U Sinsinatiju

Roditelji i najbliži rođaci i prijatelji su se oprostili od Selene Mandić na maloj ceremoniji proslave njenog života

"Selena me je naučila da su život i smrt jedno, da život nije ono što isplaniramo, već sve one stvari između planiranja. Sada znam da je život dobar jer sam imala privilegiju da budem Selenina majka i još uvijek imam čast da budem Nikina majka"

22912 pregleda 252 reakcija 0 komentar(a)
Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

“Nije fer i nije u redu, ovdje smo zbog šestogodišnje djevojčice, predivne, nasmijane,ozarene djevojčice koja više nije na zemlji. Ne bi trebalo da bude ovako. Mogu nastaviti da budem ljuta na svijet. Zato što, moja draga Nika, ni ja nikada nijesam željela da Selena umre”, kazala je Selenina majka, Aida Ramusović.

Ona je podsjetila da je prije više od tri godine, kada je odlazila iz Crne Gore napisala da ne postoji ništa teže od trenutka kada vam doktor saopšti da vasa kćerkica ima kancer. “I još uvijek je istina. Ali sada znam da postoje tri godine težih stvari od neprijatnog i neželjenog razgovora sa doktorom. Tu je najmanje 1095 dana suza, straha, nesigurnosti novog kontinenta i stranog mjesta zvanog Sinsinati, tu je mnogo dana borbe, muke i očajanja. I mogu nastaviti da budem ljuta na svijet. Zbog toga što, moja draga Nika, baš kao ti, ni ja nikada nijesam željela da Selena umre. Ali ova sićušna djevojčica, koja je jedva hodala ovom zemljom, oslabljena teškim tretmanom i uvijek sa osmjehom na licu, Nika, tvoje sestra me je u protekle tri godine naučila kako izgleda stvarna istrajnost u onome što je ispravno…

Selena me je naučila da mogu imati prijatelje na drugom kraju planete, da je porodica bilo gdje na svijetu gdje postoje iskren osmijeh i suze sa novim prijateljima. Ona mi je pokazala da mogu imati drugu majku - hvala ti, Megi, hvala vam, novi, dragi prijatelji, danas vam svima zahvaljujem.

Prije tri godine sam napisala da ne vjerujem da je život dobar, ali da može biti jednoga dana. Selena me je naučila da su život i smrt jedno, da život nije ono što isplaniramo, već sve one stvari između planiranja. Sada znam da je život dobar jer sam imala privilegiju da budem Selenina majka i još uvijek imam čast da budem Nikina majka.

Hvala ti, moja predivna dušo, što si me naučila kako da budem bolja osoba. Voljeću te zauvijek”, kazala je Aida.

Selenin tetak Vitfrid Van Kot je u svom obraćanju govorio o Seleni, njenoj sestri, ocu…

“Najbolji prijatelj mi je jednom prilikom rekao da radost uvijek čuči tik pokraj tuge. Tada sam to odbacio jer sam, nažalost, bio tvrdoglav. Ali sada vidim koliko je to istinito. Količina radosti koju je Selena unijela u naš život nalazi se tačno pokraj tužne šetnje koju smo svi morali da prošetamo.

Selena je sijala. Zar nije? Ali za nju da sija tako blistavo, trebali smo svi mi. Predivna, velika porodica, bolnica svjetske klase, zajednica koja pruža oslonac i nacija koja odašilje ljubav i podršku.

Ne znam kako da slavimo Selenin život bez ljudi koji su bili u njemu. To ga je učinilo blistavim kakav je bio.

Nika, vjerujem da Selena želi da znaš da si bila divna sestra. Bila si strpljiva, pažljiva. Uvijek si mislila na svoju sestru. Trebalo mi je mnogo godina da budem dobar brat kao što si ti bila sestra. Sjećaš li se posjete zoološkom vrtu, kada nijesi htjela da naslikaš svoje lice, jer Selena nije mogla da ide i nijesi željela da se osjeća loše? Umjesto toga si joj donijela jednoroga u duginim bojama. Obje djevojčice su mislile jedna o drugoj i to je prelijepo. Danas, kada slavimo život tvoje sestre, želim da znaš da te volim. Mislim da si nevjerovatna. Učinila si da Selena bude još blistavija.

A koliko je važna bakina ljubav? Fadijla je Selenu i Niku obasipala ljubavlju. Uvijek je bila tu da brzo spremi obrok, jedino što je Selena mogla da jede u periodu kada je prolazila kroz terapiju, što je uticalo na njenu paletu ukusa. To je bila velika stvar za Selenu, pa je bilo i velika stvar za sve nas, nije bilo moguće prevariti je. Ona je znala bakino kuvanje. Volim da mislim da je to zbog količine ljubavi koju je Fadijla unosila. Njen duh nije mnogo drugačiji od Seleninog. Njena ljubav i energija ispunjavaju prostor i to je predivno. Učinila si Selenin život blistavijim.

Brano, reći ću vam nešto o ovom čovjeku. Postoji li išta važnije za oca od ljubavi koju gaji prema svojim ćerkama? Brano to razumije i odlično po tome postupa. Znam da ovo može biti teško nekima od vas da povjerujete, ali kao muškarci, mi ponekad pravimo greške. Ali ljubav, ljubav može da pokrije mnoštvo grešaka. Ako sa ljubavlju postupaš ispravno, sve ostalo je manje važno. Moj otac je dobar čovjek i on je ispravno razumio ljubav, znam koliko je to za mene, kao odraslog, važno. Brano svoje djevojčice obasipa ljubavlju.

Drugi sjajan kvalitet Brana, i za mene mnogo ličniji, jeste njegova sposobnost za oproštaj. Nema boljih kvaliteta kod jednog oca od ljubavi i sposobnosti za oproštaj. Zahvalan sam što te imam za prijatelja. Selenin život je bio blistaviji zbog tebe.

Za sve naše prijatelje i porodicu koji su u Crnoj Gori. Možete biti geografski mala zemlja, ali ste pokazali ko ste kao nacija kada ste se ujedinili u pomoći Seleni. Imate predivne planine i obale, fantastične gradove, ali se ništa od toga ne može porediti sa veličinom vašeg srca i koliko ste se ujedinili da bi pružili podršku i ljubav Seleni i njenoj porodici. Mogu vam to potvrditi, Selenin život je bio blistaviji zbog svih vas.

Sada znam da je Selena na boljem mjestu, vidio sam to. Ali to ne mijenja tugu koju osjećamo danas i svakog drugog dana, zbog odsustva tog predivog bića. Uzdam se u nadu da ću jednoga dana biti u mogućnosti da je vidim ponovo, zagrlim je i smijem se sa njom. Znam i kako će ona postupiti. Ona će mi ovako reći, jer djeca se sjećaju najčudnijih stvari koje kažete, ona će mi reći: "Ujko Viti, sjećaš li se kada si rekao - ko vozi ovako? I - ko te je spasio? Tako iščekujem taj dan. Hvala ti”, završio je obraćanje Vitfrid.

Selena je preminula 14. marta u šestoj godini života nakon višegodišnje borbe sa kancerom.