Pet godina od smrti Ognjena Rakočevića

Još nema ni registra osoba s autizmom

Rakočević objašnjava da autizam nije moderan fenomen i da ljekari već tridesetak godina pacijentima daju dijagnozu pervazivnog razvojnog poremećaja

9301 pregleda 796 reakcija 4 komentar(a)
Ognjen Rakočević, Foto: privatna arhiva
Ognjen Rakočević, Foto: privatna arhiva

U Crnoj Gori, nažalost, nije poznat tačan broj ljudi s autizmom, niti država ima sređen registar tih osoba, kazao je za “Vijesti” Branko Rakočević, otac jedanaestogodišnjeg Ognjena Rakočevića koji je prije pet godina zagrlio hladnu vodu rijeke Morače i zauvijek otplovio sa njom.

“Ponosan sam na Ognjena, jer nije mala stvar kad rođeni sin postane duhovni otac svom zemaljskom ocu. Zahvaljujući njegovoj misiji na zemlji, otvoren je i Centar za autizam u kojem njegovi maleni drugari dobijaju medicinsku pomoć i njegu, a kroz čije ime živi Ogi, a i ona veličanstvena priča o dvanaest dana maja 2016. godine, kada je Crna Gora pokazala dotad neviđenu ljubav i solidarnost. No, hronična besparica i nedostatak stručnog kadra, predstavljaju veliki problem ne samo za funkcionisanje tog Centra već i cijele države. Na petogodišnjicu Ognjenovog odlaska u vječnost, akcenat bih stavio na nepostojanje registra osoba s autizmom”, kazao je on.

Rakočević objašnjava da autizam nije moderan fenomen i da ljekari već tridesetak godina pacijentima daju dijagnozu pervazivnog razvojnog poremećaja.

“Pod šifrom ‘F 84’ obuhvaćeni su različiti poremećaji koji se nalaze na spektru autizma. Tačan broj osoba s autizmom u Crnoj Gori, nažalost, nije poznat. Zvanične institucije i udruženja roditelja pominju cifru od nekoliko stotina. Međutim, na osnovu svjetske statistike, smatra se da jedna osoba na 68 ljudi boluje od autizma, i da jedan odsto stanovništva svake zemlje ima autizam. Precizan broj osoba s autizmom je polazna tačka za strategiju koja bi odredila na koji način država treba da odgovori na njihove potrebe i na koji način treba da zaštiti njihova prava. Stoga pod hitno treba sačiniti registar osoba sa poremećajem iz autističnog spektra, a pogotovo što je to zakonska obaveza resornog Ministarstva zdravlja”, naglasio je Rakočević.

Otac jedanaestogodišnjeg Ogija koji se u noći između 3. i 4. maja 2016. godine bosonog iskrao iz svoje kuće u Podgorici i otrčao u zagrljaj hladnoj rijeci, kazao je da je pitanje svih pitanja zašto Crna Gora još nema sređen registar osoba sa autizmom.

“U čemu je problem? Nije ovo 1948. godina kada su roditelji zbog stigmatizacije skrivali svoju bolešljivu djecu od očiju javnosti. Prošlo je i vrijeme virdžina, pa danas svako dijete ima svog izabranog doktora i svoj zdravstveni karton u papirnoj i u elektronskoj formi, tako da se, maltene, jednim klikom može doći do vrlo preciznog podatka o broju osoba s autizmom. Zato tražim da Ministarstvo zdravlja sačini pomenuti registar bez odlaganja, jer ukoliko to ne učini u roku odmah, onda ima osnova za sumnju da se time želi opravdati nedovoljan angažman države u rješavanju ovog pitanja, i da se želi sakriti od javnosti činjenica da je autizam jedna od najvećih pošasti i nepoznanica dvadesetog i dvadesetprvog vijeka. No, ipak, nadu u pogledu rješavanja ovog i mnogih drugih otvorenih pitanja daje nedavna posjeta vicepremijera Dritana Abazovića sa saradnicima Centru za autizam”, rekao je on.

A nestanak njegovog sina koji je takođe imao autizam, prije pet godina ujedinio je Crnu Goru.

Majka plavokosog, plavookog, autističnog dječaka, Valentina, u zoru 4. maja te godine prijavila je da Ogija nema iako ga je samo nekoliko sati prije toga uspvala. Od tog trena za njim su danonoćno tragali roditelji, rođaci, komšije, policija, vojska, vatrogasci, spasioci, lovci, lovočuvari, ronioci, više stotina građana iz svih crnogorskih gradova. Nade da se negdje sakrio ugašene su dvanaestog dana, kada je njegovo tijelo pronađeno na ušću Morače u Skadarsko jezero, u mjestu Manastirski vrbiš. Tog dana, lovočuvar Nikola Ulićević uočio je da po vodi pluta tijelo. Ispostavilo se da je Ogijevo.

Preporučujemo za Vas