Niko ne zna koliko se osoba bavi "najstarijim zanatom"

Zašto su prava osoba koje pružaju seksualne usluge upitna: Nisu prepoznate kao ranjiva kategorija

Jelena Čolaković (NVO “Juventas”) precizirala je da su u posljednjih godinu pomogli da stotinu osoba koje pružaju seksualne usluge dobiju psihološku i zdravstvenu pomoć i savjete

10251 pregleda 12 komentar(a)
ilustracija, Foto: Kafkadesk.org
ilustracija, Foto: Kafkadesk.org

Osobe koje koje pružaju seksualne usluge u Crnoj Gori nisu prepoznate kao posebno ranjiva kategorija, zbog čega im se izričito i ne garantuje zaštita njihovih prava.

To je “Vijestima” saopštila v.d. izvršne direktorice NVO “Juventas” Jelena Čolaković, preciziravši da su u posljednjih godinu pomogli da stotinu njih dobije pshilošku i zdravstvenu pomoć i savjete.

Navela je da je ostvareno 1.225 kontakata i da su jedina NVO koja se bavi zaštitom prava osoba koje pružaju seksualne usluge u Crnoj Gori. “Kao populacija u riziku prepoznate su jedino Strategijom za borbu protiv HIV/AIDS-a za period od 2015. do 2020, i Ministarstvo zdravlja od 2017. godine finansijski podržava servis podrške namijenjen ovoj zajednici kroz finansiranje projekata nevladinih organizacija”, navodi Čolaković. Ističe da rad i iskustvo NVO “Juventas” datira od 2006. godine, kada su započeli sa sprovođenjem usluga na terenu.

“Prvi Drop in centar za osobe koje pružaju seksualne usluge otvorili smo 2011. a koji i danas funkcioniše”.

Čolaković
Čolakovićfoto: Đorđe Cmiljanić

Pojasnila je da su pružaoci seksualnih usluga po više osnova socijalno isključeni, ili su u riziku od socijalne isključenosti, a samim tim i diskriminisane.

“Društveno isključivanje ove zajednice dovodi do njihovog ograničenog pristupa zdravstvenoj zaštiti, socijalnoj i dječijoj zaštiti, mogućnostima zaposlenja, što je neophodno hitno promijeniti. Primjetno je da je ova populacija u višestrukom riziku od socijalne isključenosti, diskriminacije i stigmatizacije, jer često pripadaju i nekoj od sljedećih grupa: samohrani roditelji, pripadnici/e romske zajednice, osobe koje koriste/injektiraju droge, trans osobe, raseljena lica, osobe sa niskim stepenom obrazovanja i sl. Kao jedan od značajnijih primjera su trans osobe u Crnoj Gori, a koje se suočavaju sa nasiljem i diskriminacijom u porodicama, na ulici, radnim mjestima, školama, u zdravstvu i pravnom sistemu. Od 2014. godine u Crnoj Gori povećava se broj osoba sa HIV-om među trans ženama koje pružaju seksualne usluge, što je rezultat loših ekonomskih uslova i poteškoća sa kojima se trans osobe suočavaju u pristupu zapošljavanju, kako zbog društvene stigme, tako i zbog nedostatka normativnog okvira koji uređuje pravno prepoznavanje roda”.

Istakla je da je jedan od ciljeva Drop in centra osnaživanje porodica u riziku, kroz sprovođenje aktivnosti koje će smanjiti rizik od izdvajanja djece iz primarne porodice i ojačati roditeljske kompetencije za brigu o djeci. Kada je riječ o LGBTIQ osobama, u 2020. ukupno je ostvareno 1.917 kontakata u Drop in centru sa 487 različitih klijenata/kinja. Na terenu su ostvarena 1604 kontakta sa 582 osobe, precizirala je ona.

“Brojni izvještaji, ali i naš direktan rad i dalje ukazuje na nedostatak sveobuhvatnog pristupa u nacionalnim strateškim dokumentima, a koji adekvatno ne tretiraju potrebe transrodnih i interpolnih osoba, naročito u oblasti poštovanja privatnog i porodičnog života, poštovanja tjelesnog integriteta i prava na samoodređenje. LGBTI osobe, kao i aktivisti za ljudska prava LGBTI osoba još uvijek su žrtve nasilja. Izvještaj Evropske komisije za Crnu Goru iz 2020. ukazuje da saradnju između institucija sistema i LGBTI zajednice treba još ojačati, naročito u pogledu sektora socijalnih i zdravstvenih usluga, kako bi se obezbijedilo uspješno sprovođenje Strategije za LGBTI (2019-2023.)”.

Upozorila je da se prava LGBTI osoba suočavaju se sa posebnim izazovima na lokalnom nivou, gdje je prihvatanje seksualne i rodne različitosti sporije. “Rodna ravnopravnost još uvijek ne podrazumijeva sistemski intersekcionalni pristup... Naročito u odnosu na lezbejke, biseksualne, transrodne i interpolne žene, transrodne muškarce i nebinarne osobe, kao i muškarce koji prevazilaze društveno nametnute rodne uloge, već se fokusira isključivo na cisrodne, heteroseksualne žene. Diskriminacija LBT žena, kao i nedostatak Zakona o pravnom priznanju roda istaknuta su kao zabrinjavajuća pitanja u UN CEDAW izvještaju o Crnoj Gori, objavljenom još u julu 2017.”.

Ona je ocijenila da većina i dalje ne razumije manjinu, zbog čega se suočavaju sa brojnim problemima.

“To su diskriminacija, nasilje, porodični i zdravstveni problemi, diskriminacija prilikom zapošljavanja i zadržavanja posla i slično. Naš rad je fokusiran na unapređenje fizičkog, mentalnog i socijalnog zdravlja naših korisnika, od prevencije seksualno i krvlju prenosivih infekcija, preko unapređenja mentalnog zdarvlja do zaštite od nasilja i diskriminacije. Značajnim dijelom smo finansirani iz fondova koji se odnose na prevenciju HIV-a, ali od samog početka djelovanja u ovoj oblasti, primjenjujemo holistički pristup, kako bi naši zdravstveno preventivni servisi došli do krajnjih korisnika”.

Tokom pandemije, puno njihovih korisnika, kako je istakla, imalo je egzistencijalne probleme jer su ostali bez posla, pa su im u jednom periodu obezbjeđivali pakete sa hranom i higijenskim sredstvima.

Nakon 16 godina rada, moguće zatvaranje

Čolaković je kazala da je centar za LGBTIQ osobe kao i njihove porodice i prijatelje otvoren zahvaljujući različitom sadržaju u čijem kreiranju učestvuju i druge organizacije koje se bave ljudskim pravima - Kvir Montenegro, Spektra i Stana.

Centar postoji i uspješno radi već punih 10 godina, a glavni problem je nedostatak finansijske održivosti.

“U ovom momentu naši servisi su suočeni sa mogućim zatvaranjem, nakon 16 godina rada. Zakoni ne definišu adekvatno programsko, dugoročno finansiranje, socijalni servisi nevladinih organizacija nisu inkorporirani u državni sistem, a zdravstveno-socijalni se uopšte ne prepoznaju”.

Ona je rekla da traže od Ministarstva zdravlja da ih zaštiti od političkih konotacija, jer se bave problemima vezanim za zdravlje i za infekciju koja može da se dogodi svakoj osobi bez obzira na političku, vjersku, seksualnu, regionalnu i drugu pripadnost.

Fondacija uspjela da stekne povjerenje homoseksualaca

Izvršni direktor Crnogorske fondacije za HIV i virusne hepatitise Boris Vuksanović naveo je da su prošle godine organizacije koje godinama kvalitetno i vrijedno rade na prevenciji HIV/AIDS-a pružile usluge za ukupno 2.630 osoba iz različitih zajednica.

Najveći broj korisnika usluga fondacije bio je aprilu i maju kada su koristili usluge radi smanjivanja izloženosti korona virusu, kada su ih, kako navodi, kontaktirali radi naručivanja recepata za terapiju, podizanje, dostavljanje na kućne adrese.

On je istakao da posebnu grupu korisnika čine populacija muškaraca koji spavaju sa muškarcima.

“Uspjeli smo da steknemo povjerenje kod ove teško dostupne i ranjive populacije kontaktima preko društvenih mreža, koje su aktuelne kod njih”. Vuksanović je rekao da usko sarađuju sa seksualnim radnicima, injektirajućim korisnicima droga, da bi ako se otkrije slučaj HIV-a, hepatitisa, koje naravno prvo preuzima zdravstveni sistem, a fondacija im obezbjeđuje psihosocijalnu pomoć.

“Imamo psihologa koji radi sa pacijentima koji žive sa HIVOM, hepatitisima, jer ga zdravstveni sistem nema. Mi jedini u Crnoj Gori imamo psihologa, a ujedno imamo vršnjačkog savjetnika edukatora”.

Preporučujemo za Vas