Priča o migrantu koji je našao spas i ljubav u Crnoj Gori

EU u upravljanje migracijama u Crnoj Gori uložila 1,7 miliona eura

8683 pregleda 0 komentar(a)
Foto: EU projekti
Foto: EU projekti

Irfan* živi u Crnoj Gori već punu deceniju. Ima 30-tak godina i radi kao pomoćni radnik na građevini. Kaže da je zadovoljan, jer uvijek ima posla, a ljudi u Crnoj Gori su ljubazni prema njemu. Pred fotoaparatom krije svoj identitet, jer i dalje strahuje od vlasti u svojoj domovini. Iz Maroka je pobjegao 2011. godine. „Ljudska prava se nisu poštovala, nije bilo posla, ekonomija slaba. Sve je bilo loše!“, objašnjava u razgovoru za EU info centar marokanski migrant koji je, nakon mjeseci bježanja, spas našao u Podgorici.

Migranti
foto: EU projekti

Prvo je izbjegao u Tursku, gdje je odletio redovnim letom. Uskoro je morao da napusti tu zemlju i tada prvi put stupa u kontakt sa krijumčarima. Oni su ga prebacili u Grčku, a potom u Albaniju, da bi na kraju stigao u Crnu Goru.

„Moj život je bio rukama krijumčara. Oni su mogli sve da mi urade, ja se ništa nisam pitao, oni su me vodili. Stigao sam u Crnu Goru umoran od bježanja. I nisam imao snage da nastavim dalje“, nastavlja svoju priču naš sagovornik, dok mu u krilu sjede kćerka i sin.

Migranti
foto: EU projekti

U Crnoj Gori je našao mir, posao i dom. Vrlo brzo i ljubav. Kada je stigao u Podgoricu, zaposlio se u jednom hotelu, gdje je upoznao svoju sadašnju suprugu, Jovanu* uz Berana.

„Nakon određenog vremena sam se zaljubio, oženio i sada imamo dvoje djece. Sada sam miran i zadovoljan ovdje“, uz osmijeh priča Marokanac koji je u međuvremenu naučio i naš jezik.

EU projekat „Moj advokat – besplatna pravna pomoć za migrante“

Za Evropsku uniju je prvi put čuo u Grčkoj, gdje je saznao da je to organizacija koja pomaže i migrantima. Sada je upoznat i sa tim šta Evropska unija radi u Crnoj Gori kako bi pomogla ljudima koji su morali da napuste svoje domovine. Irfan* je u međuvremenu stekao i pravo na crnogorsko državljanstvo, ali zbog pravnih nelogičnosti i činjenice da su određeni zakoni u međusobnoj koliziji, još ne može da ostvari to pravo.

Kako bi riješio problem, u tome mu pomaže NVO Pravni centar, koja se od 2007. godine bavi rješavanjem statusa raseljenih i interno raseljenih lica, prevencijom apatridije i pruža besplatnu pravna pomoć za strance koji traže azil u Crnoj Gori.

U saradnji sa Caritasom, Pravni centar je sproveo EU projekat „Moj advokat – besplatna i profesionalna pravna pomoć za migrante“, vrijedan 132.665 eura.

„Osnovna ideja vodilja ovog projekta je da doprinesemo unapređenju politike migracije u Crnoj Gori i to kroz poboljšanje statusa migranta u pristupu pravima i uslugama, kroz sistem pravne pomoći; da doprinesemo unapređenju javnih politika u dvije oblasti, a to je integracija osoba koje su dobile međunarodnu zaštitu i politika reintegracije povratnika, koji su dobrovoljno vraćeni u CG“, objašnjava u razgovoru za EU info centar Luka Kovačević, direktor NVO Pravni centar,

Migranti
foto: EU projekti

Kroz ovaj projekat, podršku je dobilo 677 korisnika, od iregularnih migranta, osoba koje su tražile međunarodnu zaštitu u Crnoj Gori, azilanata, stranaca, do povratnika po readmisiji. Osim besplatne pravne pomoći, migrantima su podijelili 350 paketa humanitarne pomoći.

„Imali smo preko 146 terenskih posjeta. Bili smo u svim crnogorskim opštinama, u posjeti formalnim i neformalnim mjestima okupljanja migranata. Migranti sa kojima smo mi radili prošle godine su dolazili iz Maroka, Avganistana, Irana, Alžira... Iako ih prođe dosta kroz Crnu Goru, oni su nevidljivi našim građanima, jer se tu ne zadržavaju“, kaže Luka, a Irfan* dodaje: „Mnogo su mi pomogli. Od kada sam počeo da sređujem papire, pa do nedavno, kada su mi dodijelili humanitarnu pomoć, kad god su imali nešto za nas, zvali su me i poklonili.“

Za upravljanje migracijama, kroz Instrument pretpristupne pomoći II, EU je Crnoj Gori donirala 1.700.000 eura. U vrijeme pandemije korona virusa, Evropska unija je za pomoć migrantima i izbjeglicama u Crnoj Gori obezbijedila i dodatnih 600.000 eura pomoći. Crna Gora je 2007. godine uspostavila sistem za azilante. Od tada je 100 stranaca dobilo međunarodnu zaštitu, kao Irfan* koji za kraj kaže da mu i dalje nedostaje njegova domovina.

„Volio bih da posjetim Maroko, ako se tamo dese promjene. Veoma mi nedostaju moja zemlja, porodica i prijatelji. Ali, prvo ću sačekati da dobijem crnogorski pasoš, da bih bio bezbjedan“.

Priča je nastala kao dio kampanje Evropske unije u Crnoj Gori „Naše prijateljstvo je uspješna priča“, koja je posvećena promociji EU projekata. Više o EU projektima u Crnoj Gori možete da saznate ovdje.