NA POMENU MIĆUNOVIĆ, BOŽOVIĆ, TERZIĆ...

Pohranjeni posmrtni ostaci Đorđa Božovića Giške

Porodica i prijatelji su sahranjivanjem posmrtnih ostataka u Kučima ispunili njegov amanet da ako pogine počiva "među svojima u Crnoj Gori"
2955 pregleda 148 komentar(a)
Ažurirano: 14.10.2017. 12:31h

Posmrtni ostaci komandanta Srpske garde Đorđa Božovića Giške su poslije opela sahranjeni u porodičnoj grobnici u selu Bezjovo, u Kučima.

Božović je poginuo na ratištu kod Gospića, 1991. godine, pod nerazjašnjenim okolnostima.

Porodica i prijatelji su sahranjivanjem posmrtnih ostataka u Kučima ispunili njegov amanet da ako pogine počiva "među svojima u Crnoj Gori".

Na groblju se tokom opela, koje je služio protojerej Velibor Džomić, bili rodbila pokojnog Božovića, saborci i prijatelji.

Među njima su bili biznismen Branislav Brano Mićunović, njegov brat Božidar Mićunović, biznismen Sava Džigi Grbović, fudbalski menadžer i nekadašnji pukovnik "crvenih beretki" Radojica Rajo Božović i bivši sportisti Dušan Savić i Zvezdan Terzić.

Džomić je kazao da se nijesu sabrali oko smrti nego oko života, jer se desilo "veliko znamenje kojim Bog objavljuje svoju milost i svoju ljubav svome narodu".

"I čulo se to već na sve četiri strane svijeta, nema potrebe da vam govorim ono što vi već svi znate, a što se dogodilo juče kada je taj svešteni, mučenički grob otvoren, da je brat Đorđe izašao ponovo da ga ogrije sunce - cjelokup. To je jedno od Božjih znamenja u ovom vremenu”, kazao je Džomić.

Džomić je rekao da su svojim rukama dodirnuli čovjeka koji je "pokazao kako ljudski valja i trebuje poživjeti na zemlji, koji je znao i da pogriješi, ali i da se pokaje".

"Nećemo mi suditi je li ovo ili je ono, ali samo govorimo ono što smo vidjeli svojim očima i ono što smo dodirnuli svojim rukama, a dodirnuli smo život a ne smrt”, rekao je Džomić.

On je prisutnima prenio blagoslove mitropolita Amfilohija koji je bio spriječen da u Bezjovu održi opelo, jer je na službi u Pećkoj partrijaršiji.

"Bog mi je svjedok da bih ja, kada bih se pitala, željela da ja sada ležim ovdje, a da moj brat priča", kazala je Giškina sestra Slavica.

Ona je rekla da njen brat nije umio drugačije nego da živi kao junak i da pogine kao junak.

“Pričao je puno puta kako mu je srce ostalo na groblju Martinika, kada se prvi put popeo ovdje i vidio spomenik, koji je moj otac podigao 1953.godine, gdje je sakupio sve ostatke svojih predaka. Đorđe je odlučio da prenese oca i da i on bude tu sahranjen”, kazala je Slavica Božović.

Ona je ispričala da joj je brat noć prije odlaska u Gospić sa Srpskom gardom ostavio amanet da ako pogine da ga sahrani u Kučima.

Božovićeva se zahvalila brojnim rođacima i gardistima, kao i Đorđevom bratu Branu Mićunoviću, što je pomogao da se Giškina želja ispuni i što se “bezbroj puta prema njihovoj porodici ponio kao da je Đorđe živ”.

Galerija

Preporučujemo za Vas