Kolašin: Sječa drveća zbog žičare i ski staza

Za potrebe izgradnje žičara za kolašinske ski-centre uklonjene hiljade kubika drvne mase

7627 pregleda 6 komentar(a)
Žičara K7 koja bi povezala sve ski-staze, Foto: Uprava javnih radova
Žičara K7 koja bi povezala sve ski-staze, Foto: Uprava javnih radova

Za potrebe izgradnje žičare K8 i ski-staza različitih kategorija, na državnom Ski-centru Kolašin 1600 uklonjeno je ukupno oko 3.200 kubika drvne mase sa oko 38 hektara.

To su podaci iz kolašinskog Sekreterijata za zaštitu životne sredine.

Kako je “Vijestima” kazao sekretar Mile Glavičanin, nema podataka koliko je šume posječeno tokom izgradnje infrastrukture na privatnom Ski-centru Kolašin 1450.

Prema njegovim riječima, na tom skijalištu je “vizuelno gora situacija, posebno oko žičare K7 koja će spajati sva skijališta”.

Sječa za potrebe izgradnje infrastrukture državnog Ski-centra, podsjeća on, odvijala se prema Prostornom planu posebne namjene (PPPN) Bjelasica i Komovi, koji je dao i detaljnu razradu lokaliteta za skijanje. Ti lokaliteti u Kolašinu su ski-centri Kolašin 1450, Kolašin 1600 i Avanturistički park “Komovi”.

”Na ski-centru Kolašin 1600, posječeno je oko 294 kubika sa površine od 2,66 hektara za potrebe izgradnje žičare K8 i 2.950 kubnih metara sa površine od 35,5 hektara za potrebe izgradnje ski staza različitih kategorija, u dužini od 10.323 metra. Za ski-centar Kolašin 1450 ne posjedujem podatke, ali je vizuelno gora situacija, posebno oko žičare K7, koja spaja dva ski-centra, što se može okarakterisati kao predimenzionisanje i propust planera”, tvrdi Glavičanin.

Ipak, on kaže da je dobra strana, što se, u odnosu na neke u regionu, izgradnja kolašinskih skijaških staza ne odvija u nacionalnom parku. To se dešavalo, kaže sekretar za zaštitu životne sredine, na Kopaoniku u Srbiji i Pirinu u Bugarskoj.

Glavičanin objašnjava da, prilikom krčenja trasa za kolašinska skijališta nijesu ugrožene zaštićene vrste planinskog bora, planinskog javora i molike. Dobro je, tvrdi on, i što erozivni potencijal na stazama na Bjelasici nizak, u odnosu na neka druga skijališta.

”Širine staza su standardne, od 30 60 metara, negdje one idu prirodnim proplancima. Erozioni potencijal je takođe nizak u odnosu na neka druga skijališta, a primjenjuju se tehničke i biotehničke protiverozione mjere zaštite. Bitno je naglasiti da te mjere treba realizovati prilikom izgradnje infrastrukture, jer kasnije troškovi sanacije budu znatno veći. Sve mjere zaštite propisane su elaboratima procjene uticaja na životnu sredinu, zakonskim propisima i smjernicama prostornog plana. Kontrolu rada vrši ekološka inspekcija. Imajući u vidu dosadašnji koncesioni način gazdovanja šumama, paradoksalno se može zaključiti da su ski-staze i turizam čuvar tog prostora”, tvrdi on.

Kako kaže Glavičanin, imajući u vidu dosadašnji koncesioni model gazdovanja šumama, može se izvesti paradoksalni zaključak da turizam i ski-centri mogu biti čuvar bjelasičkih šuma. To zbog toga, kako objašnjava, jer se dalja eksplatacija ne bi mogla obavljati.

Glavičanin podsjeća i da je nedavno održana naučna konferencija o mogućnostima za održiv razvoj Kolašina rezultirala zaključkom “da turističke resorte treba realizovati u fazama kako bi bilo moguće pratiti ekološke i socijalne implikacije projekta u odnosu na očekivane pozitivne ekonomske efekte”.

”Problem nastaje kada kapaciteti hotela premaše kapacitete staza. Kada su u pitanju ski-staze, žičare i ostala skijaška infrastruktura, treba imati u vidu, takozvani, kapacitet nosivosti prostora (carrying capacity). Pandam skijaškoj stazi na planini je primorska plaža koja takođe ima svoj kapacitet korisnika”, kazao je Glavičanin.

Bonus video: