilu 2019. Nova verzija ne donosi ništa posebno novo u dijelu koji se odnosi na važne postupke - i dalje je zabranjen uvoz jajnih ćelija, spermatozoida i embriona - osim sopstvenih, a zabranjeno je i surogat majčinstvo.

MPO omogućava parovima, isključivo muškarcu i ženi u bračnoj ili vanbračnoj zajednici, koji imaju problema sa plodnošću, ali i ženama bez partnera, da se ostvare kao roditelji. Važeći zakon usvojen je 2009. Njime je definisano doniranje ćelija, ali ideja nije zaživjela u praksi. Izmjene zakona predložene su prvi put 2016, ali su tada iz NVO “Krug života” negodovali, tvrdeći da Vlada tako želi da “zakonski uredi trgovinu polnim ćelijama koje se koriste u vantjelesnoj oplodnji”. Nacrtom iz 2016. predviđen je bio uvoz i izvoz polnih ćelija - ako se one ne mogu obezbijediti u Crnoj Gori. U NVO su smatrali da tada predloženim izmjenama nije dovoljno dobro definisana i kontrola.

Krajem 2018. Vlada je utvrdila Predlog, ali on četiri mjeseca kasnije nije dobio i podršku većine u Skupštini. Ovih dana, skoro istovjetan dokument ponovo se našao na Vladi. Novi Predlog zabranjuje uvoz i izvoz - osim kada osobe iz Crne Gore žele da polne ćelije i tkiva, odnosno embrione, čuvaju u inostranstvu i da ih kasnije, za svoje potrebe, uvezu nazad u Crnu Goru. Skladištenje u drugim državama moguće je na period od pet godina. Skoro jedina novina je da se izvoz, te kasnije i uvoz polnih ćelija i tkiva sada omogućava i licima kod kojih, iz opravdanih razloga, postoji rizik od nastupanja kasnije neplodnosti. Skladištenje polnih tkiva i ćelija tada nije ograničeno rokovima.

“Skladištenje polnih ćelija i polnih tkiva uzetih od lica kod kojih postoji rizik od nastupanja kasnije neplodnosti zbog upotrebe medikamentne i radio terapije kod malignih bolesti, može da se vrši na neodređeno vrijeme za sopstvenu reprodukciju”, kazali su iz resora Hrapovića.

U Srbiji je od 2017. dozvoljen uvoz, pa pacijenti mogu da biraju da li žele polne ćelije iz banke u toj državi ili žele da koriste uzorke iz neke banke iz EU. Upotreba doniranih ćelija u matičnoj ili nekoj od zemalja EU moguća je i u Sloveniji, Makedoniji. U MZ smatraju da se Crna Gora u tom smislu ne može porediti sa drugim državama, te da domaće klinike nemaju kapaciteta za slične poslove.

“Upoređivati Srbiju i Makedoniju sa Crnom Gorom nije uputno zato što postoji značajna razlika u veličini država te samim tim i potreba za formiranjem banke ćelija. S obzirom na iskazane ambicije pojedinih privatnih zdravstvenih ustanova koje se bave MPO, shvatili smo da naš zdravstveni sistem nema kapaciteta za kontrolu postupaka”, kazali su “Vijestima”.

Surogat ne može ni kad je opravdano

Predlagač je ostao pri ranijem stavu da ne treba dozvoliti ni surogat materinstvo, čak ni ako je to medicinski opravdano. Surogat je dozvoljen u Holandiji, Velikoj Britaniji, Makedoniji, u Srbiji se razmatra kroz Nacrt građanskog zakonika. Za razliku od Ukrajine, gdje je usluga komercijalizovana, u tim državama surogat je dozvoljen isključivo iz altruističkih pobuda, a surogat majke dobijaju novac samo u iznosu troškova povezanih sa trudnoćom.

Iz MZ ranije su kazali da nije racionalno propisivati predloženo rješenje. Kazali su da je u tekst novog Predloga prenesena Direktiva 2004/23/EZ Evropskog parlamenta i Savjeta od 31. marta 2004. u kojoj se zastupa stav i potreba zabrane surogata. Dodali su da je EP usvojio Rezoluciju “kojom se osuđuje praksa surogat materinstva u svim njenim oblicima, jer postoji dokazana praksa kršenja zakonskih okvira za istu, u zemljama u kojima je dozvoljeno surogat materinstvo”.

“Surogatstvom se krše prava djeteta, koje postaje predmet trgovinskog ugovora. Zbog toga se intenzivno radi na nacrtu međunarodnog sporazuma koji bi riješio sva sporna pitanja surogat ugovora i roditeljstva”, tvrde iz MZ.

EP je u više izvještaja tretirao temu surogatstva, ali stavovi iznijeti u dokumentima ne govore o potpunoj zabrani, već se odnose na komercijalne i oblike gdje je surogat majka pretvorena u robu kojom se trguje. U oktobru, 2016. Parlamentarno vijeće SE glasalo je protiv predloga za uvođenje evropskih smjernica za zaštitu prava djeca u odnosu na aranžmane za surogat.

Dosta su tri postupka

Prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, u Crnoj Gori se o trošku države odobravaju tri postupka MPO, a tako će, sudeći prema stavu resora Hrapovića, i ostati.

“Studija iz 2017. kanadskog medicinskog udruženja je pokazala da žene koje su imale neuspješan tretman, imaju povećanu vjerovatnoću nastanka srčanih problema, uključujući i infarkt, za 19 odsto”, kazali su iz MZ.

Dodaju da su kao ustupak u tom smislu, dozvolili da se iz budžeta finansiraju tri pokušaja MPO kod žena do navršenih 44 godine života, a da je u drugim državama ta granica do 42 godine. Dodatno, kako su kazali, prema listi iz marta 2018, svi ljekovi neophodni u postupku MPO “u punom iznosu se finansiraju iz sredstava države”.

U Sloveniji država finansira šest postupaka vantjelesne za prvo, te još četiri za naredno dijete. U Hrvatskoj se o trošku države mogu uraditi četiri pokušaja inseminacije i šest vantjelesne, od čega dva bez hormonske stimulacije. Tri pokušaja, kao u Crnoj Gori, država pokriva i u Srbiji, a u toj državi neke lokalne zajednice sugrađanima plaćaju i četvrti pokušaj.