Koriste kombinaciju solarne i energije vjetra

Sunce i vjetar eliminisali račune za struju

Uprkos velikom broju sunčanih dana, turistički objekat Aleksandra Šukovića jedini je primjer pozitivne prakse energetske efikasnosti u kolašinskoj opštini

7980 pregleda 48 reakcija 5 komentar(a)
Kad nema sunca, ima vjetra, Foto: Dragana Šćepanović
Kad nema sunca, ima vjetra, Foto: Dragana Šćepanović

Turistički objekat “Djevojački most” u kolašinskom selu Bakovići već godinama je energetski održiv i nezavisan od distributivne mreže Elektroprivrede Crne Gore.

Uprkos velikom broju sunčanih dana, to je jedini primjer pozitivne prakse energetske efikasnosti naveden u Energetskom planu za kolašinsku opštinu, koji važi do 2027. godine.

Koristi kombinaciju solarne i energije vjetra, a vlasnik Aleksandar Šuković objašnjava za “Vijesti” da su ga, prije deceniju, na to “natjerali” previsoki računi za utošenu električnu energiju. Priča da je novac za solarne panele dobio kroz grant UNDP i da je tako počelo.

”Računi za struju su mi bili između 500 i 1.000 eura. Stavka ‘prenos energije’ na računu bila je od 100 do 150 eura, i to za prenos energije preko voda koji sam platio sam. Interesovala me oblast obnovljivih izvora energije, bio je neka vrsta hobija, a visoki izdaci za električnu energiju su me prinudili da ideju sprovedem u djelo. Dobro funkcioniše. To je takozvani ‘off grid’ sistem, znači objekat nema nikave veze sa distributivnom mrežom EPCG. Potpuno energetski održiv objekat, možda i jedini u Crnoj Gori”, kaže Šuković.

Solarnim panelima, tvrdi Šuković, “pokrije” se osam mjeseci funkcionisanja objekta. Vjetrogenerator i, u rijetkim situacijama, agregat, koristi u doba godine kad je dan kraći i bez sunca.

Kvarovi se lako otklanjaju: Šuković
Kvarovi se lako otklanjaju: Šukovićfoto: Dragana Šćepanović

Pored sistema za proizvodnju struje, u njegovom objektu je poseban sistem za zagrijavanje vode. Solarni bojleri, objašnjava Šuković, “bili bi od velike koristi i mnogim domaćinstvima, s obzirom na to da je bojler naznačajniji potrošač struje u domaćinstvu”.

U njegovom objektu, bojler na taj način funkcioniše pola godine, bez dodatnog zagrijavanja, kaže on. Kad nema sunca, “pripomaže” pelet. To je, tvrdi, jako isplativo.

EPCG, kaže on, nije prihvatila njegov zahtjev da višak energije koju proizvodi vraća u sistem.

Prema Šukovićevim riječima, premalo se govori o blagodetima solarne i energije vjetra. Čak i oni koji su se odlučili da na taj način dobiju električnu energiju, imaju mnogo problema, kaže on. Navodi primjere stočara na katunima. Razlog je, tvrdi, između ostalog, i monoplistički status firmi iz te oblasti. Kad toga ne bi bilo, Šuković ističe da bi i instaliranje i održavanje sistema bilo jeftinije.

”Kad im se nešto pokvari u tom sistemu, stočari na katunima ili bilo ko drugi ko se opredijelio za tu vrstu energije, može da zove svega jednu ili dvije firme u Crnoj Gori. Dolasci majstora su skupi. Kod nas, upravo zbog tog monoplističkog statusa, skupi su i djelovi, koji su mnogo jeftiniji u okruženju. To bi trebalo mijenjati. Moj predlog je da u svakom gradu EPCG ima ponudu djelova, ali i majstore”.

Šuković priča da je minule decenije ovladao znanjem i iskustvom dovoljnim da sam servisira svoj sistem. To, kaže on, nije komplikovano i vrlo bi brzo, uz odgovorajuću edukaciju, mogli i drugi.

”Troškovi, nasuprot koristi, zanemarljivi su. Desi se da od od grmljavine nešto crkne, ali ko god je ušao u ovu priču i ima višegodišnje iskustvo - to može i da popravi. Moj objekt napaja veći sistem, pa je i nabavka opreme bila skuplja. Svakako da je za domaćinstva to mnogo jednostavnije i jeftinije”, kaže on.

Šuković ocjenjuje da je dobra odluka o relizaciji projekta Solari 3000+, koji je Komisija za investicije u elektroenergetskom sektoru donijela u julu. Tim projektom predviđeno je da se, kako je saopšteno, “građanima, po najpovoljnijim uslovima, omogući da sami proizvode obnovljivu energiju bez emisije ugljen-dioksida (CO2)”.

”Međutim, ne bi trebalo da se stane na jednom projektu. Prije svega, ljudima treba približiti značaj energije iz obnovljivih izvora. Kontinuirano ih informisati i stalno pričati o tome. Zatim treba ponuditi i širok izbor opreme. Produbiti priču na lokalni nivo”, ističe on.

Solarni paneli proizvode energiju
Solarni paneli proizvode energijufoto: Dragana Šćepanović

Zanimljivo rješenje bi bilo, kaže Šuković, i postavljanje malih uređaja na brzim planinskim vodotocima. To se već, objašnjava, koristi u Kini, ali kod nas je rijetko ko za to čuo. Riječ je o uređajima koji ni na koji način, tvrdi, ne ugrožavaju životnu sredinu, “plutaju” po površini vode i proizvode struju.

”To, bukavalno, znači da kome god pored kuća protiče voda, može to da postavi i imaće struju. Odavno se koristi u svijetu, kod nas je još prilično nepoznato. Samo treba neko da se sjeti toga, kupi i donese. S druge strane, za razliku od malih hidrolektrana (mHE), ni na jedan način ne ugrožava biljni ili životinjski svijet, niti remeti vodotok”.

Prema podacima iz Energetskog plana, sunce u Kolašinu u prosjeku sija oko 2.474 sati godišnje.

”Kolašin se odlikuje ne samo velikim brojem sunčanih dana u toku godine, već i njihovim povoljnim rasporedom po pojedinim mjesecima. Kao mogući način upotrebe i korišćenja energije sunca, postoji mogućnost da se u manjem obimu instaliraju fotonaponski paneli, posebno na lokacijama na kojima postoji mala potreba za električnom energijom (elektronski aparati, manji frižideri, osvjetljenje), a do kojih je, zbog udaljenosti, relativno skupo dovoditi distributivnu mrežu”, piše u planu.

Preporučujemo za Vas