Građanin koji se ne odazove pozivu za svjedočenje može biti kažnjen novčano do hiljadu eura. I to se jasno navodi i u pozivu koji se svjedocima upućuje na adresu. Ono što institucije građanima često ne govore jeste koja su njihova prava u pogledu nadoknade troškova za ulogu svjedoka.
Prema podacima Centra za građanske slobode (CEGAS), sedam sudova je u protekle dvije godine dobilo 35 takvih zahtjeva. Ukupan broj sudskih postupaka, prema Izvještaju Vrhovnog suda za 2020. godinu, podsjećaju iz te nevladine organizacije, iznosio je 4.813.
Iz Cegasa su “Vijestima” kazali da odnos broja sudskih postupaka i broja podnijetih zahtjeva za naknade za svjedoke, ukazuje da građani nisu upoznati sa svojim pravima.
”Mišljenja smo da nas ovako mali broj traženja nadokande troškova od strane svjedoka vodi ka tvrdnji da svjedoci nisu obaviješteni o svojim pravima, osim o dužnostima. U sklopu sudskog postupka, bilo bi nužno obavijestiti prvenstveno svjedoke, a onda i vještake, tumače i stručna lica pored njihovih obaveza koja su im i prava, jer jedno bez drugog ne može”, kazali su redakciji.
CEGAS-u je na zahtjeve za slobodan pristup informacijama o broju podnijetih zahtjeva za naknadu za svjedoke u 2020. i 2021. godini, pozitivno odgovoreno iz sedam osnovnih sudova - bjelopoljskog, beranskog, pljevaljskog, barskog, Osnovnog suda u Podgorici, Rožajama i Kotoru. Osnovni sud u Kolašinu, kao i Vrhovni sud i Tužilački savjet, odbili su zahtjev za SPI.
Prava i obaveze svjedoka
”Svako lice koje se kao svjedok poziva, dužno je da se odazove pozivu, a ako ovim zakonikom nije drukčije određeno, dužno je i da svjedoči”, kaže Zakonik o krivičnom postupku.
Tim Zakonikom propisani su i troškovi krivičnog postupka, dok je visina troškova, definisana Uredbom o naknadi troškova u sudskim postupcima. Naknada se, osim na svjedoke, odnosi i na vještake, tumače i stručno lice.
”Zakonikom o krivičnom postupku propisani su i troškovi krivičnog postupka, odnosno izdaci učinjeni povodom krivičnog postupka - od njegovog pokretanja do njegovog završetka, i izdaci za preduzete radnje prije istrage. Propisano je da troškovi krivičnog postupka, između ostalog, obuhvataju troškove za svjedoke, izdatke za dovođenje svjedoka. To pravo ostvaruje se podnošenjem zahtjeva za naknadu troškova. Kada je riječ o visini putnih troškova, oni su definisani Uredbom o naknadi troškova u sudskim propisima”, kazali su iz Vrhovnog državnog tužilaštva “Vijestima”.
Uredba o naknadi troškova u sudskim postupcima donijeta je u septembru 2010. godine (Službeni listovi 61/10, 14/11) i podrazumijeva naknadu troškova za prevoz, smještaj i hranu, odnosno izgubljenu zaradu.
Troškove prevoza, kako se navodi, čine “troškovi putovanja... sredstvom javnog prevoza od mjesta prebivališta, odnosno boravišta do mjesta izvršenja radnje i troškovi povratka, kao i troškovi putovanja u mjestu prebivališta”.
Sredstva javnog prevoza u smislu uredbe su autobus, voz, avion i brod, a ako sredstvo javnog prevoza ne postoji, ne saobraća u pogodno vrijeme ili se ne može koristiti iz drugih razloga, učesnik u postupku ima pravo na prevoz vozilom, na osnovu odobrenja sudije ili državnog tužioca pred kojim se vodi postupak.
Tada se naknada troškova prevoza određuje prema broju pređenih kilometara najkraćim putem, u visini od 25 odsto cijene litra benzina po pređenom ili započetom kilometru.
Svjedok ima pravo i na nadoknadu troškova ishrane i smještaja. Pravo na naknadu troškova ishrane ostvaruje se ako je svjedok morao da provede van mjesta svog prebivališta, odnosno boravišta više od osam časova, računajući i vrijeme potrebno za dolazak i povratak. Pravo na naknadu troškova smještaja ostvaruje se ako svjedok nije mogao istog dana da se vrati u mjesto prebivališta, odnosno boravišta, te kad je za izvršenje radnje potrebno višednevno prisustvo.
Za naknadu troškova hrane, svjedoku pripada naknada u visini od 30 odsto minimalne zarade utvrđene za prethodni mjesec u Crnoj Gori. Za smještaj, naknada se određuje u visini priloženog računa za smještaj u hotelu kategorije dvije zvjezdice.
Prema Uredbi, osoba koji je zbog svjedočenja spriječena da ostvaruje zaradu ima pravo na naknadu. Naknada pripada svjedoku koji je u radnom odnosu, koji je zemljoradnik ili drugo lice koje ostvaruje zaradu u skladu sa zakonom.
”Svjedoku koji je u radnom, odnosu državni tužilac, odnosno sud, izdaje potvrdu o vremenu koje je proveo učestvujući u postupku. Poslodavac na osnovu potvrde... ima pravo da od državnog tužioca, odnosno suda, zahtijeva refundaciju iznosa koji je isplatio na ime naknade zarade u visini zarade koju je lice... ostvarilo u mjesecu u kojem je vršilo radnju pred državnim tužiocem odnosno sudom, srazmjerno vremenu odsustva sa posla”, piše u Uredbi.
Naknadu izgubljene zarade zemljoradniku i drugom licu koje ostvaruje zaradu u skladu sa zakonom određuje državni tužilac,odnosno sud, zavisno od izgubljenog vremena i njegovog zanimanja, ali tako da iznos dnevne naknade ne može biti manji od pet, niti veći od 25 eura. Tu naknadu, kako je predviđeno, isplaćuje državni tužilac, odnosno sud.
Kazne do 1.000 eura
Zakonik o krivičnom postupku predviđa i sankcije za svjedoke. Tako se osoba koja je uredno pozvana, a ne dođe na svjedočenje i izostanak ne opravda, ili se bez odobrenja ili opravdanog razloga udalji sa mjesta gdje treba da bude saslušana, može prinudno dovesti, a može se i kazniti novčano do 1.000 eura.
Do 1.000 eura može se kazniti i svjedok koji dođe i, nakon što bude opomenut i upozoren u skladu sa članom 113 stav 2 Zakonika o krivičnom postupku, odbije bez zakonskog razloga da svjedoči. Opomenu suda, ali i istu novčanu kaznu, rizikuje svjedok koji vrijeđa sud i druge učesnike postupka ili im prijeti.
Upravo su sankcije ono što je naglašeno na poleđini svakog poziva za svjedočenje. Građanin koji se poziva za svjedoka, međutim, ne dobija i tako jasnu informaciju o svojim pravima u slučaju svjedočenja.
”To obično dajemo socijalnim slučajevima”
Rijetki sagovornici “Vijesti” koji su pozivani na svjedočenja potvrđuju da su ih, kada su pristupili toj građanskoj obavezi, u sudnici ili tužilaštvu pitali da li žele i nadoknadu troškova - za put, dnevnicu... Većina svjedoči da su sudnice i tužilaštva napuštali bez informacije da uopšte imaju neko pravo u tom pogledu.
Repoterki “Vijesti” u jednom tužilaštvu, gdje je u novembru bila pozvana na svjedočenje, o pravu na naknadu rečeno je tek na upit, ali i odgovoreno da “nama to skoro niko ne traži”. Uz naknadnu sugestiju da ako želi može ipak da podnese zahtjev, tužiteljka je kazala i da “to obično dajemo socijalnim slučajevima”.
Na elektronsku poštu za molbu za pojašnjenje kako da se pravo ostvari, iz tog tužilaštva nisu odgovorili ni skoro dva mjeseca kasnije. Mejl je upućen 24. novembra.
Rijedak pozitivan primjer je i Osnovni sud u Ulcinju, koji je izradio flajer “Žrtva ste ili svjedok krivičnog djela? Upoznajte se sa svojim pravima i obavezama”. Dokument nije očigledan na sajtu suda, ali je pretragom dostupan na internetu. Kroz taj letak, građani se upoznaju sa iskustvom svjedočenja, kako da se ponašaju u slučaju da dobiju poziv i slično, ali i taj dokument ne sadrži sve informacije u odnosu na prava iz Uredbe o naknadi troškova u sudskim postupcima.
”Kada vas sud pozove da zauzmete sudnicu u ulozi svjedoka, tada dobijate i dužnost i odgovornost, kako prema časnom sudu tako i prema državi, a šta je sa vašim pravima”, kaže Marija Popović Kalezić iz CEGAS-a.
”Ako svjedok na sudu ima pregršt zakonskih obaveza, koje mora poštovati, da li on ima i prava? Ko svjedoka podučava o njegovim pravima? Da li je podučavanje svjedoka o njegovim pravima regularna procedura prilikom vođenja sudskog postupka? Ako u posljednje dvije godine (2020. i 2021) imamo ukupno 35 ostvarenih nadoknada za troškove svjedočenja, a uzmemo u obzir da je ukupan broj sudskih postupaka, prema Izvještaju Vrhovnog suda za 2020. godinu iznosio 4.813, onda je jasno da se svjedoci ne upoznaju sa svojim pravima”, ocijenila je Popović Kalezić.
Naknade najviše tražili u Kotoru i Rožajama
Prema podacima koji su dostavljeni CEGAS-u, najviše zahtjeva za naknade za svjedoke dobio je Osnovni sud u Kotoru - ukupno 12 u prošloj godini.
Osnovnom sudu u Rožajama u 2021. upućeno je pet, a godinu ranije tri zahtjeva, bjelopoljskom su prošle godine upućena dva, a pretprošle četiri zahtjeva.
Osnovni sud u Baru u 2020. godini dobio je tri, a lani jedan zahtjev za naknadu troškova za svjedoka. Napominju i da je isti svjedok tražio naknadu i u 2020. i u 2021. godini.
Osnovnom sudu u Podgorici lani su upućena dva, a godinu ranije jedan zahtjev za naknadu troškova po osnovu svjedočenja. Po tom osnovu, za dvije godine, nijedan zahtjev nije upućen Osnovnom sudu u Beranama.
Zahtjev za slobodan pristup informacijama ne tumače svi jednako
Iako su njihove kolege uredno odgovorile, potpuno isti zahtjev za slobodan pristup informacijama odbio je kolašinski Osnovni sud.
”Sud je našao da zahtjev mora odbiti shodno članu 29 Zakona o SPI, budući da podrazumijeva sačinjavanje nove informacije za koju bi bilo neophodno izvršiti uvid u sve predmete završene i formirane u označenom periodu, a posebno informaciju o traženim podacima sud nije u obavezi da vodi, pa takvu informaciju ne posjeduje. Posebno je potrebno navesti pravni stav Upravnog odjeljenja Vrhovnod suda CG Su. br. 60/11 po osnovu koga se ne može vršiti uvid u sudske spise na osnovu Zakona o SPI, već isključivo na osnovu procesnih zakona i Zakona o sudovima”, piše u obrazloženju rješenja kolašinskog Osnovnog suda.
Bonus video:
