Mrkovska kuća je sa krovom “na dvije vode”, da zaštiti od vjetra istočnjaka, građena je u nizu, na padini kako bi se maksimalno iskoristio prostor i sačuvalo obradivo zemljište, isključivo od kamena sa drvenim međuspratnim tavanicama i krovnom konstrukcijom.
Usklađena je sa okruženjem i u tom smislu preteča je današnjih ekološko-graditeljskih koncepata. Ali, u Mrkojevićima je danas skoro nema, rečeno je na okruglom stolu posvećenom tradicionalnoj kući. Na skupu u Dobroj Vodi, kod Bara, Mirsad Rašketić i Alen Pelinković prikazali su multimedijalnu prezentaciju svog istraživanja “Mrkovske kuće”, koje su podržali Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava i Savjet Muslimana Crne Gore.
“U Mrkojevićima se nije gradila kuća, gradio se dom da traje vječno. Otud i anegdota da je jedan gazda otpustio majstora zato što je u jednom danu isklesao pet kamena, a vjerovalo se da je dnevno moguće samo četiri, ako se radi pošteno. Posljednja kuća je po ovom modelu podignuta 1974. Nestanak tradicionalne arhitekture ovdje izazvali su stalna migracija, zemljotresi 1963. i 1979. i dolazak investitora u posljednjih desetak godina”, rekao je Rašketić.
Moderator Sabrija Vulić kazao je da vjeruje da će ovakvi događaji “natjerati Mrkojeviće da se malo zamisle” kako da očuvaju dio tradicije i stave ga u svrhu napretka.
“Najbolje očuvana izvorna arhitektura ovog područja je pri planinskim zaseocima. Najrasprostranjeniji tip ove kuće je dvospratnica - prizemlje i sprat, gdje je gornja zona isključivo za stambene aktivnosti - ima kuhinju, ognjište i uglavnom dvije sobe, a donja zona je služila jednom polovinom kao magaza, a drugom za smještaj stoke”, rekao je Rašketić.
Na skupu je istaknuta i potreba da se u turističke svrhe pokrene projekat izgradnje etno-sela sa takvom tipičnom arhitekturom.
Bonus video:
