Rekonstrukcija Ulice vojvode Mine u Kolašinu još nije završena, a probijen je i treći rok za okončanje radova.
Radovi su počeli prije više od četiri mjeseca, od kada je centar grada u potpunoj blokadi. Radove na ulici, koji podrazumijevaju zamjenu granitnih kocki i izgradnju kanalizacione mreže, građani će plati 300.000 eura.
Rekonstrukcija je počela 23. jula, a zvaničan rok za završetak bio je 24. septembar. Zatim su iz lokalne uprave saopštili da će biti potrebno dodatnih 30 dana, zbog “nepredviđenih okolnosti na terenu”. Sljedeći rok istekao je 22. novembra, a sekretarka za planiranje prostore, komunalne poslove i saobraćaj Ljiljana Rakočević za “Vijesti” je tada najavila da je “potebno još 15 dana lijepog vremena da se radovi okončaju”.
No, očigledno je da će nezavršena ulica doočekati i prvi kolašinski snijeg ove jeseni, najavljen za danas.
Sekretarka tvrdi da je najveći dio posla završen. Predstoji, objašnjava, postavljanje asfalta na jednom dijelu Ulice vojvode Mine i granitnih kocki na drugom.
Prema njenim riječima, mnogo šta nepredviđeno se dešavalo na gradilištu, pa su čak pronađene i bombe iz Drugog svjetskog rata. Radove je, objašnjava, ipak najviše usporilo loše vrijeme.
”Rok završetka ulice zavisi od sedam dana bez padavina. Toliko je potrebno da se završi asfaltiranje dijela predviđenog za takav završni sloj i dijela ulice na raskrsnici kod restorana Planinar, na kojoj je potrebno postaviti granitnu kocku. Na ostalom dijelu ulice je završeno polaganje granitne kocke. Cjelinom zahvata postavljeni su svi ivičnjaci, trotoari i slivnici”, kaže ona.
Loše vrijeme minulih dana, tvrdi, “nije dozvolilo kvalitetno nabijanje podloge kod restorana Planinar, što je uslov za ugradnju granitne kocke”.
Radnici rade sporije, kako objašnjava, jer su oprezni zbog nedavnog pronalaženja bombi. Ona je ranije izjavila i da je veliki problem izvođaču, podgoričkoj firmi “Indel inženjering”, predstavljalo i to što im nije bio na raspolaganju katastar podzemnih instalacija. Navodno, ne postoji za Kolašin, kao ni u većini crnogorski gradova.
Iako izbjegavaju zvanično da saopšte svoj stav, turistički poslenici u Kolašinu se pribojavaju da bi radove u centru mogao do proljeća da zaustavi snijeg. Podsjećaju da je grad raskopan u špicu ljetnje turističke sezone, kada su bili popunjeni svi smještajni kapaciteti.
Tri različita nadzemna hidranta
Kolašinci navode i da ljetos na gradilištu nikad nije bilo više od pet-šest radnika. To vide kao jedan od najkrupnijih razloga za višestruko prolongiranje rokova.
Zamjeraju i neke detalje na dijelu ulice, odnosno trotoara, gdje su radovi već završeni. Publicista Branislav Jeknić kritikuje postavljanje nadzemnih hidranata upadljivo plave boje na trotaoru. To je, tvrdi on, prvi nadzemni hidrant u Kolašinu, a visok je 1,20 metara. Prema njegovim riječima, u istom redu po novom planu predviđeno je postavljanje još dva - različitih visina. Nije mu jasno, kaže, “kako se u cijeloj Crnoj Gori nijesu mogla naći tri ista”.
”Očigledno je da se odstupilo od pozitivne prakse u Kolašinu - postavljanja hidrantske mreže i priključaka u osnovi podloge, kao u slučaju dva kolašinska trga. Hidrant metalik plave boje nalazi se na sredini trotoara, ometa prolaz pješaka, osoba sa invaliditetom... Projektant je očigledno zaboravio da u Kolašinu pada snijeg koji treba da se čisti. Grtalica ne može da prođe. Nikom, izgleda, nije važno što hidrant narušava ambijentalnu cjelinu i izgled dvije najljepše zgrade u Kolašinu”.
Strogi kriteriji važili 1909.
Uz podsjećanje koliko je “važno očuvati ambijentalne vrijednosti centra grada”, Jeknić kaže da je prvi urbanistički plan kolašinskog jezgra završen 1909. Taj dokument, objašnjava, sadržao je stroge kriterijume.
”Ministarstvo finansija i građevina je udovoljilo zahtjevu tadašnjeg sekretara Oblasne uprave u Kolašinu Radovana Pavićeva Drljevića. Tako je 1903. u varoš stigao Đovani Karlov, državni inžinjer po ugovoru... Plan je urađen do kraja 1909. godine, a naredne godine u Kolašin je stigao i drugi državni inžinjer - Stevan Radović, koji je izvršio piketiranje po već usvojenom planu”.
Zbog problema sa eksproprijacijom i žalbi pojedinih građana izgradnja kuća je počela tek 1911. Obaveza vlasnika kuća bila je da se poštuju kriterijumi iz plana, pa su sve “bile na sprat, u liniji i iste visine”.
Bonus video:
