Udruženje za pomoć licima ometenim u psihofizičkom razvoju Nikšić ubrzo će proslaviti tri decenije rada, a protekla godina im je bila jedna od najtežih.
“Korona nam je napravila dosta problema. Udruženje se finansira isključivo putem projekata , nije ni na lokalnom, ni na bilo kojem drugom budžetu. I baš kad smo se zabrinuli kako da dočekamo kraj februara i isplatimo zarade, na naša vrata zakucali su članovi porodice Redžić, brat i snaha našeg uvaženog i čuvenog sajdžije Vera Redžića. Na ime obilježavanja godišnjice Verove smrti porodica je uplatila na naš žiro račun 500 eura”, kazala je direktorica Udruženja, Miluša Cica Žugić.
Kako je istakla, porodica Redžić pomenutom donacijom nije samo pokazala humanost, već i priznanje za njihov rad i promociju suživota i tolerancije.
“Dok neki, na žalost, skrnave nikšićku džamiju i uznemiravaju naše komšije i prijatelje, oni brinu o osobama sa invaliditetom i pomažu u najtežem trenutku. Jedan divan gest koji nas je i oduševio i podsjetio da smo svi isti, bez obzira na vjeru i naciju, da u teškim vremenima treba pomoći onome kome je to potrebno i da treba širiti dobre misli i ideje, ne treba tražiti greške, prozivati, već raditi i voljeti, a to će se uvijek dobrim vratiti”, istakla je Žugić.
Njihovom Udruženju prošle godine su na konkursima ministarstava odobrena samo dva projekta: jedan se odnosio na personalnu asistenciju za sedam korisnika za pet mjeseci, a drugi, kako da se bezbjednost osoba sa invaliditetom u saobraćaju podigne na veći nivo.
“Bez obzira što su nam samo dva projekta odobrena, što je korona sve poremetila, što pomoći nije bilo ni od kuda,radili smo zaista mnogo. Naši korisnici su svo vrijeme imali podršku psihologa, logopeda, socijalnog radnika, fizioterapeuta. Obučavali smo ih informatičkoj pismenosti, muzikoterapiji, pravili su čestitke i suvenire, učili slova i brojeve, imali podršku u učenju, bavili se sportom, a neki od njih se i zaposlili”, istakla je predsjednica Udruženja u kome radi u prosjeku 15 osoba.
“Trebalo je obezbijediti plate za sve njih, prevoz korisnicima od kuće do Udruženja i nazad, režijske troškove... Veoma teško smo opstali i nastavili da pružamo usluge i podršku za preko 60 mališana iz našeg grada, bez dana odmora i predaha. Rijetki su nas se sjetili, poneki i obećali podršku, ali sve je ostalo na obećanju. Zbog svega toga donacija porodice Redžić je još značajnija”, zaključila je Žugić.
Bonus video:
