Mnoga djeca još nisu opismenjena

Izbor lektire ne štiti interes djece

Institucija zaštitnika dala preporuku Ministarstvu prosvjete da sprovede detaljnu analizu i procjenu literarnih djela. Posebno se ukazuje na pojedina djela sa nepriličnim opisima situacija, a koja se čitaju u II i VI razredu osnovne škole

14380 pregleda 9 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Institucija zaštitnika ljudskih prava i sloboda ustanovila je da se Zavod za školstvo nije u potpunosti i sveobuhvatno rukovodio najboljim interesima djeteta u dijelu odabira školske lektire.

“Učenici ranije uzrasne dobi (od I do IV razreda osnovne škole) suočavaju se sa neadekvatnom organizacijom čitanja književnih djela u nastavcima, uz pomoć učitelja i roditelja. Činjenica da djeca u toj uzrasnoj dobi, posebno u I i II razredu još uvijek nisu opismenjena i kao takva nisu spremna za savladavanje ponuđenih obimnih književnih tekstova (nerijetko više od 100 stranica neilustrovanog teksta)”, piše u mišljenju zamjenice zaštitnika Snežane Mijušković.

Osim toga, primjećuje se da izbor djela nije konačno utvrđen, već je ostavljen na procjenu samom učitelju koji može izabrati djelo. Ovakva situacija, navodi se u mišljenju, ne garantuje djeci jednak pristup, niti jednak kvalitet obrazovanja koji im je garantovan. Na taj način kvalitet obrazovanja i intencija ostvarivanja utvrđenih ciljeva zavisi isključivo od volje i senzibiliteta samog učitelja.

Zaštitnik je mišljenja da ova situacija dovodi u pitanje osnovne principe na polju zaštite interesa djeteta u oblasti obrazovanja, kao i nacionalni standard koji bi morao biti garantovan svakom djetetu na isti način. Iako su načelno postavljeni kriterijumi odabira djela za čitanje, učiteljima je ostavljeno diskreciono pravo da sami procjene i odaberu djelo koje će čitati dok ove odluke ne podliježu daljoj kontroli i procjeni svrshodnosti.

Ovdje se posebno ističe dio o potprebi popunjavanja radnih svesaka, u kojima su postavljena veoma detaljna pitanja, što roditelje dovodi u nezavidan položaj da tragaju za najsitnijim detaljima iz teksta.

Zaštitnik je obavio niz razgovora sa roditeljima, djecom, školskim pedagozima i razvojnim psiholozima, kao i prosvjetnim radnicima u cilju prikupljanja njihovih stavova i mišljenja na ovu temu.

U odnosu na neprihvatljivost određenih djela kako u nižim, tako i u starijim razredima osnovne škole roditelji su više puta reagovali zahtijevajući da se određena djela isključe iz spiska lektira jer ih smatraju neprihvatljivim, jer kod djece izazivaju strah, uznemirenost i dr.

Kao primjere navodi da se u dijelu lektire za II razred “Pinokio” govori o mrtvačkom sanduku, a u lektiri za VI razred “Crnogorske bajke”, konkretno u bajci “Nafaka”, trgovac kupuje bebu od siromašnih roditelja i nakon toga je bode nožem i baca...

Zaštitnik je primijetio da u sastavu komisije koja se bavila odabirom djela nije bilo predviđeno angažovanje stručnjaka iz oblasti razvojne psihologije ili dječije psihologije.

“Te je upitno da li se istinski vodilo računa o psiho-fizičkoj zrelosti djece u zavisnosti od uzrasne dobi i očekivanja koja su pred njih postavljena”, navodi se u mišljenju.

Zaštitnik je mišljenja da naš obrazovni sistem mora sa dužnom pažnjom analizirati postojeće programe i spisak predloženih djela ne odbacujući primjedbe roditelja i različitih udruženja.

Mijušković je dala preporuku Ministarstvu prosvjete da sprovede detaljnu analizu i procjenu literarnih djela koja se obrađuju u okviru nastavnih programa književnosti u cilju ocjene njihove svrsishodnosti.

Zavodu za školstvo je dala preporuku da sprovede evaluaciju i procjenu zadovoljstva nastavnog programa u dijelu predloga književnih djela za čitanje za učenike osnovne škole uz uključivanje svih savjeta roditelja, roditeljskih organizacija i učeničkih parlamenata, ali i da prilikom procjene svrsishodnosti utvrđenih programa obavezno uključi stručnjake iz oblasti razvojne i dječije psihologije.

“Da li će današnja djeca postati ljubitelji knjiga ili ne, zavisi od mnogo faktora, a uloga osnovnog obrazovanja je jedan od nezaobilaznih i ključnih. Djeca nisu i ne mogu biti svjesna važnosti provociranja i gajenja ljubavi prema čitanju i književnosti uopšte”, poručuje Mijušković.