heroji iz komšiluka: SABINA TALOVIĆ I “BONA FIDE”

Stvaraju da bi pomagale

Članice “Bona fide” ručno izrađuju unikatne predmete na kojima primjenjuju tradicionalne zanatske tehnike. Sredstva od prodaje ulažu u organizaciju, kako bi osnažile korisnice prihvatilišta za žrtve nasilja. U međuvremenu, prihvatilište je postalo utočište za migrante iz Sirije

12814 pregleda 4 komentar(a)
Zanat naučile od starijih Pljevljakinja, Foto: Kenan Delić
Zanat naučile od starijih Pljevljakinja, Foto: Kenan Delić

Da bi pomogle žene i djecu žrtve nasilja u porodici, Sabina Talović i njene koleginice iz pljevljanske organizacije “Bona fide” kreditno su se zadužile. I kredit su vratile prodajući ćilime i druge proizvode iz zadruge u kojoj rade žrtve nasilja. Zadruga “Bona fide” i prva je ženska zadruga u Crnoj Gori, kaže Sabina.

”Servis podrške napravile smo same, na način da sam ja na moje ime podigla kredit, žirant mi je bila žena tkalja iz ‘Bona fide’ i otac druge tkalje, koji je sad pokojni. Penzioneri”, ispričala je ona nedavno u podkastu “Klofer”.

Toga dana, u Podgoricu je na snimanje stigla u kaputu od filcane vune. Taj kaput samo je jedan velikog broja proizvoda koji nastaju zahvaljući vještini i vrijednim rukama žena štićenica, volonterki i drugih koje se na različite načine angažuju kroz aktivnosti “Bona fide”.

Tako je nastala i jedna najprije crna, kasnije cvijećem izvezena haljina.

”Ta je priča nastala iz teškog porodičnog nasilja koje je doživjela jedna od žena. Nemamo mi uvijek para da plaćamo psihologe i jednoj od žena dale smo da kroz radno-okupacionu terapiju sašije nešto. Sašila je potpuno crnu haljinu. Nakon pet, šest mjeseci života s nama, krenula je da je veze. Žena je nesvjesno izvezla haljinu do pola, na kraju je dodala bijelu grančicu, skoro kao put... tada je i otišla od nas”, priča žena iza koje je tri decenije aktivizma.

Proizvodi su izrađeni od domaće vune
Proizvodi su izrađeni od domaće vunefoto: Kenan Delić

Crna izvezena haljina danas je eksponat u “Bona fide” i nije na prodaju.

Članice “Bona fide” godinama ručno izrađuju razne unikatne predmete na kojima primjenjuju tradicionalne zanatske tehnike - tkanje, šivenje i krojenje, izrađuju nakit i suvenire od različitih materijala. Radionice funkcionišu po principu malog ženskog socijalnog preduzeća, a sredstva od prodatih proizvoda ponovo ulažu u organizaciju, nekad od toga plate i najosnovnije račune - struju, vodu, internet...

Od prodaje proizvoda, kako je to zamišljeno kad je projekat bio na početku, stvarale bi i prihod za korisnice i na taj način, pojašnjava Sabina, doprinijele njihovom društvenom i ekonomskom osnaživanju.

Prihvatilište za žene i djecu žrtve nasilja, u međuvremenu, neplanirano, postao je utočište za migrante iz Sirije. Tuda je, od 2017. godine, kaže Sabina, prošlo oko 11,5 hiljada osoba. I to je broj onih koji su registrovani, sa potvrdama. Toliki broj ljudi nije jednostavno zbrinuti.

Kako je sve počelo

”Pitale smo tada žene šta bismo da radimo. Tkanje, ručni radovi, ono što mi znamo, vještine i tehnike koje posjedujemo”, kaže Sabina i u šali dodaje kako se one ne mogu baviti poslovima iz IT sektora.

”Mi smo informatički nepismene”, šali se ona.

Ako i jesu informatički nepismene, žene iz “Bona Fide” rukama su stvorile fantastične proizvode, pa je uz podršku vlada Sjedinjenih Američkih Država i Australije, prije nekoliko godina u Pljevljima organizovana i prva modna revija. Na reviji su se tada štićenice “Bona Fide” predstavile kroz 21 kreaciju.

”Ali, to su ti samo fine slike, odličan snimak dušo moja, da nije ko šta kupio? Niko. Ispoklanjale do zla boga. Nismo mi za biznis, mi smo za lopatu”, kaže Sabina.

Vunu obrađuju žene iz “Bona Fide”
Vunu obrađuju žene iz “Bona Fide”foto: Kenan Delić

U razgovoru za “Vijesti”, ipak, vraća polako optimizam i priča kako ono što ona i žene rade kroz “Bona fide” radionice nije obično tkanje.

”Taj rad, to je u stvari vraćanje starog zanata. Nije to obično tkanje na horizontalnim razbojima, to je vraćanje tradicije, takozvanih stanova, ručno izrađenih drvenih stanova koji se vežu za tradiciju muslimanki. To je vrlo specifična vrsta tkanja i vrlo teška”.

Sve što naprave protkano je tradicionalnim motivima prije svega pljevaljskog kraja, ali i sjevera Crne Gore uopšte.

”I vunica koju koristimo je sa naših prostora, dio vune dobijamo i od naših korisnica kojima smo ranije kroz jedan projekat kupile ovce. Tu vunu potpuno ručno obrađujemo mi u ‘Bona fide’, od pranja do bojenja. Vunu bojimo različitim vrstama biljaka, voća, povrća...”, kaže Sabina.

U radionici nastaju proizvodi za domaćinstvo, ali i haljine, bluze, torpe za laptopove...
U radionici nastaju proizvodi za domaćinstvo, ali i haljine, bluze, torpe za laptopove...foto: Kenan Delić

Žene iz “Bona fide” nisu još razradile sistem prodaje proizvoda koje izrađuju. Sabina kaže da često izlažu na lokalnim i drugim sajmovima, a da najviše o njima ljudi saznaju od drugih, kroz “od usta do usta” marketing.

”Jako je puno onih koji nas poznaju, pozovu nas kad im treba poklon...”.

Proizvode su ranije plasirale i putem vebsajta bona-fide.me, ali je taj sajt u međuvremenu ugašen, jer nisu imale sredstva za obnovu domena. Fotografije dijela proizvoda, međutim, mogu se vidjeti na vebsajtu za promociju proizvoda socijalne ekonomije (proizvodi.se), ali i na Facebook i Instagram profilima “Bona fide”. Zainteresovani tako na društvenim mrežama mogu da vide makar dio toga što njihove vrijedne ruke stvaraju i sa njima dogovore način preuzimanja proizvoda.

Ručni rad je nekad povezivao žene

Vještine izrade predmeta od vune žene u “Bona fide” naučile su od dvije starije žene iz Pljevalja. Sabina nije optimistična kad je interesovanje mladih za taj zanat u pitanju.

”Interesovanje nije neko, vidim mladima je lakše da rade dekupaž. Mi smo tu vještinu naučile od dvije starije žene iz Pljevalja od po preko 70 godina”, kaže Sabina.

Sa jedne od revija
Sa jedne od revijafoto: Kenan Delić

Kaže i da kroz zajednički rad, žene nisu samo stvarale proizvode, već su bile drugarice i povezivale se.

Feminizam je solidarnost na djelu

Sabina Talović je mirovna i aktivistkinja za prava žena od početka devedesetih godina prošlog vijeka. Kad je počinjala, nije znala šta je feminizam, ni aktivizam. Danas kaže feminizam je solidarnost na djelu.

”Ja sam aktivistički porasla u ‘Ženama u crnom’, to je ono što te obilježi za cijeli život i što nijednog momenta ne zaboravljaš, nijednog momenta ne smetneš s uma i na svakom mjestu... mi imamo kod ponašanja, principe i vrijednosti ispod kojih ne idemo, a to se najčešće odnosi na onu da ono što govorimo tako i živimo, tako i radimo”.

Vez na haljini je rad žena iz “Bona Fide”
Vez na haljini je rad žena iz “Bona Fide”foto: Bona Fide

Sabina je jedina žena iz Crne Gore koja je na prvom ženskom sudu 2015. u Sarajevu svjedočila o etničkom nasilju u Crnoj Gori. Članica je Rekoma, Inicijative za osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava počinjenim na teritoriji bivše SFR Jugoslavije od 1. januara 1991. do 31. decembra 2001.

Kaže da jedno društvo ne može da ide naprijed, ako se ne suoči samo sa sobom i ako se ne pogleda u ogledalo.

11.500

migranata prošlo je kroz prihvatilište “Bona fide” od decembra 2017. godine. I to je broj onih koji su registrovani, sa potvrdama. Toliki broj ljudi nije jednostavno zbrinuti, kaže Sabina.