Džaba pare i presude, Taru nema ko da čuva

Osnovni sud u Podgorici nedavno je donio presudu kojim je kinesku kompaniju obavezao da nadoknadi štetu SRK po više osnova. Za uništavanje rječnog živog svijeta 34.500, za izgubljeni prirodni prirast ribe 60.750 eura i za štete po SRK nastale zbog neizdavanja ribolovnih dozvola 87.600 eura

14996 pregleda 17 komentar(a)
Nanijeta velika šteta: gradilište na Tari, Foto: gov.me
Nanijeta velika šteta: gradilište na Tari, Foto: gov.me

Naknadu štete od 200.000 eura, dobijenih od kineske kompanije CRBC zbog uništavanja riba i drugog živog svijeta u rijeci Tari, tvrde u Sportsko-ribolovnom klubu “Tara i Morača”, koristiće “do posljednjeg centa”, kako to zakon propisuje.

Osnovni sud u Podgorici nedavno je donio presudu kojim je kinesku kompaniju obavezao da nadoknadi štetu SRK po više osnova. Za uništavanje rječnog živog svijeta 34.500, za izgubljeni prirodni prirast ribe 60.750 eura i za štete po SRK nastale zbog neizdavanja ribolovnih dozvola 87.600 eura.

”Tuženi je obavezan i da nadoknadi sudske troškove od 4.700 eura”, navodi se u prvostepenoj presudi.

Sredstva ostvarena od naknade štete, kako propisuje Zakon o slatkovodnom ribarstvu, koriste se isključivo za očuvanje i zaštitu riba i drugih vodenih organizama.

Predsjednik SRK Momir Živković je “Vijestima” kazao da još nemaju precizne planove o projektima, kojima će ispuniti tu zakonsku obavezu.

”Međutim, naravno da će novac biti iskorišten kako zakon nalaže, jer je drugačije nemoguće. Cilj nam je da pokušamo da ispravimo bar dio onoga što je građevinskim radovima učinjeno živom svijetu u Tari. Biće mnogo posla, posljedice će se još dugo osjećati, ali riješeni smo da učinimo sve što je u našoj moći”, obećava on.

SRK “Tara i Morača” tužilo je kinesku komapaniju dok je, shodno ugovoru sa Ministarstvom poljoprivrede iz aprila 2018. godine, gazdovalo ribljim fondom u kolašinskim vodama. Međutim, već godinu i po na 150 kilometara vodotoka Tare, Morače i njihovih pritoka nema ribočuvara. Takvu situaciju izazvao je dugi i komplikovani sudski spor i nesuglasice između dva kolašinska ribolovna kluba.

Vrhovni sud lani je poništio rješenje kojim je Ministarstvo poljoprivrede 2018. godine dodijelilo upravljanje ribljim fondom SRK “Tara i Morača”. Ta presuda je donesena nakon što je SFFK “Maniro”, koji je ranije gazdovao kolašinskim vodama, osporio rješenje resornog ministarstva, tvrdeći da je nezakonito. Na ponovljenom konkursu Ministarstva niko nije zadovoljio uslove, neophodne za gazdovanje.

Sada brigu o ribljem fondu vodi Ministarstvo, a nadzor obavlja inspektor za ribarstvo.

Trenutno stanje ribljeg fonda u Tari, Morači i pritokama je tragično, više puta je ocijenio Mile Lazerević koji je na čelu SFFK “Maniro”. On je za takvu situaciju optužio upravo SRK “Tara i Morača”.

”Tako je, zahvaljujući ‘trudu’ i naporima družine iz SRK ‘Tara Morača’. Naime, u veoma kratkom roku uspjeli su da unište rezultate našeg dugogodišnjeg rada, ali i ribu u rijekama. Sada je stanje ribljeg fonda više nego tragično. Rijeke niko ne čuva već par godina, a koriste se sve vrste nedozvoljenih sredstava za ribolov. Ne treba zaboraviti i ekološku katasrofu izazavanu gradnjom auto-puta”, reko je “Vijestima” Lazarević prije nekoliko mjeseci.

Da bi, kako je rekao, konačno neko preuzeo brigu o ribljem fondu u kolašinskim vodama, predsjednik SO Kolašin Milan Đukić je predlagao osnivanje opštinskog preduzeća. To preduzeće bi se, predlagao je on, zvalo “Sportsko-ribolovno društvo Kolašin”, a djelatnost bi mu bila ribolov, njegova zaštita, unapređenje i promocija.

Incijativu je poslao reosornom ministarstvu, ali i predsjedniku Opštine Milosavu Bulatoviću. Održivost opštinskog preduzeća, objasnio je Đukić, “ne bi bila vezana za finansije osnivača, već za bogatstvo i potencijal ribljeg fonda”. I Lazeravić i Živković našli su mnogo mana tom predlogu.

Rijeku trovali cementnom vodom i ostalim prljavštinama iz tunela

U prvostepenoj presudi se navodi da je Osnovni sud izvršio uvid u nalaze inspekcije, iskaze svjedoka i foto i video materijal, a sud je izašao i na lice mjesta 24. januara ove godine.

”Konstatovano je da iz obližnjeg tunela, koji se gradi za potrebe auto-puta, izlaze cijevi koje služe za slivanje cementne vode i ostale prljavštine iz tunela u tri manja bazena, koji se nalaze na samoj obali rijeke Tare, odakle se ta ista voda odliva u Taru, bez ikakvog prečišćavanja. Uz put prema mjestu Uvač, niz brdo se spušta cijev koja, po kazivanju tužilaca, služi za odvođenje otpadnih voda direktno u rijeku Taru, bez ikakvih prečišćavanja”, navodi se u tekstu presude.

Pokazan je i nalaz nadležnog inspektora, prema kome se zakonom obavezne mjere zaštite životne sredine ne poštuju u praksi.

”U rijeku Taru ispuštaju se otpadne vode sa visokim sadržajem suspendovanih materija, bez prethodnog tretmana. Na mostu 27, petlja Mateševo, izvođač postavlja platformu unutar rijeke Tare”, navodi se, između ostalog, u nalazu inspekcije.

Bonus video: