Biti medicinska sestra znači suzdržavati vlastite suze i stalno crtati osmijehe na licima ljudi. Zna to Nikšićanka Bojana Đurković koja je prije deceniju obukla bijeli mantil i trudi se da joj osmijeh bude zaštitni znak. Svjesna je da je nasmijano lice medicinskih radnika često prijeko potreban sedativ pacijentima.
“Radim u bolnici za plućne bolesti ‘Dr Jovan Bulajić’ u Brezoviku već deset godina. Empatija prema drugim ljudima i pomaganje pacijentima me ispunjavaju, zato sam i izabrala ovaj poziv”, kaže šarmantna Bojana.
Kada dođe kući i skine bijeli mantil, Bojana ima svoj specijalni kutak u kome nema mjesta za medikamente. Tamo stanuju mašta i kreativnost i nastaju Bojanine rukotovorine - zidne lampe, satovi, ramovi za slike, kutije za nakit, ukrasi, magneti…
“Svoju kreativnost sam godinama ispoljavala pravljenjem novogodišnjih i božićnih aranžmana koji su ukrašavali moj dom. Prije tri godine sam odlučila da mnoštvo ideja, koje su se godinama sabirale u meni, pretočim u djelo”, kaže kreativna rukatnica.
Od materijala kaže, koristi one koji su najpogodiji za sprovođenje ideje u djelo i za sada su to drvo, medijapan, pleksiglas.
“Uvijek sam voljela da iznenadim svoje najmilije, da im izmamim osmijeh realizacijom neke ideje na što kreativniji način. Kako sam naišla na dopadanje od strane drugih, zaživljeli su i moji proizvodi, tako da mogu reći da sam ponosna na sebe”.
Sebe, kaže, unosi u svaki rad koji nastane, ne samo idejom, već i emocijama. Uostalom, bez emocija nema ni kreativnosti, a Bojani toga ne fali, što prepoznaju mnogi pa se sve češće odlučuju da im kreacije nasmijane medicinske sestre krase porodični ili poslovni prostor. Potrudi se da i ona i kupci budu zadovoljni i ne prihvata ideju koja ne može da ima njen “pečat”.
“Znam da sam uspjela kada ljudi prepoznaju da je određeni rad baš moj i to mi jako znači. Motivišu me i pohvale i riječi podrške”.
Za nekoga ko voli da mašta i ko se snovima “komotno šeta”, ideja ne može da prifali. To Bojana najbolje zna, zato pusti mašti na volju, a rukama da slobodu. “Volim da istražujem, eksperimentišem sa bojama, da kreiram po sopstvenom osjećaju i jednostavno pustim mašti na volju”.
Priznaje da joj se često dešava da poželi da neki rad “skloni” od kupaca jer joj je prirastao za srce, ali rok i dogovorena isporuka joj “poremete planove” pa je, kaže sa osmijehom, primorana da odoli takvim iskušenjima.
“Sve slobodno vrijeme posvetim stvaranju i potrudim se da to na najbolji mogući način iskoristim jer moje ideje drugačije ne bi uspjele. Naravno, tu su i želje kupaca koje za mene predstavljaju zadovoljstvo jer pokušavam da ih uspješno realizujem. Kada su zadovoljni oni, onda sam zadovoljna i ja, a najdraže mi bude kada im izmamim osmijeh”.
Od ideja se, kaže Bojana, počinje, a radovi mogu biti završeni samo ukoliko tu ima i upornosti i truda. Svjesna je da se kreativnost “ne može potrošiti” i da je “više imaš, što je više koristiš”, pa se trudi da je maksimalno iskoristi.
“U poslednjem periodu su tražene zidne lampe i sobni satovi. Jedan od mojih omiljenih proizvoda su dječije sobne lampe i njihovoj izradi posvećujem posebnu pažnju, jer znam da će one obasjati mali svijet velikih mališana”. Potrudi se da radovima obilježi sve praznike, pa ni ova Nova godina i Božić ne mogu proći bez njenih kreacija. Redovan je učesnik sajmova jer, pored toga što radove može predstaviti većem tržištu, može razmijenite ideje i tehnike, ali i provjeriti kako njena kreativnost stoji u odnosu na kolege.
“Najviše se radujem kada se približe novogodišnji i božićni praznici, jer praznična euforija pokreće sve ljude, pa tako i mene. U tom periodu prisustvujem raznim sajmovima koji su odlična prilika da predstavim svoje radove širem tržištu. Svaki put se iznova radujem druženju sa kolegama koji na sličan način ispoljavaju svoje ideje. Podrška sugrađana ne izostaje što mi daje dodatnu motivaciju”, kaže Bojana i dodaje da se trudi da iz dana u dan proširuje asortiman svojih radova.
Pošto moderna vremena donose nova tržišta, ali i nove kupce, Bojana ima i stranice na društvenim mrežama dostupne svima.
“Kreativnost zahtjeva hrabrost da se ne držiš sigurnosti”, govorio je Erih From. Bojana Đurković se trudi da joj hrabrosti i osmijeha i među “topolama brezovačkim” i u kutku svoje sobe, ne manjka.
Bonus video:
