Konačno procesuiranje slučajeva “Bukovica” i “Deportacija” neophodno je za održivu budućnost Crne Gore, saopštili su iz Centra za građansko obrazovanje (CG0), ističući da je suočavanje sa prošlošću nasušna potreba crnogorskog društva.
CGO je, u sklopu edicije “Proces suočavanja s prošlošću u Crnoj Gori“, a nakon slučajeva “Morinj” i “Kaluđerski laz”, objavio dvije nove publikacije u kojima se integralno predstavlja materijal iz sudskih postupaka u slučajevima “Bukovica” i “Deportacija”.
Iz te nevladine organizacije (NVO) kazali su da objedinjavanjem ključnih i autentičnih dokumenata iz još dva procesa ratnih zločina u Crnoj Gori, žele da doprinesu okončanju negativne prakse neadekvatnog procesuiranja ratnih zločina, izgradnji potrebnog institucionalnog okvira i ohrabre konstruktivno suočavanje sa prošlošću.
“Teško je dovoljno naglasiti koliko je konačno procesuiranje slučajeva “Bukovica” i “Deportacija” neophodno za održivu budućnost Crne Gore. Njihovo nerješavanje nosi posebnu težinu za crnogorsko društvo jer opterećuje cjelokupno društvo odgovornošću za ratni zločin”, navodi se u saopštenju.
To, kako su naveli iz CGO, narušava međunarodni ugled antiratnog društva i potkopava suštinske civilizacijske vrijednosti društva, posebno one koje se odnose na zaštitu građana i izbjeglica i onemogućava djelotvorne procese tranzicione pravde i suočavanja s prošlošću.
“Suočavanje s prošlošću je nasušna potreba crnogorskog društva i to ne zbog obaveza koje su preuzete kroz međunarodna dokumenta i proces pristupanja Evropskoj uniji, već kao osnov čvrstog i dugotrajnog međuvjerskog i međuetničkog pomirenja unutar države”, rekli su iz CGO.
Iz te NVO kazali su da dok se to ne dogodi sva retorički proklamovana građanska i multietnička suština Crne Gore ostaje ugrožena.
Kako su naveli iz CGO, prema svjedočenjima koja su prikupile organizacije za ljudska prava, tokom boravka velikog broja rezervista Vojske Jugoslavije, policije Republike Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija na prostoru pljevaljske Bukovice vršena su mučenja, pretresi, pljačke, maltretiranja i zlostavljanja Bošnjaka-Muslimana.
“Tokom tih akcija, od 1992. do 1995. godine, prema podacima protjeranih Bukovčana, ubijeno je šest osoba, dvije su izvršile samoubistvo od posljedica torture, 11 je oteto, a blizu 70 je podvrgnuto fizičkoj torturi među kojima su i bili i ekstremni vidovi ponižavanja i silovanja”, navodi se u saopštenju.
Kako je saopšteno, zapaljeno je najmanje osam kuća, kao i džamija u selu Planjsko, dok su skoro sva domaćinstva opljačkana.
Posljedica toga, kako su kazali iz CGO, bilo je protjerivanje, odnosno bježanje 90 porodica, sa oko 270 članova.
Slučaj “Deportacija” odnosi se na nezakonito hapšenje na teritoriji Crne Gore, a zatim i isporučenje vojsci bosanskih Srba u Bosni i Hercegovini (BiH) najmanje 66 izbjeglica muslimanske vjeroispovjesti iz BiH tokom maja i juna 1992. godine.
“Pored njih, u istoj akciji, uhapšeno je i 33 izbjeglica srpske nacionalnosti. Deportovane izbjeglice muslimanske vjeroispovjesti su većinom likvidirani, dok je samo njih 12 uspjelo da preživi izručenje”, naveli su iz CGO.
Kako su kazali, na drugoj strani, deportovane izbjeglice srpske nacionalnosti nijesu tretirane kao taoci, niti je poznato da je bilo ko od njih smrtno stradao.
“Važno je napomenuti da je država Crna Gora i pored neadekvatnog procesuiranja nalogodavaca i počinioca ta dva zločina, priznala njihovo sprovođenje, isplativši odštete žrtvama i njihovim porodicama”, navodi se u saopštenju.
Publikacije su objavljene u okviru projekta “Suočavanje s prošlošću za budućnost”, uz podršku Kanadske ambasade.
Bonus video:
