“Ako je kultura esencija egzistencije, onda Mojkovac nema život nego životarenje. Majušni život kulturne ponude. Tavorenje na kulturnoj mapi regiona, mrtvo slovo polumrtvog grada, koga su kulturno i ekonomski ruinirale moćne sile tranzicije i lični interesi”, kaže o kulturnom životu Mojkovac, kandidat za odbornika pokreta URA u Mojkovcu, prof. književnosti Veljko Dedejić.
Slikovito kaže da rijetke književne večeri, pozorišne predstave koje više govore o entuzijazmu glumaca, daju se onako kako se samrtniku daje kap vode.
“Kakva kultura i kakve trice! Silogizam bi glasio visoka kultura ostaje visokima, niska kultura ostaje niskima, i tako kultura se živucka u Mojkovcu na obali Tare. I niko nije kriv. Takvo je vrijeme. Guslaćemo i živjećemo, ili ćemo samo guslati. Naravno, guslari su čestiti ljudi, ali se većinskom narodu više ne gusla. Dosadila im je ista pjesma poslednjih 20 i više godina. Replika doktora Astrova, malo i Čehova da konsultujemo, o tome kako okolina pojede sve pa i kulturu, ima nešto od nemilosrdne istine. Ljudi odoše, ljude otjeraše, ljude najuriše, a za sve koji ostaše, računaju, da su i gusle dovoljne. Za sve to vrijeme serdar Janko gleda sa Trga, i odmahuje glavom”, ističe Dedejić.
Dedejić smatra i da “upravljači opštine imaju preča posla, preča svoja posla, a značajni umjetnici putuju magistralom, ka nekom centru, ka nekom menadžmentu koji zna šta hoće i šta je vrijedno.”
“Ne bi bilo loše saznati kada neki veliki pisac putuje za Podgoricu, pa organizovati jedno mahanje. Postrojiti se pored magistrale i mahati. On prolazi, a mi mašemo. Mašemo, jer tog čovjeka mojkovački “pametari” neće svratiti, neće mu iznijeti so i hljeb, jer tih artikala može prifaliti kada dođu izbori. Socijalni mir se može kupiti džakom brašna, ali duševni mir se može dogoditi jedino kroz katarzu umjetnosti. Čovjek nije samo prijesna pogača, nego ima potrebu za filozofskim odgonetanjem sebe i svijeta oko sebe.” , ističe Dedejić aludirajući na manjak senzibiliteta aktuelne gradske uprave prema kulturi.
Dadaje i da neko može reći, pa dobro Mojkovac ima Mojkovačku filmsku jesen.
“Jeste, ali šta je sa ljetom, zimom i proljećem, kao da se u tim mjesecima kultura ne događa. Šest dana sa šest filmova na jeziku koji se razumije. I to je sve. Fali novca, ali fali i kreativnosti”, zaključuje Dedejić.
Bonus video:
