Moto "Ni kap"

Poraz nije bio opcija, hrabrost je zarazna

Dobitnici godišnje nagrade za afirmaciju ljudskih prava i građanskog aktivizma, mještani Kraljskih Bara, za “Vijesti” govore o 18 mjeseci dugoj borbi protiv privilegovanih tajkuna, ćutanju i neažurnosti institucija

14230 pregleda 50 reakcija 9 komentar(a)
Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

Vijest da je Vlada raskinula ugovore o koncesiji za izgradnju malih hidrelektrana (mHE) na tri vodotoka u Kraljskim Barama, mještani tog kolašinskog sela dočekali su poslije skoro 18 mjeseci neprestane borbe za rijeke.

Na skoro 50 protesta i mnogo danonoćnih straža, kako bi spriječili gradnju malih hidrolektrana (mHE), pokazali su šta znači biti građanski i ekološki aktivista. Zbog toga im je i pripala ovogodišnja nagrada za afirmaciju ljudskih prava i građanskog aktivizma Centra za građansko obrazovanje (CGO). Objašnjavaju da je njihova borba bila borba za pravo na život, a tokom protesta, uz moto “Ni kap!” znali su da, kako kažu, “poraz nije opcija”. Znaju, tvrde, i da su braneći rijeke, od jula 2020. godine “branili Ustav i zakone, ali i pokazali šta znači patriotizam”.

”Građanski aktivizam, osim što je borba za javni interes, jeste i stalno podsjećanje institucija na poštovanje zakona i Ustava. Iz naše perspektive to je bila i borba protiv interesnih grupa, pojedinačnog interesa, privilegovanih tajkuna, ali i zarobljenih institucija, koje su zaboravljale da rade svoj posao”, objašnjava predsjednik MZ Milovan Labović kako on doživljava građanski aktivizam.

Prema riječima njegovog komšije Vladimira Novovića biti građanski aktivista znači “ne dopustiti da vam život učine gorim, sadašnjost i budućnost neizvjesnim ili nemogućim”. Svijest o opštem dobru i brizi za one koji će nas naslijediti, objašnjava on, “daju snagu i volju za borbu”.

”Ta borba za ispravan cilj, koja je nametnuta, kroz koju trpite mnogo nepravdi i žrtvujete mnogo, za mene predstavlja građanski aktivizam. Postoji jasna razlika između građanina i roba, a na vama je da izaberete kako želite da živite vi, vaše porodice, djeca, komšije, prijatelji, sunarodnici... Samo kolektivna sreća može činiti i vas do kraja srećnim, jer u svom životu želimo da nas takvi ljudi okružuju”, kaže Novović.

Kako objašnjava Novica Dragojević, u slučaju mještana Kraljskih Bara bilo je neminovan osjećaj dužnosti “da se digne glas protiv svega što ugrožava i pojedinca i širu zajednicu”.

”Svjesno smo ušli u borbu znajući cijenu žrtve i stradanja i gubitke. Za pravedan i najuspješnije aktivizam potrebno je isključiti strah i shvatiti da se za nešto veće i bolje mora podnijeti žrtva. Takođe isključiti politiku koliko je to moguće u što manjoj mjeri, jer je politika sada i kod nas obojena istom kameleonskom bojom. Konačno, treba razumna sloga i hrabrost”, objašnjava Dragojević.

Za godinu i po protesta mještane Kraljskih Bara najviše je boljelo ćutanje i neažurnost institucija. Izuzeci od takvog ponašanja, tvrdi Labović, “samo su potvrđivali višedecenijsko pravilo odnosa države prema životnim problemima građana”.

”To su one institucije koje mi građani plaćamo od svojih plata, doprinosa i poreza... Nerijetko iz takvih insititucija imate opstrukcije, umjesto da imate objektivnu i pravnu pomoć i zaštitu, te u stvari shvatite da pojedinici iz tih institucija očigledno ne “rade” samo za državu, već i za interesne grupe i tajkune”, priča Novović.

Iznenađujuće je, kaže on, “da podrška nevladinog sektora, u nekim slučajevima dovoljna, a u nekim i neograničena, biva jedini oslonac i nada u pozitivan ishod građanske borbe”. Taj sektor je, tvrdi Novović, danas “jedina nada u društveni i građanski balans između zarobljenih državnih intitucija i običnog čovjeka”.

Njegove saoborce i njega posebno je ohrabrivala, kaže, “podrška običnih ljudi”. Oni su, objašnjava Novović, “ iskreni, polazni i krajnji cilj, ali i garancija za uspjeh mnogih borbi”.

”Očigledna je nemoć institucija da same sebe ozdrave i definitivno potrebna im je ruka pomoći i upravo građani pružaju tu ruku. Međutim, institucije kao da nemaju snage da prihvate tu ispruženu ruku i ona ostaje i dalje da visi u vazduhu. U svakom društvu uvijek ima onih koji su budniji od ostalih, onih koji se kasnije bude i spavača. Ovih je prvih najmanje ali su oni kormilari i bude ove druge”, tvrdi Dragojević.

Sve koji se spremaju u slične borbe u Kraljskim Barama savjetuju da budu jednistveni, istrajni, hrabri, ali transparnetni. Upravo ta transparentnost i to što su uspjeli da svoje zahtjeve ne “oboje” dnevnopolitički, kaže Labović, donijela im je simaptije i podršku javnosti. Jasno definisani ciljevi i zahtjevi od nadležnih su, smatra on, takođe neophodni.

Novović kaže da je naučio da tokom sličnih borbi mora biti “mučno i teško, nepravedno i bespoštedno”. Međutim, objašnjava on, sve to prati i “sreća zbog svijesti da se borite za bolje mjesto za život svoje porodice i sebe”.

”Da li je neko čuo da je neka borba bila laka ili brza? Ja nisam. Borba u koju ulazite će biti vjerovatno duga, biće nepravedna, bespoštedna, možda ćete u njoj izgubiti dosta. Borba za pravi cilj, za dobro kojem težite i ono što branite je nagrada i zadovoljstvo kojim ćete biti okićeni za cijeli svoj život. Ne postoje ordeni koji vam mogu više značiti od osjećaja koji ćete nositi u sebi sa ponosom, da ste se borili za pravdu, za ljude oko sebe i bolji svijet. U ovakvoj borbi će trpiti vaša porodica, bliski ljudi oko vas, vaše zdravlje, vaša ljubav, vaš život koji ste živjeli, ali to je upravo ono zbog čega se i borite”, kazao je on.

Smatra da “ukoliko je cilj iskren, jasan, neupitan - nećete biti sami u toj borbi”. Novović kaže da “u iskrenim i pravim borbama, nema odstupanja, a poraz nije opcija”. Čuvari rijeka ispod Komova kažu i da “bez obzira na nepravdu, treba se boriti odlučno, pravično i hrabro”. Poručuju i da je “hrabrost zarazna”.