Šesti dan avgusta, četiri sata ujutro. U Norveškoj je održana jedna od najekstremnijih triatlon trka na svijetu. Toga dana, među prvih 160 koji su prošli kroz cilj i za koje se jedino i računa da su završili trku, našla se i Neira Odobašić.
Prolaskom kroz cilj u prvih 160, ta Sarajka ostaće zapamćena kao prva žena s prostora bivše Jugoslavije koja je završila Norseman (nxtri.com). A Neirina priča o uspjehu u Norveškoj počela je na Žabljaku, gdje je učestvovala u Black Lake esktremnom triatlonu (blackxtri.com), koji je za nju, i poslije uspjeha na Norsemanu, “trka, najljepša na svijetu”.
”Da mi neko ponudi da pobijedim bilo koju trku na svijetu, ili da proživim ovu, ali ponovo prvi put, svaki momenat... ja bih izabrala drugo”, napisala je na Fejsbuku prošle godine, po završetku trke na Žabljaku.
”I dalje to mislim, dio srca mi je ostao na Žabljaku. Staza, Durmitor, Crno jezero, ljudi, iskustvo prvog ekstremnog triatlona gdje vas mogu pratiti supporteri... neprocjenjivo”, rekla je u razgovoru za “Vijesti”, nakon uspjeha u Norveškoj.
Neira Odobašić je softver inženjerka, završila je elektrotehniku i zaposlena je u sektoru informacionih tehnologija (IT) godinama.
”Dakle, sjedim pred laptopom. Nedavno sam otvorila firmu, radim za strane klijente i plan je da to malo probam proširiti”, opisuje sebe i dodaje da u slobodno vrijeme, ako ne trenira, ne “maltretira” momka da treniraju, ako ne planira treninge, ne skija i nije na planini, voli da pročita knjigu ili popije “pristojnu” količinu kafe ili piva s prijateljima.
I obično, kaže, završi samo s “još jednom prijavljenom trkom”.
Na planinama odmalena
Obična djevojka iz komšiluka, ali u sportu cijelog života - kao rekreativka. A sve je krenulo na planinama i iz ljubavi prema kretanju.
”Živim u Sarajevu, gdje smo okruženi planinskim vrhovima, i još kao dijete, odmah poslije rata, tata nas je vodio na planinarenje i skijanje čim je bilo moguće. Još u srednjoj školi sam počela voziti brdski bicikl i plivati, onako samouko. Studirala sam elektrotehniku i pošto je bilo prilično zahtjevno, u jednom trenutku mi je bilo previše sjedjenja, a premalo vremena, i počela sam trčati na pauzi između učenja, čisto da ‘protegnem noge’”, priča za “Vijesti” o počecima.
I već u to vrijeme, kaže, kod nje se javila želja za triatlonom i Ironmanom (“čelični čovjek”, vrsta triatlon takmičenja).
”Ali, samo kao želja u nastanku, bez konkretne ideje kako to sve startati”, dodaje ona.
Moraš slušati
Prvi polumaraton istrčala je 2012. godine, u rodnom Sarajevu. Naredne godine, trčala je i maraton.
”Upoznala sam ekipu koja je tada bila malobrojna, ali vrlo entuzijastična, okupljena u nevladinoj organizaciji ‘Marathon Sarajevo’, na čelu sa Erolom, Tomom i Franjom. Trke su se nastavile, ubacila sam i trail, koji mi je bio posebno zadovoljstvo, počela sam se baviti alpinizmom, što mi je isto godinama bila želja, i počela sam raditi sa svojim sadašnjim trenerom Igorom Yovanovitchem. On je Španac koji se bavio triatlonom, kod nas je radio u španskoj ambasadi, dosta trčao, u meni je vidio nekoga ko želi da napreduje i rekao je - ‘mogu ti pomoći ako želiš, ali moraš da slušaš sve što kažem’. To je značilo - nema kuknjave, radiš treninge koje ti šaljem i vjeruješ mi da ih možeš odraditi. I tako je bilo”, priča Neira.
Za prvi poluironman, trku koja podrazumijeva 1,9 kilometara plivanja, 90 km vožnje bicikla i trčanje polumaratona (21,1 km), kaže, uslovi za nju stvorili su se 2016. godine. I prije nego je i završila tu trku, već je za narednu godinu prijavila i sljedeću, prvi Ironman. Ironman podrazumijeva 3,8 km plivanja, 180 km vožnje bicikla i trčanje maraton distance, odnosno 42,2 km.
Iste te 2016. godine, za Neiru počinje i priča o Žabljaku.
”Njeni korijeni, svaka dobra priča traje i sazrijeva. Na ljeto 2016, u pripremama za prvi poluironman, javlja mi se Tomo i zove mene i prijateljicu Selmu, koja se isto pripremala za trku kao i ja, na olimpijski triatlon na Plavnici, organizuje njegov prijatelj Igor Majer. I tako mi odemo tamo, upoznam Igora i sav njegov entuzijazam, njegovu suprugu i dosta divnih ljudi koje ću sretati na kasnijim trkama, Žanu Pavićević, Jelenu Tomašević, Sašu Vujanovića... nešto kasnije Miju Junčaj... Kasnije su se nizale triatlonske trke, bila sam u Kotoru par puta... I vidim na Fejsbuku najavu - Black Lake Extreme, organizuje Igor na Durmitoru, i kažem sebi - ideš tamo uskoro.”
Za prvu godinu Black Lake trke, Neira je u sličnom terminu već imala prijavljen Ironman u Barseloni, sljedeću trku u Španiji prijavi njen momak, a nije željela da propusti njegov prvi Ironman, potom se desila pandemija koronavirusa...
”Nas dvoje je provedemo bježeći u planinu, trčali smo po Trebeviću, pedalali po svim vrhovima koje smo mogli naći... Vjerujem da sam se još tada podsvjesno počela spremati za ekstremni triatlon”, prisjeća se Neira.
"Sramotno hiperventiliranje"
Kockice su se slagale tako da je izgledalo da je Žabljak nemoguć. Trka u Barseloni je otkazana, ali je zakasnila s prijavom na Black Lake. Tako stiže i 2021. godina, ali - Neira početkom juna lomi nogu. Na sreću, brzo se oporavila i vratila trčanju. Odluka je pala - svjesna da u Barseloni ne može napraviti rezultat, jer ne može brzo da trči, shvata da joj na Žabljaku brzo trčanje ne treba - “brdo je”.
”Napravim test, istrčim probnih 18 km bez velikih bolova i kažem - idem na Žabljak, a Barselonu ću tri sedmice kasnije uraditi ‘onako’, usput kao podrška. I tako sam se prijavila mjesec dana prije trke, naručivala opremu u posljednjem trenutku, sve je skoro došlo pogrešno, premala neoprenska kapa, prevelika goretex jakna, treninzi u zadnji čas... I dođe trka, najljepša na svijetu. Pratili su me dečko i brat, oni su mi bili službena podrška, i rođak koji je došao iz Sjedinjenih Američkih Država na samo jedan dan, da to sve vidi. Ono što ću reći je isto ono što sam napisala na Fejsbuku poslije trke: ‘Da mi neko ponudi da pobijedim bilo koju trku na svijetu, ili da proživim ovu, ali ponovo prvi put, svaki momenat... ja bih izabrala drugo’. I dalje to mislim, dio srca mi je ostao na Žabljaku. Staza, Durmitor, Crno jezero, ljudi, iskustvo prvog ekstremnog triatlona gdje vas mogu pratiti supporteri... neprocjenjivo”.
Jutro prije starta na Žabljaku, oko 3.30 sati, dok je, kako kaže, “sramotno hiperventilirala” razmišljajući kako će ući u hladnu vodu Crnog jezera, organizator trke, Igor Majer, rekao joj je da u trci učestvuju samo četiri žene, a da on ima četiri slota za Norseman, pa će i svaka takmičarka koja završi trku dobiti slot.
”Mislim da mi u tom trenutku ta informacija čak nije ni trebala”, prisjeća se ona.
Ekstremni Norseman
Neira je uspješno završila trku na Žabljaku, tako obezbijedila i mjesto za Norseman, ekstremnu trku u Norveškoj.
”Za Norseman sam se ipak pripremala kvalitetnije, prošlo je bez povreda, iskustvo sam već imala. Opet jako puno brda, dužinskih treninga... Dosta problema mi je pravila logistika, jer treba doći do Eidfjorda sa svom opremom i podrškom. Međutim, sve je to prošlo kako treba, trka je bila onakva kakav Norseman treba da bude - teška i zahtjevna, s kišom, vjetrom, susnježicom, samo mi je iskustvo iz alpinizma mislim pomoglo da izdržim hladnoću na momente... Ali, nas je na kraju dočekalo sunce i popela sam se na Gaustatoppen. To je nešto što svi triatlonci godinama gledaju po raznoraznim videima i slikama, i stvarno se popeti gore je za mene, kao osobu koja voli planinu i triatlon, vrhunac neke emotivne ispunjenosti što se tiče sporta”, kaže Neira za “Vijesti”.
Na pitanje da li za ženu postoje granice - jer je žena, Neira kaže da su granice tamo gdje ih sami postavimo.
”Na svom primjeru vidim da su granice tamo gdje ih sebi postavimo, u svakom pogledu. Mi u našem podneblju smo, nažalost, skloni da te granice postavljamo vrlo nisko, naročito žene, i same sebe stavljamo u neke okvire. Mislim da je to kulturološki usađeno u nas generacijama. Recimo ovo što ja radim, vani je sasvim normalno i uobičajeno, a kod nas je to vijest. Ili, primjera radi, na ekstremnim triatlonima postoji to razdvajanje na crnu i bijelu majicu, gdje crna ide u planinu i zahtjevnija je. Ne postoji razlika između muškaraca i žena, svi su ravnopravni, i svi koji uđu u vremenski limit/broj učesnika idu na crnu stazu”, kaže ona.
Dodaje i da je za učešće u sličnim takmičenjima podrška jako važna.
”Podrška je esencijalna. Bavljenje dugim triatlonom znači da je to dio vašeg svakodnevnog života i ako nemate podršku i razumijevanje, ako ne možete to uklopiti u svaki dan... gubi se poenta. Jer, trka traje 10-17 sati, to je kratko, bitan je cijeli proces priprema i uživanje u svakodnevnim pobjedama. Ekstremni triatlon je specifičan i po tome što morate imati pratnju na samoj trci i zavisite od njihove pomoći. Mislim da je to i dobra metafora za svakodnevni život, da - iako bili Norsemani, Ironmani ili ko zna šta, ne možemo sami, i bitno je to dijeliti s nekim”, poručuje Neira.
Za prvu ženu regiona koja je uspješno završila trku u Norveškoj, emotivno, u vrhu liste su ta i trka na Žabljaku. Planira da popravi vrijeme na polu i Ironman takmičenjima, možda se pokuša kvalifikovati i za učešće na Svjetskom prvenstvu na Koni, Havaji...
”Ali, to je čisto izazova radi. Durmitor i Gaustatoppen su meni kao alpinisti i nekome ko živi ispod Trebevića, ipak vrhunac”, kaže.
Na listi njenih želja je i da se više posveti alpinizmu, ali i da poradi na ženskoj triatlon sceni u Bosni i Heregovini, gdje je, kako je rekla, broj muškaraca nesrazmjerno veći u odnosu na broj žena.
”A mi možemo dosta toga napraviti”, poručuje Neira.
Norseman je samo za rijetke
Norseman trka u Norveškoj održava se od 2003. godine. Na mnogim listama se vodi kao najekstremniji triatlon na svijetu. Trka počinje u četiri sata ujutro, iskakanjem takmičara s broda u vodu čija je temperatura oko deset stepeni. Nakon što isplivaju 3,8 kilometara, takmičare čeka 180 km vožnje bicikla, sa 3.800 metara vertikalnog uspona, a nakon toga 42 km trčanja, 1.432 m uspona.
Trka nema stanice s medicinskom pomoći, već takmičari prvu pomoć nose sa sobom.
Iako trku startuje skoro 300 takmičara, samo se za prvih 160 koji prođu kroz cilj smatra da su završili trku.
”Trka nije za svakoga. Trka je za one odlučne, uporne, tvrdoglave, za sretnih 290, koji se svake godine biraju među hiljadama i hiljadama kandidata...”, piše, pored ostalog, na zvaničnoj veb stranici.
Prije organizacije crnogorske verzije ekstremnog triatlona, Majer postao Norseman
Iz Crne Gore Norseman je prvi 2019. završio Igor Majer. Prethodno, Majer je uspješno završio i Ironman, potom i Ultraman triatlon takmičenja.
Igor je osnivač Multisport akademije Majer, pokretač škole trčanja “Gump”, organizator međunarodnog triatlon takmičenja Ocean Lava Montenegro, Montenegro Business Run, X-Waters Montenegro, Luštica Bay Aquathlon... Lani je prvi put, uz podršku Glavnog grada, organizovao i maraton “Podgorica Millenium Run”. Ista trka održava se i ove godine, 20. novembra.
U septembru, desetog, Multisport akademija “Majer” biće domaćin još jednog Black Lake ekstremnog triatlon takmičenja. Na Žabljaku takmičari trku počinju u 4.30 sati, plivanjem u Crnom jezeru, čija je temperatura tada 13 do 17 stepeni. Nakon toga voze bicikl 182 km, uz 3.200 m uspona, te potom trče maraton distancu, uz 1.700 metara uspona.
Bonus video:
