NOVI/STARI HEROJI

Stiže do najudaljenijih djelova Nikšića i ne razmišlja o koroni: Humanost jača od molbi i rizika

S obzirom da nadležni uporno ponavljaju da svi stariji od 65 godina ne treba da izlaze iz kuće jer su najrizičnija grupa, Nikšićanin Dragan Nikolić kaže da ima 65 plus 2 i pomaže cijeli dan
9135 pregleda 0 komentar(a)
Stiže i do najudaljenijih, Foto: Crveni krst
Stiže i do najudaljenijih, Foto: Crveni krst

Kao i svaka druga teškoća, koronavirus je iznjedrio nove/stare heroje - medicinske radnike, trgovce, žene iz Narodne kuhinje, radnike komunalnih preduzeća, humanitarce velikog srca, vrijedne krojačice koje danonoćno šiju maske, nevladine aktiviste, prosvjetare...

A tu su i oni koji su uvijek prisutni, ali ne baš vidljivi, spremni da pomognu i kada ih i ne zovu, čije usluge se plaćaju osmijehom i stisnutom rukom - volonteri.

Aktivisti Crvenog krsta (CK) ovih dana obilaze stare i bolesne, one kojima je potreban lijek, ali i hrana. Stižu do najudaljenijih djelova opština i ne razmišljaju o koroni. Jedan od aktivista nikšićkog Crvenog krsta koji je po mnogo čemu poseban je Dragan Nikolić. Pošto nadležni uporno ponavljaju da svi stariji od 65 godina ne treba da izlaze iz kuće jer su najrizičnija grupa, Dragan kada ga pitate koliko ima godina sa smiješkom odgovara - 65+2.

“Dragan je izuzetan čovjek i veliki aktivista. Koliko je human najbolje govori činjenica da je u ovom trenutku kada bi trebalo da traži pomoć od nas i ne ugrožava svoj život, da sebe ne dovodi u opasnost jer se nalazi u najrizičnijoj grupi, on i dalje tu - volontira i pomaže drugima“, kaže Ana Macanović, sekretar Opštinske organizacije (OO) Crvenog krsta Nikšić.

Ističe da je na njihovu molbu da se pazi i da će im najbolje pomoći ako ostane kod kuće, odgovorio: 

“Pa zar želite da ja, koji sam čitav život posvetio drugima, u najtežim trenucima sjedim kod kuće i gledam vas kako radite. Vi biste me time ubili“.

U nabavku, pa od kuće do kuće
U nabavku, pa od kuće do kuće(Foto: Crveni krst)

Takva odluka ne čudi ni aktiviste Crvenog krsta, ni Nikšićane koji Nikolića poznaju. Do sada je krv dao 123 puta i, iako ne bi smio da bude više dobrovoljni davalac, uz specijalne preglede, i dalje daruje dragocjenu tečnost.

Čitav život je posvetio pomažući drugima i volontirajući. Bio je potpredsjednik OO CK Nikšić u dva mandata, predsjednik Društva dobrovoljnih davalaca krvi „Željezara“...

“Prvi dan kada je savjetovano starijima od 65 godina da ne izlaze iz kuće, on je kupio namirnice i odnio ih jednoj baki, a ona, vidjevši ga, iznenađeno je prokomentarisala - pa vi ste stariji od mene. Mi smo se u organizaciji podijelili u dvije smjene jer je teško u ovakvim uslovima raditi po čitav dan. Za Dragana to pravilo ne važi. On radi po čitav dan. Uveče, kada završi, pitam ga je li umoran, a on se samo nasmije i kaže da nije, nego da je zadovoljan i počne da nabraja gdje je sve toga dana bio. To je naš Dragan - neumoran i jedinstven“, ističe Macanović.

Nijesu ga samo iz Crvenog krsta molili da ostane kod kuće i pokušavali da ga ubijede da je on ta rizična grupa. To su pokušale i njegove dvije kćerke.

“Kćerke se ljute s pravom i opravdana je njihova bojazan. Prije pet godina su izgubile majku i ne žele sada da ostanu i bez mene. Razumijem njihov strah, ali sam im rekao ako bih nakon toliko godina aktivizma, sada kada je ovakva situacija ostao kod kuće, onda bih pljunuo na sve ono što sam do sada uradio. A to ne mogu”, kaže Dragan sa kojim je novinarka “Vijesti” razgovarala nakon njegovog povratka iz Herceg Novog, gdje je išao da podigne lijek za sugrađanina.

A prethodno je išao u Cerovo, u Bogetiće, da odnese hranu i ljekove nekim bakama i jednoj samohranoj majci.

“Pošto sam član Crvenog krsta od 1964. godine, kada sam kao učenik petog razreda bio u podmlatku Osnovne škole ‘Olga Golović’, veliki broj Nikšaćana me zna, pa se ne čudi kada zakucam na njihova vrata i donesem im hranu i ljekove, ili se javim na telefon pa im uputim riječi podrške, jer nekada je topla riječ najbolji lijek. Oni koji me ne znaju, zovnu Crveni krst i kažu - dolazio je neki sijedi i donio nam hranu i ljekove”.

Sa mlađim volonterima, rame uz rame, istovara pristiglu pomoć za socijalno ugrožene porodice. I ništa mu nije teško. Pokušaće, kaže sa osmijehom, da “ne zakači koronu, jer namjerava da volontira sve dok se situacija ne stabilizuje.

“Ništa od nas neći biti ako nemamo empatiju. Moramo shvatiti da, prije svega, moramo biti ljudi. Ja sam uvijek bio okrenut ka čovjeku. Mislim da smo se sada malo disciplinovali i da smo shvatili šta je vrijedno. To je život i da se okrenemo jedni prema drugima. Bili smo zaboravili na druženje, komunicirali smo putem telefona, zaboravljajući da ako se ne gledate u oči dok razgovarate - nema komunikacije. Vjerujem da nas je ovo malo dozvalo k sebi i ka čovjeku”, poručio je Dragan.