online radionica “Tranziciona pravda kroz crnogorsko i regionalno iskustvo”

CGO: Breme prošlosti hrani nove nacionalističke talase

„Nema oslobađanja od ratnog opterećenja bez osvijetljavanja uslova koji su do rata doveli, i to ne samo onih iz istorijskih, već i odgovora na pitanje kako je bilo moguće da ljudi u velikom broju prihvate rat kao svoju opciju“, kazao je Puhovski

6274 pregleda 0 komentar(a)
Ilustracija, Foto: CGO
Ilustracija, Foto: CGO

Sa otiscima prošlosti na slici budućnosti moguće je izaći utvrđivanjem korijena sukoba i krivično-pravne odgovornosti, uz obezbijeđenje pravde za žrtve, što još uvijek izostaje a čime se hrane novi nacionalistički talasi u regionu, ocijenjeno je na dvodnevnoj online radionici “Tranziciona pravda kroz crnogorsko i regionalno iskustvo” koju je Centar za građansko obrazovanje (CGO) organizovao.

Miloš Vukanović, savjetnik u CGO-u, kroz uvodna razmatranja upoznao je učesnike sa značajem procesa suočavanja sa prošlošću, kao i bitnosti organizovanja obrazovnih programa radi jačanja kadrovkih potencijala Crne Gore za sprovođenje svih elemenata procesa tranzicione pravde.

Prof. dr Žarko Puhovski, civilni aktivista i politički analitičar iz Hrvatske, istakao je značaj kritičkog analiziranja razloga koji su do rata doveli, kao i razumijevanja da je nacionalistička interpretacija patriotizma, koji je ukorijenjen više u osjećajima nego u racionalnosti, bila ključni momenat koji je rat učinio prihvatljljivim.

„Nema oslobađanja od ratnog opterećenja bez osvijetljavanja uslova koji su do rata doveli, i to ne samo onih iz istorijskih, već i odgovora na pitanje kako je bilo moguće da ljudi u velikom broju prihvate rat kao svoju opciju“, kazao je Puhovski.

“Sa otiscima prošlosti na slici budućnosti moguće je izaći pokušajem dolaska do korijena sukoba. To nije učinjeno, a često se umjesto istine ne pojavljuje neistina, već nešto puno gore – potpuna praznina, “ konstatovao je on.

Puhovski se osvrnuo se i na nevladine organizacije koje su fokusirane na utvrđivanje činjenica o ratnim dešavanjima.

“Zahvaljujući radu, prije svega, Koalicije za REKOM mi znamo da je na području bivše Jugoslavije, u razdoblju od 1991. do 2001, ubijeno oko 139000 i nešto osoba. Kada kažete „139000 i nešto“ onda dolazite u domen supstencijalne nehumanosti. To je ono kada mrtvi ljudi postaju statističke činjenice. Zato Koalicija za REKOM pokušava naći ne samo broj nego imena i prezimena svakog pojedinog čovjeka koji je ubijen u ratu uz pojedinosti te smrti”, naveo je Puhovski.

Puhovski je apostrofirao i etički pristup kako bi se došlo do prava na istinu, pravdu, reparaciju, kao i do preveniranja sukoba.

„Pragmatički govoreći, nema govora da se rat može ponovo dogoditi. No, treba se zapitati: da li je to najgore što nam se može dogoditi? Mi u Hrvatskoj živimo tako da smo bliže ratnim 90-im nego što smo bili prije 10 godina. Rat je više prisutan u javnom diskursu, stalno se i iznova raspravlja o godišnjicama, jer imamo oko 200 dana u kojima se obilježava neki zločin nad nama ili neka naša pobjeda. I to znači nedopuštanje da se stvari smire“, smatra Puhovski.

Rada Pejić-Sremac, koordinatorka Programa Mehanizma za informisanje zajednica pogođenih sukobom (PMI), dala je detaljan presjek rada Haškog tribunala i Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove u Hagu.

„Haškom tribunalu je nepravedno data velika uloga jer je to sud koji treba da odlučuje o individualnoj krivičnoj odgovornosti onih koji su optuženi, a dosta puta je korišćen u političke svrhe u svim zemljama bivše Jugoslavije. Da bismo krenuli dalje, moramo se osloboditi tog političkog konteksta i racionalno procjenjivati nasljeđe Tribunala“, rekla je ona.

„Nasljeđe Tribunala nije savršeno, postoje greške na koje treba ukazati. Međutim, nesumnjiv je njegov dragocjen doprinos u utvrđivanju činjenica kada su u pitanju zločini koji su počinjeni u bivšoj Jugoslaviji. Takođe, došlo je vrijeme da prestanemo interpretirati nasljeđe Haškog suda kroz političke filtere, da se iskreno okrenemo i pogledamo šta možemo da izvučemo iz tog nasljeđa, kako da ga koristimo da bi se suočili sa prošlošću, prevazišli taj konflikt i krenuli dalje“, ocijenila je Pejić-Sremac.

Na pitanje o kvalitetu regionalnih odnosa i načinu rješavanja pitanja iz prošlosti, ona je kazala da u bivšoj Jugoslaviji postoje zamrznuti konflikti na mnogo nivoa.

„Nažalost, dosta retrogradno kretanje je vidljivo globalno, a ne samo na Balkanu. Razočaravajuće je nazadovanje kada je u pitanju procesuiranje ratnih zločina - prisutna je sve veća glorifikacija ratnih zločinaca i zastupljenost retorike 90ih. Svjedoci smo toga da je u političkom kontekstu mnogo puta iskorišteno naše neznanje i nemogućnost da se suočimo sa prošlošću i to predstavlja prepreku za suživot i pomirenju na prostoru bivše Jugoslavije“, zaključila je Pejić Sremac.

Tokom drugog dana, centralni dio bio je panel „Crna Gora i tranziciona pravda“, na kojem su govorili dr Nebojša Vučinić, profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore, Lidija Vukčević, državna tužiteljka u Specijalnom državnom tužilaštvu i Goran Rodić, advokat

Prof. dr Nebojša Vučinić ocijenio je da crnogorski pravni okvir omogućava procesuiranje svih ratnih zločina protiv čovječnosti u kontekstu jugoslovenskih sukoba, ali je doveo u pitanje kapacitete pravosuđa.

„Na žalost, naši organi se nijesu dokazali u primjeni tih standarda. I pored puno seminara i drugih edukacija, nemamo dovoljan stepen primjene međunarodnog prava na unutrašnjem planu. Sudstvo je zrelo za reforme i pozitivne promjene, mlade ljude koji imaju znanje, koji poznaju sud praksu i strane jezike“, naveo je on.

„Činjenica je da ratni zločini nikad ne zastarjevaju, ali i da je protekom vremena sve teže neke stvari dokazati. Zato je bitno da se procesuiranje krivičnih djela vrši blagovremeno, a za to nije postojala politička volja u regionu već su zločinci s jedne strane slavljeni kao heroji na drugoj strani, pa je formiran Haški tribunal. Ne možete ni očekivati od političke opcije koja je povela sukobe da sude one koji su sprovodili te njihove odluke“, ocijenio je Vučinić.

On je istakao i značaj korišćenja materijala i prakse Haškog tribunala.

„Naše sudije moraju da čitaju presude Haškog tribunala kada dođe do ovakvih predmeta. Neophodno je decidno poznavanje i primjenjivanje tih standarda u našem nacionalnom zakonodavstvu“, decidan je bio Vučinić

Tužiteljka Lidija Vukčević je detaljno pojasnila tok postupaka u slučajevima ratnih zločina pred crnogorskim organima.

„Tužilaštvo je u sedam slučajeva podiglo optužnice koje su potvrđene od strane suda, i u kojima je osuđeno 11 lica za krivična djela pritiv civilnog stanovništva, a osobodjeno 26 lica za krivična djela iz oblasti ratnih zločina. Statistike pokazuju da se ne možemo pohvaliti osuđujućim presudama kada su u pitanju krivična djela ratnih zločina, ali treba znati da su tome razlog i oni problemi koji postoje i u sudskim postupcima u državama u okruženju, kao i pravne dileme prilikom primjene međunarodnog prava, ocjene dokaza, nedostatak iskustva u tim početnim fazama, itd.“, izvjestila je ona.

Vukčević će istakla značaj međunarodne saradnje u efikasnom procesuiranju ovakvih slučajeva. „U periodu kada su se desili rat i zločini, saradnja između država nije funkcionisala i to se promijenilo mnogo godina kasnije zaključenjem sporazuma. Slažem se da nije bilo ni političke volje, ratni zločini su povezani sa politikom, ali ne smatram da su Tužilaštvo u sudovi ispunjavali političke prioritete“, naglasila je ona i ukazala na kompleksnost krivičnog djela ratnog zločina

Advokat Goran Rodić je podijelio svoje iskustvo zastupanja u slučajevima ratnih zločina u Crnoj Gori, ali i pred Haškim tribunalom.

„Ratovi na prostoru bivse su vođeni od 1991. do 1995, a prvi put u Crnoj Gori mi saznajemo za pokretanje istraga negdje u oktobru 2007. Proces pristupanja Crne Gore EU je značajno uticao da se pitanje suočavanja sa prošlošću više otvori u javnosti. Same procese koji su u Crnoj Gori otvoreni nijesu pratili kvalitetni dokazni materijali koji bi opravdali podizanje optužnica, a dolazilo je i zanemarivanja pravila postupka u tim predmetima, što su sve potrvrdile i presude“, naveo je on u osvrtu na hronologiju u Crnoj Gori.

On je podsjetio da je krajnji ishod u brojnim oslobađajućim presudama.

„Ukupno je bilo 30 optuženih lica u četiri predmeta, od čega 26 oslobađajućih presuda i samo četiri lica pravosnažno oglašena krivim, i to u slučaju „Logor Morinj“. Ogromni su troškovi tih postupaka i nadoknada štete nezakonito pritvorenim optuženim licima, itd.“, ukazao je on.

Radionicu je oba dana kontinuirano pratilo preko 60 učesnika/ca koji su imali brojna pitanja za predavače i paneliste. Radionica je organizovana u sklopu projekta “Suočavanje s prošlošću za budućnost” koji CGO sprovodi uz finansijsku podrške Vlade SAD, kroz Biro State department-a za borbu protiv međunarodne trgovine drogom i sprovođenje zakona (INL).

Preporučujemo za Vas