"Nismo spremno dočekali investicioni bum"

Kolašinski „rombovi” bez zaštite

Zakon ne štiti ni kuće građene krajem 19. vijeka, mahom u Ulici IV proleterske, ni fasade na njima koje stvaraju koherentnu likovnu cjelinu - autentičnost varoši, upozorava istoričarka umjetnosti Svetlana Dukić. Investitor koji bi kupio neku od kuća mogao bi da ih rekonstruiše praktično bez ograničenja

7264 pregleda 9 komentar(a)
Fasade nezaštićene od potencijalnih rekonstrukcija: Centar Kolašina, Foto: Dragana Šćepanović
Fasade nezaštićene od potencijalnih rekonstrukcija: Centar Kolašina, Foto: Dragana Šćepanović

Ambijentalne vrijednosti, arhitektonska i urbanistička obilježja najužeg centra Kolašina nijesu zaštićene ni jednim propisom, a izuzetak je zgrada Zavičajnog muzeja.

Pod zaštitom zakona nijesu ni kuće građene krajem 19. vijeka, mahom u Ulici IV proleterske, takozvanoj Sibirskoj.

Nijesu zaštićene ni “romboidne” fasade na njima koje, kako tvrdi istoričarka umjetnosti Svetlana Dukić, stvaraju koherentnu likovnu cjelinu - autentičnost varoši.

Višebojne fasade su, prema dostupnim podacima, iz pedesetih godina prošlog vijeka, na kućama Drljevića, Lješnjaka, Trebješanina, građenim prije više od 13 decenija.

Dok je u Generalnom urbanističkom planu (GUP) iz 2004. koji je van snage od 2014. godine postojao dio pod nazivom Očuvanje arhitektonskih i urbanističkih obilježja, Kolašin je aktuelni “invensticioni bum” dočekao bez sličnog dokumenta i preciznih uputstava o gradnji u centru.

To, kaže Svetlana Dukić za “Vijesti”, bukvalno znači da investitor koji bi kupio neku od starih kuća u Sibirskoj ne bi imao bitna ograničenja ili obavezu da očuva pređašnji izgled.

”Nijesmo spremno ni normativno ni na drugi način dočekali investicioni bum. Ako se stare, za Kolašin karakteristične kuće, ne stave pod zaštitu i ne obaveže se neki budući vlasnik na koji način da se odnosi prema njima, onda postoji velika opasnost da će vrijednost najužeg gradskog jezgra, kao cjeline, biti narušena, ili čak nestati. Trebalo bi da postoji obaveza za investitore da, prilikom adaptacije, zadrže spoljašnju formu, koja je okrenuta prema ulici. Znamo da su neke od tih najstarijih kuća sa ‘romboidnom’ fasadom godinama na prodaju. Ako bi se samo jedna od njih srušila ili adaptirala na neodgovoran način, to više nije urbanistička cjelina”, upozorava ona.

MINISTARSTVO KULTURE NIJE IMALO SLUHA 2016.

Podsjeća da je u februaru 2016. godine pokušala da, kroz predlog projekta “Zaštita i promocija likovnih vrijednosti urbane cjeline Kolašina”, napravi prvi korak u očuvanju gradskog jezgra. Nažalost, kako kaže, tadašnje Ministarstvo kulture nije imalo sluha da tu ideju podrži kroz program “Razvoj kulture na sjeveru”.

”Projekta je odbijen. To dovoljno govori o odnosu prema kulturnoj baštini, ako znamo šta se sve finansiralo kroz taj program. Jedina koja je pokazala razumijevanje za važnost cijele te priče je tadašnja predsjednica Opštine Željka Vuksanović. Moja namjera je bila da se uradi istraživanje o vrlo specifičnoj ‘romboidnoj’ fasadi u boji, koja daje šmek i šarm cijeloj Sibirskoj. Nakon toga, trebalo je da krene incijativa sa opštinskog nivao prema državi da se taj dio posebnosti Kolašina i adekvatno zaštiti”, objašnjava sagovornica.

Tradicija urbanizma traje više od 135 godina
Tradicija urbanizma traje više od 135 godinafoto: Dragana Šćepanović

Prema njenim riječima, fasade u Sibirskoj su u Crnoj Gori rijetkost. Ona upozorava da postoji velika opasnost da budu uništene jer, kako kaže, “u Kolašin ulazi veliki novac”.

Istovremeno, objašnjava, ne postoje dovoljno dobri mehanizmi da obavežu investitore da očuvaju sve što je arhitektonski, urbanistički i likovno vrijedno čuvanja.

U opisu predloga projekta Dukić je tada napisala da “urbana cjelina Kolašina plijeni svojim likovnim vrijednostima, koji su rezultat višedecenijskih napora žitelja da zašite svoje domove od leda, snijega I kiše, a istovremno izoluju od hladnoće”.

”Obrada fasada raznobojnim pravilno sječenim tablama, složenim u dijagonalnom, šah poretku, obrada drvetom, malterom i bojenje različitim bojama, kao svjesna ili nesvjesna potreba, rezultirala je stvaranjem koherentne likovne cjeline. Tema projekta je istražiivanje te cjeline, njenih izvornih i zatečenih vrijednosti, način obrade i stanja. Takođe, i uspostavljanje veze između likovnih vrijednosti objekata urbanog tkiva i prirodnog okruženja”, napisala je tada Dukić Ministarstvu kulture, koje nije smatralo dovoljno važnim njen predlog projekta.

Od tada do danas, niko ništa bitnije nije radio s istim ciljem, ni sa lokalnog ni sa državnog nivoa.

Međutim, sekretarka Sekretarijata za planiranje prostora, komunalne poslove i saobraćaj Ljiljana Rakočević kaže da je Opština prepoznala značaj očuvanja ambijentalnih vrijednosti centra grada. Zbog toga su, objašnjava za “Vijesti”, resornom Ministarstvu poslali predlog da u izmjene i dopune Prostorno urbanističkog plana (PUP), na čiji se završetak poodavno čeka, uvrsti i Urbanistički projekat za gradski centar.

”Nadamo se da će naš predlog biti uvažen i da će taj projekat biti dio izmena i dopuna DUP-a. Na taj način bi se precizirale boje, materijali, vrsta fasade i saratnost za objekte u najužem centru grada, što bi očuvalo ambijentalne vrijednosti, što, naravno, smatram vrlo važnim”, kaže ona.

Podsjeća da je lokala uprava već zvanično izrazila nezadovoljstvo sporošću kojom se radi na kolašinskom PUP-u i da to, tvrdi, koči mnoge bitne projekte važne za kvalitet života u tom gradu.

ZAVIČAJNI MUZEJ DA BUDE INICIJATOR

Dukić tvrdi da su na više načina važne i gradska kafana “Planinar”, ali i objekat u kojem je smještena Pošta. To su, podsjeća, objekti građeni nakon Drugog svjetskog rata. Neophodno je, kaže ona, sa lokalnog nivoa incirati zaštitu tih objekata, specifično građenih i prilagođenih ambijentu.

”Potrebna je hitna kadrovska reorganizacija u Muzeju. To je mjesto sa kojeg treba da poteknu ideje za zaštitu i konzervaciju onog što takav tretman u Kolašinu zaslužuje. U Muzeju treba oformiti i tim koji bi bio zadužen za očuvanje urbanističkog identiteta grada. Nažalost, dosadašnja neadekvatna kadrovska rješenja nijesu imala dovoljno kapaciteta za sličan posao. Da je drugačije rađeno, ne bismo imali Barutanu u onakvom stanju, a vrijednosti najužeg centra grada ne bi bile u opasnosti”.

Ona upozorava da odnos prema kolašinskim urbanističkim osobenostima treba da bude bitno drugačiji nego do sada. Podsjeća i da će zbog gradanje kondo-hotela preko puta Spomen-doma, u blizini hotela Bjanka, biti srušen niz starih kuća.

”Te kuće su osobenost grada. Nažalost, zbog hotela diskutabilnog izgleda, sve će biti srušene. Time sam zaista užasnuta”.

Tradicija urbanizma i planiranja prostora u Kolašinu traje više od 135 godina. Na primjer, prema podacima lokalnih hroničara, Trg Vukmana Kruščića urbana je cjelina još od 1886. Te godine, kako piše u knjizi “Kolašin u doba knjaževine i kraljevine Crne Gore” Branislava Jeknića, tadašnji prvi ministar Vlade Božo Petrović poslao je Boška Martinovića da, zajedno sa kapetanom varoši Mirkom Bojićem, uredi glavnu pjacu. Pomagao im je i “Karlo Latinin maragun-majstor, koji je u to vrijeme bio angažovan na izgradnji Barutane, prve državne kapitalne investicije u Kolašinu”.

Za izgled Trga boraca (Donjeg trga) zadužen je bio Karlov sin, koji je bio crnogorski državljanin.

GUP IZ 2004. PRECIZIRAO NORMATIVE

Kolašinski GUP od prije 18 godina rađen je uz pomoć stručnjaka sa Politehničkog fakulteta iz Torina. U tom dokumentu, u okviru posebnih odredbi, preciziran je način na koji bi se očuvala arhitektonska i urbanistička obilježja grada.

Kao ambijentalne građevine su okarekterisane one koje, kako piše u GUP-u, posjeduju vrijednosti navedene u Venecijanskom zakoniku iz 1964. godine, u pogledu istorijske vrijednosti sredine u kojoj se nalaze. Posebno su važni, piše u GUP-u, estetski i kompozicijski elementi na fasadama, a “prvobitni estetski motivi moraju biti restaurisani i očuvani”.

Data su i precizna uputstva o očuvanju osobene tradicionalne gradnje u Kolašinu, koja se odnose i na nove objekte, ali i na rekonstrukciju postojećih.

Do detalja je, posebnim odredbama, razrađeno i na koji način će se adaptirati krovovi, prozori, noseće vertikalne i horizontalne strukture, simsovi...

”Radovi na obnavljanju ili prepravljanju maltera na zidu moraju biti relizovani upotrebom lokalnih tradicionalnih materijala i tehnika. U svim slučajevima prepravljanja maltera mora se koristiti krečni malter. Nijesu dozvoljena oblaganja zida građevine, izuzev onih koji se odnose na originalan izgled zgrade…”, piše, između ostalog, u tadašnjem GUP-u.