Epilog presude Evropskog suda u slučaju “Nešić protiv Crne Gore“

Država oduzela privatnu imovinu bez naknade?

Epilog presude Evropskog suda u slučaju “Nešić protiv Crne Gore“: Imovina legalno stečena, Vlada i sudovi uskratili svojinska prava. Osnovni sud u Kotoru poništio svoju raniju presudu i odredio novu javnu raspravu

12168 pregleda 112 reakcija 15 komentar(a)
Advokat Zoran Miljanić, Foto: Siniša Luković
Advokat Zoran Miljanić, Foto: Siniša Luković

Osnovni sud u Kotoru poništio je u srijedu svoju presudu iz decembra 2014. godine, kojom je odlučio da državljanin Srbije Ilija Nešić nije vlasnik dvije katastarske parcele na obali Tivatskog zaliva u Krašićima, i da je dužan da ih preda u posjed države Crne Gore. Presuda je poništena na osnovu zahtjeva Nešićevog advokata Zorana Miljanića iz Tivta koji je nedavno uspio da pred Evropskim sudom za ljudska prava (ESLJP) u Strazburu ishoduje za svog klijenta povoljnu presudu.

Sutkinja Miljana Milović je odredila da se u tom postupku ponovo otvori glavna rasprava, tokom koje će jedan od odlučujućih faktora biti u međuvremenu donesena presuda ESLJP koji je prije tri mjeseca konstatovao da je u slučaju Nešić, praksa Vlade Crne Gore i ovdašnjih sudova da privatnim vlasnicima nepokretnosti na morskoj obali ograničavaju vlasnička prava bez isplate pravične nadoknade za formalno im oduzetu imovinu, bila nezakonita i da ona krši odredbe Evropske konvencije o ljudskim pravima.

ESLJP je u presudi koju je donio 9. juna u potpunosti prihvatio navode iz tužbe Ilije Nešića i advokatske kancelarije Miljanić iz Tivta, da mu je država Crna Gora nezakonito uskratila svojinska prava nad njegove dvije parcele na samoj obali mora u Boki. Nešić je još 1980. od privatnih vlasnika legalno kupio dvije parcele na obali u Krašićima, ukupne površine 349 kvadrata.

Kao i većini drugih ljudi koji su bili legalni vlasnici zemljišta na morskoj obali, i Nešiću je država Crne Gora u međuvremenu, pozivajući se na Zakon o morskom dobru iz 1992. i Zakon o državnoj imovini iz 2009. formalno oduzela njegovu imovinu, upisavši se na parcele na morskoj obali kao vlasnik, a Nešiću je ostavila pravo korišćenja tih nekretnina. Sve to država je uradila bez donošenja pojedinačnog pravnog akta - rješenja o ekspropijaciji Nešićeve privatne imovine i isplate zakonom predviđene naknade za eksporopijaciju.

Nešić je stoga prije 11 godine krenuo u dugotrajan i isrcpljujući sudski proces protiv države. Osnovni sud u Kotoru, Viši sud u Podgorici i Vrhovni sud nisu uvažili argumentaciju srpskog državljanina i njegovog advokata Zorana Miljanića, već su odbijali sve njihove predstavke da se ime Ilije Nešića vrati u katastarsku evidenciju kao vlasnika, a ne korisnika dviju parcela na obali mora u Krašićima. Čak je i Ustavni sud Crne Gore odbio ustavnu žalbu koju je u februaru 2016. izjavio advokat Miljanić pozivajući se na član 58 Ustava koji propisuje da se “jamči pravo svojine i da niko ne može biti lišen ili ograničen prava svojine, osim kada to zahtijeva javni interes, uz pravičnu naknadu“.

Takvu žalbu vijeće Ustavnog suda kojim je predsjedavala sutkinja Mevlida Muratović je odbilo krajem oktobra 2017. konstatujući da Nešiću “nije povrijeđeno pravo svojine“. Upornost spskog državljanina i njegovog advokata međutim, isplatila se u Strazburu jer je ESLJP 9. juna donio presudu da je Crna Gora Nešiću na ovaj način povrijedila pravo na svojinu, jer se država, na osnovu pravosnažnih presuda, upisala kao vlasnik bez davanja naknade i sprovođenja eksproprijacije.

ESLJP je državu Crnu Goru obavezao da Nešiću nadoknadi 5.400 eura sudskih troškova koje je on imao u Strazburu. Nakon što je po isteku tri mjeseca od dana njenog donošenja, presuda ESPLJ u slučaju “Nešič protiv Crne Gore” postala pravosnažna, njegov advokat je Osnovnom sudu u Kotoru dostavio zahtev za ponavljanje postupka i izmjenu presude tog suda iz 2014. Kotorski sud je to prihvatio uprkos činjenici da predstavnica kotorske kancelarije Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Ivanka Janičić i dalje, pored jasnog pravnog stave ESLJP, pokušava da osujeti epilog - da država više ne može, kao što je to radila u posljednjih skoro 30 godina, primorcima tek tako uzimati i knjižiti se na njihovu imovinu na obali mora, a bez da im za to isplati pravičnu nadoknadu.

Janičič je, u odgovoru na zahtjev za ponavljanje postupka i izmjenu odluke kotorskog suda iz 2014, odgovorila da je on zastario jer je sa stanovišta našeg zakonodavstva, mogao biti podnijet u roku od pet godina od pravosnažnosti sporne prvostepene presude. Takvu njenu argumentaciju međutim, sutkinja Milović nije prihvatila i donijela je rješenje o poništenju presude i ponavljanju postupka. Pritom je sutkinja posebno naglasila da i po našem Zakonu o parničnom postuku u slučajevima kada ESLJP donese presudu kojom je utvrđeno da su stranci povrijeđena ljudska prava i osnovne slobode koje joj jamči Koncencija za zaštitu o ljudskim prava i sloboda, postupak se pred našim sudovima može ponoviti, ali i da su oni tada “vezani pravnim stanovištem iskazanim u konačnoj presudi ESLJP kojom je utvrđena povreda osnovnog ljudskog prava ili slobode”.

To u praksi znači da će, bez obzira na dalja nastojanja Zaštitnika imovinsko-pravnih intereda Crne Gore, država morati da uskoro primorcima i formalno vrati svu njihovu legalno stečenu privatnu imovinu na obali mora, a koju je država u međuvremenu, neosnovano upisala na sebe.

Preporučujemo za Vas