U borbi protiv radikalizma zakazali smo kao društvo i jedino zajedničkim snagama ova pojava može biti spriječena, smatraju stručnjaci, predstavnici civilnog sektora i vjerskih institucija.
Istraživanje o percepciji i stavovima mladih o islamofobiji i radikalizaciji koje je sprovedeno u Crnoj Gori, Srbiji, Bosni i Hercegovini i Makedoniji i četiri države Evropske unije (Belgija, Italija, Mađarska i Njemačka), koje je sprovela nevladina organizacija Centar za demokratsku tranziciju, pokazalo je da su mladi islamofobični ali i da je njihovo znanje o religiji na veoma niskom nivou zbog čega su skloni prihvatanju radikalnih ideja.
To je, prema riječima sociologa religije, Vladimira Bakrača pokazatelj da su mladi, posebno u periodu puberteta, podložni raznim uticajima a iz razloga jer je to vrijeme kad tragaju za identitetom.
“Mladi ljudi su u potrazi za identitetom. Ja nijesam sklon da svalim odgovornost samo na jednu instituciju, zakazali su svi. Zakazale su državne institucije, ali od svog dijela odgovornosti ne mogu se amnestirati ni vjerske institucije a onda i mas-mediji koji imaju značajan uticaj na tog mladog čovjeka“ , kaže Bakrač. Iz Islamske zajednice, s druge strane, poručuju da su uradili što je do njih.
Direktor medrese “ Mehmed Fatih “ u Tuzima, Fuad Čekić, poručuje da iz te vjerske zajednice ukazuju da problem vjerskog radikalizma postoji, ali da su sami nemoćni. “ Mislim da smo zakazali kao društvo. I NVO sektor i Islamska zajednica. Mi smo uradili ono što je do nas i ukazali da problem postoji, u nekoliko navrata je Islamska zajednica ukazivala na te pojave, ali to nije dovoljno, treba više ljudi, više institucija, različitih društvenih faktora “, kazao je Čekić u emisiji Reflektor koja se bavila temom radikalizma u Crnoj Gori.
Nadležne državne institucije usvojile su Stategiju za suzbijanje terorizma i Strategiju za suzbijanje nasilnog ekstremizma, čije sprovođenje do sada nije dalo zadovoljavajuće rezultate. Za sprovođenje Strategija zadužene su institucije koje se bave bezbjednošću - Uprava policije, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Agencija za nacionalnu bezbjednost, Tužilaštvo, kao i državni organi u sistemu zdravstvene i socijalne zaštite, obrazovanja i kulture. “ Tu je potrebna jedna dugoročna vizija, gdje mi vidimo Crnu Goru, koje su dugoročno opasnosti, a onda jedno strateško promišljanje koje bi uključilo jedan multidisciplinarni tim i uključivanje svih sektora, ne samo državnih nego i društvenih “, smatra Milica Kovačević iz CDT-a.
Najveći problem u Islamskoj zajednici vide to što je, kako kažu, teško prepoznati kada radikalizam postaje nešto što je inkriminirajuće. “ Elementi radikalizma se mogu prepoznati u izjavama, ali one nisu inkriminirajuće i mi protiv toga djelujemo porukama “, naveo je Čekić. Postavlja se međutim pitanje da li je kad se uđe u zonu inkriminacije kasno za sve. “ Meni je tu fascinantno da nastavnici u školama ne prepoznaju nikakave oblike radikalizacije. Ne mora da bude radikalni pristup vjeri. Naci-tetovaža je ekstremizam. Majica sa omiljenim ratnim zločincem je ekstremizam i ako mi to ne vidimo na našim ulicama ne znam gdje gledamo i gdje skrećemo pogled “ , poručila Kovačević.
Srž problema sociolog religije, Vladimir Bakrač, vidi u neznanju. Smatra da su mladi ljudi vjerski nepismeni i da bi kako kaže trebalo raditi na tome “ Državne institucije bi više trebalo da porade na uvođenju komparativne religiologije. Ne mislim da bi trebalo uvesti vjeronauku u škole, nego da bi neki oblik nauke o vjerama svakako dobrodošao. “ To je za civilne aktiviste tema o kojoj treba razgovarati ali i pažljivo joj pristupiti. “To je tema koja lako može da sklizne u svoju suprotnost. “ Dakle umjesto nečega što bi trebalo da bude doprinos razvoju građanskog društva, tolerancije, jednog razumijevanja religije kao nečijeg ličnog prava može da sklizne u propagandu ili novi model za razdvajanje crnogorskog društva po etnoreligijskim šavovima ”, zaključila je Kovačević.
Autorka teksta je nagrađena na konkursu za mlade novinare u okviru projekta “Borba protiv stigmatizacije kroz osnaživanje i promjenu stavova”. Projekat je finansijski podržala Evropska komisija kroz Erasmus+ program i Komisija za raspodjelu dijela prihoda od igara na sreću. Sadržaj je isključiva odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove donatora.
Bonus video:
