Devetnaestogodišnja Bjelopoljka ostvarila san da studira na svjetski poznatom univerzitetu u Padovi.
Želi da se usavršava u svijetu svijetu robotike, vještačke inteligencije i sajber sigurnosti, koje su najznačajnije oblasti informacionih tehnologija. Poslije kompjutera, jela i pića najviše voli da se bavi fotografijom.
Nakon uspješno završene Knightsbridge Schools International Montenegro u Tivtu, Bjelopoljka Asja Idrizović postala je dio studija svjetski poznatog Informacionog inženjeringa (Information Engineering) u Bolonji, Italiji, obrazovne ustanove koja je rangirana kao treća najstarija u Evropi.
“Ovaj fakultet nudi dubinski razrađenu obuku kako u oblastima fizike i matematike tako i disciplinama informacionih tehnologija. Karijere tipične za diplomce ovog fakulteta variraju od računarskog inženjerstva i elektronike sve do biomedicinskog inženjeringa i telekomunikacija. Poslije studija namjeravam da se ubacim u svijet robotike, vještačke inteligencije i sajber sigurnosti, koje su najznačajnije oblasti IT-a, jer će one definisati našu budućnost i sigurnost. Želim da u jednom trenutku u svom životu budem dio jednog od projekata Elona Maska (primarno Spacex ili Neuralink)”, priča Asja za Magazin.
Njeno interesovanje za informacione tehnologije datira još iz srednje škole, tačnije kroz predmet informatika, koju je tada upoznala na pravi način.
Ono što za nju predstavlja posebnu draž fakulteta je to što je na univertizetu u Padovi od 1592. do 1610. godine, predavač bio Galileo Galilej, što je, kako priča ova devetnaestogodišnjakinja, nevjerovatan osjećaj, naročito kada se uđe u prostoriju gdje i dalje stoji njegova katedra.
Iako za životni poziv nije odabrala medicinu, kojom se bavi njena majka, poznata neurologica dr Zilha Idrizović, Asja bi, kako objašnjava željela da ta oblast, makar na neki način, bude dio njenog života.
“U svijet neurologije bila sam uključena kroz moju majku i smatram da mi je upravo to doprinijelo želji za radom u Neuralinku. Neuralink je neurotehnološka kompanija koja se bavi razvijanjem spone između čovjeka i kompjutera. Trenutno, ta spona je ugradljivi čip čije funkcije mogu varirati od svakodnevnih radnji (korišćenje telefona ili sličnih uređaja) sve do monitoringa i liječenja Alchajmera, demencije i ostećenja kičmene moždine”, objašnjava Asja, dodajući da joj je ovakva upotreba tehnologije ujedno i najveća motivacija za unapređivanjem.
Poslije kompjutera Asju je oduvijek privlačilo bavljenje fotografijom, što i ne čudi, obzirom da potiče iz porodice najstarijih i najpoznatijih fotografa u Bijelom Polju. Tako joj je, dok je rasla pored oca Ermina, fotografija postala jedna od glavnih stvari u životu.
“Imam potrebu da jedem, pijem, i da budem ispred fotoaparata. Moje djetinjstvo je bilo preispunjeno fotografijama, i to su kompletne arhive u kojoj je ispisana cijela istorija porodice. Zahvalna sam mojim roditeljima, koji su zabilježili svaki trenutak mog i bratovog odrastanja. Skoro da nam nikada nije prošao dan bez fotografisanja”, kaže Asja, dodajući da je tatin studio, na putu prema muzičkoj školi, praktično bio njena druga kuća.
Usavršavajući se u fotografisanju godinama je prevazišla nasumičnost izražavanja i faktografskog bilježenja događaja i krenula u istraživanje umjetničkih dometa.
To je, još prije četiri godine rezultiralo izložbom u Bijelom Polju, pod nazivom “Naša priča”, na kojoj se prestavila sa 19 različitih portreta.
Drugu izložbu fotogorafija pod nazivom “Pažnja, lomljivo nositi sa dodatnom brigom” imala je u Podgorici 7. i 8. septembra u lokalu “Kokotov rep”, a tema su bili mali ljudi i njihovi strahovi.
Asja smatra da fotografija može lako da dočara ono što je riječima često moguće jedino jezikom elokventnog pisca i to je ono što je uvijek iznova privlači tom načinu izražavanja.
Talentovana Bjelopoljka je završila i Muzičku školu u rodnom gradu.
Studije u Italije su, nekako prirodni slijed želje da studira u inostranstvu i da prati svog najvećeg idola i inspiracije, brata Anisa, koji je trenutno na završnim studijama optičkog inženjeringa u Americi, a sve je počelo kada je on dobio stipendiju da posljednje dvije godine srednje škole završi u poznatoj školi United World College Robert Bosch, koja se nalazi u gradu Freiburgu u Njemačkoj.
Pored porodice njenom snu da studira u inostranstvu doprinijeli su, takođe, profesori, školski kolektiv privatne engleske škole u Tivtu.
U Italiji je upoznala mnogo divnih ljudi najrazličitijih kultura, tim prije što ovaj univerzitet pohađa veliki broj studenata iz inostranstva. Naime, skoro polovinu od 200 hiljada stanovnika Padove čine studenti. Trenutno je taj broj nešto manji zbog toga što jedan dio iz razno raznih razloga pohađa onlajn nastavu.
Njen dan je ispunjen predavanjem od 8.30 do 12.30, nakon čega ide u kantinu na ručak ili časove italijanskog. Iako je bila aspolutnih početnik sa tri nedjelje je prešla na nivo A2. Poslije ručka slijede sati i sati učenja, ali nađe se vremena i za odmor.
“Srijeda je takozvani ‘studentski dan’ u Italiji i studenti se uveče okupljaju i druže. U Padovi se srijede provode u dijelu grada koji se zove Portello, gdje se i nalazi većina univerzitetskih zgrada, a vikendom se druženje premješta u centar grada ispod čuvenog Torre dell’Orologio u Piazza Dei Signori. Najljepši dio Padove za nju je Kada Prato Della Valle - kutak za piknik i druženje sa ljudima ili knjigom, uz slušalice na ušima”, kaže Asja.
U zemlju istorije i kulture zaljubila se, priznaje, na prvi pogled. Zato kada ne uči - putuje. Već je obišla Rim i druge turističke destinacije, a poseban utisak na nju je ostavila Venecija, udaljena svega 20-30 minuta vožnje vozom. Bolonja je udaljena 40-50 minuta, Milano dva sata...
Asja ističe da za svoje uspjehe nema samo ona zasluge i smatra da ništa ne bi postigla bez uporne podrške oca, majke i brata i da je - dobijajući priliku da proviri u njihov svijet i uzme kockicu za gradnju - izgradila sopstveni put.
Bonus video:
