Hercegnovski trkač Saša Shaga Kulinović ne odmara. Nakon uspješnog Everestinga krajem maja ove godine, pretporšlog vikenda se vratio na Dalmacija ultra trail takmičenje i istrčao preko 100 kilometara, dok je prošlog vikenda imao još jednu trku - biciklom u Konavlima 30 kilometara i osvojio peto mjesto.
Dalmacija ultra traila svojom raznolikošću, ljepotom krajolika i istorijske baštine osvaja takmičare iz godine u godinu, a ovaj trkački spektakl održava se na krševitim stazama Dalmacije. Trasa obuhvata dalmatinske planine Kozjak, Primorsku kosu, Mosor, Omišku Dinaru i Biokovo, kao i impresivni kanjon rijeke Cetine.
Ovo takmičenje održava se šesti put, a Kulinović je na Dalmacija ultra trailu učestvovao peti put. O tome kako je bilo vratiti se na poznatu stazu kaže:
”Učestvovao sam na svim izdanjima osim na prošlogodišnjem, kada nismo zbog epidemije virusa COVID-19 mogli izaći iz Crne Gore. Na Dalmaciji Ultra Trail (DUT) sam završio i svoju prvu stomajlericu, trku od 170 km. Samim tim za tu trku me vežu posebne emocije, ali nakon toga sam još jednom učestvovao na dužini od 100 milja koju nisam uspio da završim (i nakon te godine je skraćena na 122 km). Godine 2018. sam bio na najprestižnijoj trail trci na svijetu na najdužoj distanci UTMB koju sam uspješno završio, otišao sam na DUT mjesec dana kasnije kao volonter. Naredne godine sam završio dužinu od 56 km, dok sam ove godine odradio i tu distancu od 122 km i cca 5800 m ukupnog uspona. Konstatovao je upravo u toku ovih dana i prijatelj iz slovenije Dejan Vukotić da smo on i ja jedini koji smo završili sva tri ultra trail formata u organizaciji DUT-a, plus što sam ja i volontirao, a direktor trke nam je za narednu gidinu obećao i poseban status trkača”, priča za Magazin Kulinović i otkriva da se njegova silueta za takmičenje 2018. godine igrom slučaja našla i na promotivnom letku DUT-a.
”Tu sam upoznao na svojim prvim pojavljivanjima na trkama van Crne Gore ljude sa kojima sam u stalnom kontaktu, tako da mi je uvijek veliko zadovoljstvo poći u Omiš, mali gradić na Jadranu, ali veoma velikog srca”, dodaje Kulinović.
Trail trku opisuje kao “čudnu disciplinu koja kada bi okrenuli samo u drugom smjeru pretvara se u potpuno dugu trku”.
”Ali organizator se ‘potrudi’ da svake godine malo promijeni trasu, tako da su ove godine imali nekoliko, izmjena koje su pokazale da DUT može veoma dobro da ‘pokaže zube’ i trku pretvori u veoma težak izazov. Samo ću spomenuti da je u posljednjih 10 km bilo cca 500 m uspona sa kompletno tehničkim terenom. Uz buru koja je tu noć i dan neprestano duvala, fizički je definitivno trka bila teža od ostalih, ali mentalno mnogo lakša jer sam ipak znao šta me čeka od jedne do druge kontrolne tačke”, kaže on.
DUT je već odavno prerastao u internacionalno takmičenje koje iz godine u godinu broji sve više trkača. Ipak, protekle dvije godine zbog pandemije sve je stalo, pa je tako i broj takmičara na DUT-u opao.
”Kao što sam rekao, na ovoj trci sam svake godine i gledao sam kako raste i dostigli su visok nivo 2019. godine. Ali ove godine se osjetio udarac koji je zadala korona. Ne toliko na kraćim distancama koliko na ovoj najdužoj. Ove godine je na najdužoj distanci startovalo 39 takmičara. Iako je bio relativno mali broj u odnosu na prethodne godine, ipak je bio prisutan veliki broj zemalja. Pored domaćina tu su bile Poljska, Velika Britanija, Bosna i Hercegovina, Solovenija, Finska, Francuska, Njemačka i Crna Gora, tako da se nadam da će već u narednoj godini uslijediti oporavak i da će se trka opet uzdignuti na nivo koji zaslužuje”, nada se Kulinović.
Tokom trke prolazio je kroz prelijepe predjele, a o tome koliko prirodne ljepote tog kraja odvlače pažnju od glavnog cilja - završiti trku, priznaje:
”Dalmacija Ultra Trail je upravo zamišljena da trkačima kroz neki drugi način približi sve prirodne i kulturne znamenitosti toga kraja. Organizatori trke su na samom startu snimili promotivni video koji je bio nagrađivan na nekoliko festivala, tako da je napravljen idealan spoj sporta i turističke promocije toga kraja. Kao neko ko ne pretenduje na jedno od prva tri mjesta na trci, i kome je jedini cilj svaki put probiti te neke barijere u sebi, svakako volim s vremena na vrijeme i da zastanem pored neke info table, napravim kratak predah i podgledam znamenitost, posebno kada se ona nalazi na nekom usponu pa bih to razgledanje više nazvao kao izgovor za odmor”.
Kao što je već napomenuo, učesnici DUT-a tokom trke prolaze i pored nekih bitnih kulturnih znamenitosti.
”Počevši od samog starta koji je u Saloni antičkoj metropoli rimske provincije Dalmacije, kasnije se prolazi kroz tvrđavu Klis, stazama gdje su ostaci građevina Poljičke republike, Stazom gdje se nalazi svetilište Sv. Leopolda Mandića koji je inače rođen u Herceg Novom, mom gradu, svakako ne može ostaviti nikoga ravnodušnim. Svake godine uvijek nešto novo primijetim. Ove godine sam imao i karticu sa internetom, pa sam djelove staze pokušao da prikažem u live prenosu na Instagramu, što je po komentarima oduševilo mnoge, a nadam se da sam nekoga i motivisao da ode i u zaleđe svoga grada jer svugdje u ovim našim krajevima postoji nešto ‘skriveno’ što treba svakako promovisati”, smatra Kulinović.
Kao neko ko je učestvovao na više trka Dalmacia ultra trail sagovonik Magazina upoređuje prvi i posljednji, i otkriva koliko se ovaj sport popularizovao od tada:
”Za prvo učešće me veže lijepa priča, jer sam pola godine prije toga pokušao da završim svoju prvu stomajlericu na Istri, međutim na 120 km mi se desio problem sa lijevim zglobom i nisam mogao nastaviti. Tada, tako veoma razočaran zbog odustajanja, nakon što sam došao u smještaj, vidio da se za samo šest mjeseci po prvi put u Omišu i okolini organizuje takokođe trka od 100 milja. Pošto sam već imao komunikaciju sa ljudima od tamo, odmah sam se prijavio za drugi pokušaj, i iz ove perspektive sada mi je draže što je moja prva stomajlerica bila ipak u Omišu, a ne na Istri”, tvrdi Kulinović.
Prema njegovim riječima, prve godine bilo je četrdeseak takmičara.
”Koliko se sjećam svi učesnici su bili kvalitetni trkači. Iskreno i tada je u Hrvatskoj trail bio na visokom nivou popularnosti. U daljim godinama ekipa koja organizuje DUT je mnogo radila na promociji same trke, pa su se na prodajnim štandovima nalazili na svim većim trkama u Evropi, a jedna od njih je svakako i najveća UTMB koju toliko često pominjemo. Pored toga, odlazili su na trke u zemlje sa velikim brojem trkača, kao što je recimo Poljska, tako da je i sa tog tržišta dolazio veliki broj takmičara. Ono što se ne može porediti za popularnost su prva i ova godina, jer je korona učinila svoje, ali ako uporedimo prvu godinu sa 2019, onda možemo reći da je trka tada već postala svjetski brend sa puno zemalja učesnica, mimo evropskog kontinenta, pa su se tu našli takmičari iz Kine, Japana, Sjedinenih Američkih Država, Argentine, Južnoafričke Republike”, prisjeća se Kulinović, koji se takmiči već godinama, a iskreno je pričao o tome da li i danas postoje momenti u trci gdje se “lomi” i razmišlja da odustane.
”Trke ovog tipa koje se trče cijele noći, uvijek izazovu u nekom momentu krizu. Kada počnete da se bavite nečim ovakvim definitivno postoje momenti kad niste svjesni šta vam se dešava. Tu se odvajaju oni koji više ne žele probati tako nešto i oni koji nekako možda i nesvjesno, ali svakako sa jakom voljom probijaju taj zid i nastavljaju dalje. Poslije sve više trka i više iskustva, taj momenat počinje da se prepoznaje i jednostavno tada treba biti svjestan da nailazi težak period. Međutim, isto tako treba biti svjestan i da će taj trenutak ‘loma’ proći. Mozak je čudna ‘igračka’ i uvijek želi da nas spasi i zaštiti kad nešto prepozna kao opasnist. Samim tim, to su i pretjerani napori i nespavanje, tako da treba naučiti da svako radi svoj posao (smijeh). Mozak neka brani, a naše je da pravimo korake naprijed dok on ne posustane ... Ipak je istinita ona ‘pametniji popušta’”, savjetuje Kulinovič.
Ovaj Novljanin može se pohvaliti i prvom trkom Everesting koju je uspješno završio u maju, a koliko mu je ona bila dobar trening za DUT, otkriva:
”Drago mi je da ste pomenuli Everesting koji sam odradio u maju i za koji sam se veoma dobro i sistemski spremao. Ali, što se tiče ove trke, ispostavilo se da sve što sam radio, radio sam kampanjski. S obzirom na to da je došla sezona, a da sam zaposlen u Parki Prirode Orjen kao planinski vodič, nisam imao puno vremena da se posvetim klasičnim programima treninga. Ipak na kraju, taj skoro svakodnevni boravak u planini i višesatne šetnje sa gostima, bile su mi dobar trening izdržlivosti za ovogodišnje izdanje DUT sa veoma ‘sporom’ i tehnički zahtjevnom stazom”, priznaje Kulinovič.
Iako je zima na pomolu, što se ovakvih takmičenja tiče, Kulinović tvrdi da nema stajanja.
”Naravno, sada se spušta tempo, ali i željno iščekuje snijeg na Orjenu kada počinju ‘zimske čarolije’ ... Trčanje po ledu, prčenje u ekipi do nekog vrha (uglavnom nakon posla pa to mira biti baš brzo) zvuči čudno, ali je izvodljivo. U planu mi je s početka proljeća preći i Primorsku planinsku transverzalu Orjen - Livćen - Rumija, u što kraćem vremenu. Možda iskrsne još nešto, pa ako bude prilike svakako neće ostati neodrađeno. U svakom slučaju, očekujem zabavnu zimu ... A u Evropi i svijetu sve češće su snow race (trke po snijegu). Imamo i kod nas u Crnoj Gori dvije trke takvog tipa na Bjelasici i na Vučju, tako da ih sigurno neću propustiti ako dopusti situacija sa epidemijom”, zaključuje on.
Dovoljno je da neko kaže trka i prestaje svaka priča o laganoj aktivnosti
Prošlog vikenda Kulinović je učestvovao u biciklističkoj trci u Konavlima i osvojio peto mjesto. Nakon trke koja je preko 100 kilometara, takmičar mora razmišljati o oporavku, a koliko je vožnja bicikla dobra za isti, Kulinović kaže:
”Poslije Ultra trail trka i dužina preko 100 km treba veoma oprezno ući u oporavak. Ono što je veoma bitno, nikako ne smijete odmah zamijeniti patike sa kućnim papučama i reći ‘sad ću mjesec dana samo da ležim’”, napominje sagovornik Magazina.
Kako kaže, nepravilan oporavak može nanijeti skoro jednaku štetu kao i neka u tom momentu nepotrebna, odnosno preforsirana aktivnost.
”Tako bi po nekom pravilu taj oporavak tekao prvih dana uz masažu, lagane šetnje, kasnije laganim trčanjem, plivanjem, lagane vožnje bicikla... Tako je trebalo biti i u mom slučaju, pa sam kad su me pozvali da učestvujem na biciklističkoj trci u Konavlima oprezno izabrao kraću distancu od 30 km i to je trebalo da bude još jedan dan aktivnog oporavka. Ali ko će znati šta se u tim momentima desi u mojoj glavi, da li temperament ili horoskopski znak - Ovan, dovoljno je da neko kaže riječ ‘trka’ i tu prestaje svaka priča o nekoj laganoj aktivnosti”, kroz smijeh priznaje Kulinović.
Sve ga je to, ne krije, pokrenulo pa se dao “više nego što je trebalo”.
”Stigao sam peti u jednoj dobrij trci sa puno lokalnih biciklista i triatlonaca, ali najviše sam imao sreće što sam iz trke izašao bez posljedica. Kada je sve završeno, svjestan sam da sam napravio grešku i da sam trebao tih tridesetak kilometara napraviti negdje drugo ... Ali to svaki put kažem”, dodaje Kulinović.
Bonus video:
