Bosonogi princ otišao prije četiri godine

Ogi je u svojoj veličanstvenoj misiji na zemlji uspio da ujedini jedan duboko podijeljeni narod, kaže njegov otac Branko Rakočević
9794 pregleda 1 komentar(a)
Ognjen Rakočević, Foto: Privatna arhiva
Ognjen Rakočević, Foto: Privatna arhiva

Četiri je godine od kada je dječak Ognjen Rakočević sam, kroz noć, otrčao ka hladnoj Morači, koja ga je zauvijek otrgla iz zagrljaja porodice.

Toliko je vremena i od kada je njegov nestanak u noći između 3. i 4. maja 2016. ujedinio sve ljude, koji su danonoćno tragali za njim.

Ogijev otac Branko Rakočević kazao je “Vijestima” da je ponosan na malog “Bosonogog princa”.

“Velika je satisfakcija za mene što se u zemlji u kojoj se obično predstavljamo po očevima i đedovima, mogu ‘kazivati’ po svom djetetu. Ogi je u svojoj veličanstvenoj misiji na zemlji uspio ono što nikom prije njega nije pošlo za rukom - ujedinio je, makar na tih petnaestak dana, jedan duboko podijeljeni narod, natjerao nas je da barem nakratko zaboravimo na nacionalne, vjerske, političke i druge podjele, i što je najvažnije, ‘pokrenuo’ je goruće pitanje autizma, koje su nadležni godinama skrivali pod tepih”.

Rakočević je podsjetio da je prije dvije godine otvoren Centar za autizam u kojem Ogijevi mali drugari imaju adekvatnu medicinsku pomoć i njegu:

“A i on će nastaviti da živi kroz ime tog centra. Nažalost, hronična besparica i nedostatak kadra, učinili su svoje, tako da pojedini roditelji djece sa autizmom iskazuju određeno nezadovoljstvo radom tog centra, ali kako su to neki pionirski koraci u toj oblasti, hoću da vjerujem, i zbog Ogija i zbog te djece, a i zbog njihovih roditelja, da će se stanje popraviti. No, plašim se da ni taj centar, niti mnogi drugi neće imati dovoljno kapaciteta da prime djecu sa poremećajima autističnog spektra i pruže im adekvatnu medicinsku pomoć, jer je autizam, nažalost, postao najveća pošast 20. i 21. vijeka. On je velika enigma za medicinu i teška muka za djecu i njihove roditelje”.

Jedanaestogodišnji Ogi bosonog se iskrao iz svoje kuće i otrčao u zagrljaj hladnoj rijeci. Majka plavokosog, plavookog, autističnog dječaka, Valentina, u zoru je prijavila njegov nestanak. Od tog trena za njim su danonoćno tragali roditelji, rođaci, komšije, policija, vojska, vatrogasci, spasioci, lovci, lovočuvari, ronioci, više stotina građana iz svih crnogorskih gradova.

Nade da se negdje sakrio ugašene su dvanaestog dana, kada je njegovo tijelo pronađeno na ušću Morače u Skadarsko jezero, u mjestu Manastirski vrbiš. Tog dana, lovočuvar Nikola Ulićević uočio je da po vodi pluta tijelo...

Bonus video: