Sedmoro djece Škrijelj iz bihorskog sela Dašča Rijeka, koji su u stravičnoj porodičnoj tragediji krajem oktobra prošle godine ostali bez oba roditelja, dobiće krov nad glavom u Tuzima, gdje jedini punoljetni od njih završava srednju vjersku školu “Mehmed Fatih”.
To je “Vijestima” potvrdio jedan od koordinatora humanitarne akcije ispred Islamske zajednice Amar Škrijelj, koji je kazao da su djeca od jednog donatora dobili petnaest ari zeljišta za izgradnju kuće u Tuzima.
”Zemljište je poklonio Rifat Drešević i već je vlasništvo prebačeno na najstarijeg od djece. Tako je riješen taj problem i pitanje gdje će se kuća graditi”, kazao je Škrijelj.
On je rekao da sada slijedi izrada projekta i izgradnja kuće, i da za taj posao takođe ima dosta donatora koji se javljaju Islamskoj zajednici.
”Javlja nam se dosta firmi koje rade sa građevinskim materijalom kao i građevinskih preduzeća koja bi dobrovoljno gradila kuću. Čim se završe administrativni poslovi oko dozvola, krenuće se sa izgradnjom”, kazao je Škrijelj.
Prema njegovim riječima, pozivu za prikupljanje novčane pomoći odazvao se veliki broj ljudi, kako iz Crne Gore, tako i iz inostranstva, pa je tako u Njujorku, među iseljenicima, za samo jeda dan prikupljeno deset hiljada dolara.
”Mislim da smo na najboljem putu da djeci obezbijedimo najbolji smještaj i da riješimo pitanje gdje će ta djeca i šta će biti sa njima nakon što se dogodilo što se dogodilo”, kazao je Škrijelj.
On je dodao da su djeca još kod jednog od stričeva u selu, ali da bi i prije izgradnje kuće mogli biti prebačeni u Tuzi gdje im je najstariji brat.
”Mi smo već drugog dana od te tragedije obezbijedili stan za djecu pri medresi u Tuzima i sve potrepštine, ali treba da se riješe još neke administrativne barijere. Čitavu humanitarnu akciju spovodimo u saradnji sa djecom i njihovim stričevima. Čim se stvore uslovi, djeca će preći u taj stan i tu će biti do izgradnje i useljenja u kuću”, rekao je Škrijelj.
On je kazao da će Islamska zajednica obezbijediti i ženu koja će djeci pomagati u kući i da će se sve raditi u saradnji i uz nadzor nadležnog centra za socijalni rad.
Šta je bilo u glavi pedesetogodišnjeg Ahmeta Škrijelja te tragične noći kada je nasrnuo na suprugu i djecu, nikada se neće saznati. Zna se, međutim, da mu je u ruci bio teški čekić - macola. Njome je oduzeo život šesnaest godina mlađoj supruzi E.Š. i nanio teške povrede petnaestogodišnjoj kćerki A.Š. Potom je sebi oduzeo život vješanjem.
Ovakva surovost se nije dogodila u kraju ispod Pešterske visoravni, petnaest kilometara od Petnjice.
Horor je pojačan činjenicom da su scenama nasilja prisustvovala djeca, od kojih namlađe ima samo tri i po godine. Tada je ukupno sedmoro djece, od kojih je samo jedno punoljetno, ostalo u trenutku bez oba roditelja.
Sagovornik iz policije “Vijestima” je rekao rekao je da su u ovoj porodici od ranije bili poremećeni odnosi.
”Tragediji je prethodila svađa, a sve se dogodilo pred očima djece”, kazao je taj policijski službenik.
Prema njegovim riječima, petnaestogodišnja djevojčica saopštila je detalje koji su prethodili tragediji i sve oko ubistva majke.
”Ona je imala frakturu lobanje, i niz drugih povreda, ali je bila potpuno svjesna i ispričala nam je kako se sve dogodilo, i kako je ona pokušala da zaštiti majku, dok su mlađa braća i sestre samo gledali u strahu”, rekao je taj sagovornik.
Petnaestogodišnjakinja se spasila od nasilnika bijegom iz kuće, kod prvih komšija i rođaka.
Tek kada su komšije i mještani Petnjice narednog dana progovorili, saznalo se da je teška tragedija imala dugu predistoriju.
”Ovdje su zatajili i Opština Petnjica i Centar za socijalni rad. Svi su znali da su oni razdvojeni zbog nasilja, ali niko nije obezbijedio toj jadnoj ženi neki stan gdje bi se sklonila sa sedmoro djece. Ostavili su je godinama da živi sa tim nasilnikom”, ispričao je jedan od mještana Petnjice.
Tada je na svjetlo izbila činjenica da je ubijena E.Š. svog supruga Ahmeta prvi put prijavila za nasilje još prije sedam godina. Tada nije ništa učinjeno. Koliko je u međuvremenu bilo prijava policiji, za sada se ne zna.
Tek prošle godine registrovane su dvije prijave u samo mjesec dana. Zbog jedne je, sada se ispostavlja, nasilnik osuđen na tri mjeseca zatvora, a drugi postupak nije do danas završen.
On se, ipak, poslije odležane kazne, vratio u trošnu porodičnu kuću i nastavili su tako da žive sve do momenta tragedije. Mjere udaljenja iz stana ili zabrana približavanja, koje su morale biti izrečene, u ovom slučaju, zvanično se moglo čuti, nisu izrečene.
Direktorica Centra za ženska prava Maja Raičević ukazala je da “ovaj sistem karakteriše odsustvo odgovornosti”.
”Kada se ovako nešto desi, neko jeste odgovoran. Žene kao što je bila ova su neuke i ne znaju svoja prava. U Petnjici i u ruralnom području nema nikavih institucija za pomoć. Cijeli sistem je zakazao”, kazala je Raičević.
Ona je dodala da su policija, centri za socijalni rad i tužilaštvo prve karike u lancu koje moraju reagovati na prijave za nasilje.
”Kada se radi o ovom slučaju, bile su upoznate sve institucije, sve se znalo, a ništa nije učinjeno da se spriječi”, kazala je Raičević.
Mogla se čuti i konstatacija kako u Crnoj Gori više na planu borbe protiv nasilja u porodici i nad djecom čine neke nevladine organizacije, nego što to čine državne institucije koje bi to morale da rade.
Neke institucije očigledno postoje samo u zakonskim rješenjima i na papiru. I neki ljudi u njima postoje, izgleda, samo na papiru.
Ono što je na kraju, ipak, dobro je to što se u slučaju tragedije porodice iz petnjičkog sela Dašča Rijeka, nije sve svelo na da, dva priče pa da se poslije toga sve zaboravi. Islamska zajednica i dobi i humani ljudi nisu dozvolili da djeca koja su ostala bez roditelja odu u neki dom ili da se razdvoje. Svih sedmoro djece uskoro će biti zajedno, pod jednim krovom, u Tuzima, gdje će imati starateljstvo i dok posljednji od njih ne postane punoljetan.
Bonus video:
