Foto: Shutterstock

CIN-CG:

Dezinformacije i lažne vijesti u Crnoj Gori: Epidemija za koju još nema lijeka

U Crnoj Gori sistem dezinformacija građen godinama, a država nije radila mnogo da se suprotstavi tom problemu

49229 pregleda 34 komentar(a)
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

Kolumnista Duško Kovačević nedavno je na Fejsbuk profilu podijelio fotografiju poznate srpske teniserke uz opis: “Ana Ivanović u Baricama, Opština Bijelo Polje”. To su brzo, bez provjere, prenijeli brojni crnogorski portali, poput Dana, Pogleda, Berane.online, Volim Podgoricu, ali i iz regiona - Alo, Sandžak Danas... Neki su otišli i korak dalje, i nadogradili tekst detaljem - da su stanovnici Barica oduševljeni Aninom posjetom.

Ispostavilo se da je riječ o jednoj vrsti medijskog eksperimenta. “Ovaj slučaj ne govori samo o lijenosti i aljkavosti novinara, nego o odsustvu onog osnovnog iz profesije - provjere informacije. U ovom eksperimentu postoji i patološki momenat - lažna razrada moje lažne informacije o posjeti Ane Ivanović. Zašto bi provjeravali priču kada su se uživjeli? Dakle, laž nadograđuju novom, svojom laži”, kaže Kovačević za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Fabrikovanju lažnih vijesti pogoduje neprofesionalnost novinara, ističe on.

Sporna objava Kovačevića koju je prenijelo više crnogorskih i regionalnih medija
Sporna objava Kovačevića koju je prenijelo više crnogorskih i regionalnih medijafoto: FB/Duško Kovačević

Nepregledno polje manipulacija

Raskrinkavanje.me je platforma za provjeru činjenica, koja već tri godine djeluje u okviru Centra za demokratsku tranziciju (CDT). Do sada je objavila oko 1.000 analiza i detektovala preko 5.000 sumnjivih ili lažnih informacija objavljenih u medijima i društvenim mrežama. Obuhvaćeno je više od 600 medija koji imaju publiku u Crnoj Gori.

U njihovom fokusu posebno su bile teme pandemije virusa kovid-19, ruske invazije na Ukrajinu, unutrašnja politička pitanja…

Neki od spornih tekstova koje navodi Raskrinkavanje.me odnose se na slanje pripadnika Vojske Crne Gore u Ukrajinu, pružanje finansijske pomoći toj zemlji, kao i na proteste u Crnoj Gori koji su bili motovisani ukrajinskim ratom.

U analizi “Ruski narativi u interpretaciji crnogorskih portala”, iz ove platforme ističu da se sadržaji koji obiluju dezinformacijama i proruskom propagandom mogu naći na portalima IN4S i Borba, koji imaju značajnu čitanost, kao i na različitim profilima na društvenim mrežama. “Pored svega toga, postoji jedna vrsta vijesti koje su povezane sa Ukrajinom, a koje su lokalizovane i prilagođene domaćem tržištu”, kažu u ovoj analizi.

Jedan od slučajeva odnosio se na pisanje portala IN4S i Borba da su se na ulicama Podgorice našli simboli neonacističke organizacije iz Ukrajine “Desni sektor”, te da Crna Gora “klizi” u fašizam. Sve je potkrijepljeno i fotografijom protesta, gdje se na glavnom transparentu, pored poruke “Ukrajinci će pružiti otpor”, našla pesnica crveno, crne i bijele boje. “Jednostavnom Gugl pretragom lako smo ustanovili da ‘Desni sektor’ ima potpuno drugačiji logo, te da je riječ o manipulaciji protestom ‘Marš podrške Ukrajini protiv ruske agresije’, koji je organizovala ukrajinska asocijacija ‘Dobro djelo’”, navode iz Raskrinkavanja.me u toj analizi.

Zabilježili su i slučaj lažne interpretacije odluke Vlade Crne Gore da opredijeli dva miliona eura za privremenu zaštitu osobama iz Ukrajine. “Ta je odluka manipulativno predstavljena, kao da novac ide Ukrajini, što je na mrežama izazvalo brojne reakcije nezadovoljnih građana, kao i netačna tvrdnja da je Crna Gora protjerala ruskog ambasadora”, objašnjavaju još iz Raskrinkavanje.me.

U nedavno objavljenom tekstu na portalu IN4S ukrajinski vojnici se nazivaju “ukronacistima”. Navodi se i da zabranjenim oružjem granatiraju regije Donjeck i Lugansk. Autor se poziva na zvanične izvore ovih oblasti. Nema provjere činjanica druge, ukrajinske, strane.

”Imamo dopisnike koji se nalaze u dijelu koji je pod kontrolom milicija Donjecka i Luganska, a zbog neprijateljskog odnosa pojedinih paramilitantnih organizacija iz Ukrajine - naši novinari se ne osjećaju sigurno ‘sa druge stane fronta’ i nijesmo u mogućnosti da čujemo drugu stranu”, odgovorili su iz IN4S-a na pitanje CIN-CG zbog čega u tekstu nijesu kontaktirani izvori i iz Ukrajine.

U odgovorima još navode da ne izvještavaju pristrasno i da ne koriste jezik mržnje. “Naprotiv, pomažemo proces denacifikacije Ukrajine, Crne Gore i Evrope. Pošast nacizma je, nažalost, uzela maha i u Crnoj Gori”, tvrde za CIN-CG iz IN4S-a.

Od početka rata u Ukrajini pa do 24. jula, prema analizi regionalnih mreža za provjeru činjenica, zabilježene su hiljade dezinformacija o ovoj temi u medijskom prostoru zapadnog Balkana.

Iz Raskrinkavanja.me detektovali su i slučajeve različitih teorija zavjere oko pandemije koronavirusa. Mediji i društvene mreže su bili preplavljeni tvrdnjama da je pandemija dobro smišljen plan za smanjenje populacije, da vakcine služe za čipovanje i praćenje građana i građanki, a bilo je i tvrdnji da je sve to povezano sa ratom u Ukrajini.

Kako su lažne vijesti o pandemiji uticale na društvo dobro se vidi u “Istraživanju javnog mnjenja o koronavirusu: Stavovi građana Crne Gore o COVID-u-19”, koje su sproveli UNICEF i britanska Ambasada u Podgorici u martu prošle godine. Ono je pokazalo da čak trećina građana Crne Gore vjeruje u teorije zavjere o koronavirusu.

Koliko su opasni ovakvi medijski sadržaji najbolje govori i podatak o zabrinjavajuće malom stepenu vakcinisanih, ne samo u Crnoj Gori, već i u najvećem dijelu regiona koji je bio poprište izmišljotina o pandemiji.

Lažne vijesti i dezinformacije širile su se čak i o tragediji koja se 12. avgusta dogodila na Cetinju, u kojoj je stradalo 11 osoba, a šest ranjeno. U tim teškim okolnostima mediji, mahom regionalni ali i domaći, objavljivali su neprovjerene i netačne tvrdnje koje su se odnosile na detalje počinjenih ubistava. Televizija Pink M čak je emitovala prilog u kojem su iznijeti nepotvrđeni navodi i glasine o motivu počinjenog napada, zbog čega su neke organizacije tražile zabranu emitovanja programa ove televizijske kuće.

Kao jedan od najmarkantnijih primjera lažne vijesti, programska direktorica CDT-a Milica Kovačević navodi onu o smrti patrijarha Srpske pravoslavne crkve (SPC) Irineja u periodu kada je još bolovao od korone. Nakon što je i preminuo, većina portala koji su objavili lažnu vijest samo su je ažurirali. Bez izvinjenja ili pojašnjenja građanima.

”U Crnoj Gori djeluje razgranat i snažan dezinformacioni ekosistem, čija se infrastruktura po potrebi koristi za ostvarenje geopolitičkih, regionalnih i unutrašnjih političkih ili ekonomskih ciljeva. Taj ekosistem nije definisan državnim, već jezičkim granicama”, kaže za CIN-CG Kovačević.

Kovačević
Kovačevićfoto: CDT

Ona ističe da podaci CDT-ove platforme Raskrinkavanje.me pokazuju da ključni dio tog sistema laži čine stranice i pojedinci na društvenim mrežama, tabloidi i pojedini desničarski portali iz Srbije i iz Crne Gore. Mediji koji su registrovani i djeluju u Crnoj Gori i poštuju pravila transparentnosti i uređivačke kontrole, prema njenim riječima, rijetko su izvori ili kreatori lažnih vijesti.

”Problemi koji se prepoznaju u njihovom radu su u domenu pristrasnog izvještavanja, učešća u podgrijavanju političkih tenzija ili prenošenju dezinformacija, naročito kad su u pitanju onlajn mediji”, navodi još Kovačević.

Dezinformacije su, kako za CIN-CG navodi generalna sekretarka Društva profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG) Mila Radulović, ozbiljan problem sa kojim se Crna Gora ne nosi najbolje. “Svi treba da budu svjesni posljedica, a naročito političke elite koje donose odluke. Nažalost, njima haos odgovara, jer dezinformacije koriste za ostvarenje svojih ciljeva”, tvrdi ona.

”Nekim medijima ne treba informacija, nego senzacija i publicitet, a često i PR”, kaže Duško Kovačević.

Kovačević
Kovačević foto: FB/Duško Kovačević

On postavlja i pitanje kako se može istinski propitivati kvalitet novinarstva u Crnoj Gori kada je, kako tvrdi, na najmanje tri televizije, među njima i javnom servisu, urednički i rukovodeći kolegijum biran od strane stranačkih lidera. “Novinarstvo u Crnoj Gori je odavno stranački bunker lišen kreativnosti, istraživačko-angažovanog poriva i nadahnuća”, smatra Kovačević.

Crnogorski zakoni ne definišu lažnu vijest

Crnogorska pravna regulativa ne definiše lažnu vijest. No, u Krivičnom zakoniku Crne Gore (KZCG) postoji djelo “izazivanje panike i nereda”, na osnovu kojeg su prije dvije godine uhapšeni urednici IN4S-a i Borbe Gojko Raičević i Dražen Živković, kao i bivša novinarka i urednica portala FOS media Anđela Đikanović. Raičević i Živković su uhapšeni zbog lažne vijesti da je u Vili Gorica u Podgorici odjeknula eksplozija, a Đikanović zbog lažne vijesti da su pripadnici specijalnih jedinica sa Kosova, ROSU, na raspolaganju Crnoj Gori. To je objavljeno tokom napete atmosfere početkom 2020, nakon usvajanja prvog Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

Za pomenuto krivično djelo propisana je kazna zatvora do tri godine za novinare i druge koji putem medija ili drugih sredstava javnog informisanja iznesu ili prenesu lažnu vijest ili tvrđenje i time izazovu teže narušavanje javnog reda ili značajnije ometu sprovođenje odluka i mjera državnih organa.

Iz NVO Akcija za ljudska prava (HRA) su tada, osudivši hapšenje urednika, ukazali na nepreciznost KZCG-a i upozorili da ona lako može dovesti do kršenja slobode izražavanja.

Do danas, iz Instituta za medije Crne Gore (IZMCG), kako navode u svojoj analizi “Govor mržnje i dezinformacije u Crnoj Gori u propisima i praksi” od kraja prošle godine, nijesu zabilježili aktivnosti ili inicijative nadležnih institucija da se pronađe odgovarajuće rješenje umjesto neprihvatljivog hapšenja osumnjičenih za širenje dezinformacija.

Dezinformacioni ekosistem nije nastao preko noći, već se gradio godinama, a država sve to vrijeme nije radila mnogo da se suprotstavi ovom problemu, upozorava Milica Kovačević. “Institucije odavno pokazuju pasivnost i nezainteresovanost za suočavanje sa ovom pojavom. Skupština se do sada ovime nije bavila, a naš predlog za osnivanje posebnog Odbora za praćenje stranih uticaja, i pored većinski izražene podrške, još je na čekanju. Izvršna vlast i regulatorne agencije se oglašavaju nenadležnim i uspješne su jedino u pronalaženju izgovora da ne urade ništa”, navodi ona.

Najbolji način suprotstavljanja dezinformacijama i lažnim vijestima su edukacija, samoregulacija i jačanje novinarske etike, kaže Mila Radulović. “Represija ne rješava stvari. Glavnu ulogu u svemu tome, kako ističe, treba da imaju samoregulatorna tijela, mediji i ombudsmani”.

Radulović
Radulović foto: Boris Pejović

Dug je put do toga. “Medijski savjet za samoregulaciju prije nekoliko godina suspendovao je aktivnosti i zbog nedostatka sredstava odustao od prakse postupanja po prigovorima i žalbama. Nekoliko privatnih medija izabralo je da ima svog ombudsmana, ali je upitno kolika je njegova nezavisnost u odnosu na menadžement i uticaj na unapređenje profesionalnih standarda”, navodi se u studiji Instituta za medije.

Kovačević nije pristalica bilo kakvog kažnjavanja medija usljed širenja lažnih sadržaja. Intervencija države bi, njegova je bojazan, samo otvorila novi krug problema. “Moramo se pomiriti i navići na egzistiranje lažnih vijesti prilazeći svakom novinarskom formatu sa izvjesnom dozom rezerve i sumnje, što i nije toliko loše ako znamo da je sumnja porodila mišljenje. Dakle, ne smijemo biti pasivni čitalac”, kaže on.

U Kodeksu novinara i novinarki Crne Gore date su brojne smjernice koje bi novinari/ke trebalo da poštuju da bi se izbjeglo objavljivanje netačne informacije. Problem je, međutim, što Kodeks mnogi ne poštuju.

Nijedan strateški dokument ozbiljnije ne tretira ovaj problem

Crna Gora se prvi put ovim problemima detaljnije bavi u dokumentu “Medijska strategija” za period od 2022. do 2026. godine, čiji je nacrt objavljen u martu ove godine, ali ni u njemu ne postoje konkretni predlozi, niti precizni mehanizmi za borbu protiv spornih medijskih sadržaja.

”Najbolja evropska praksa ukazuje na to da se protiv ovog problema nije moguće boriti samo represijom ili regulacijom, već je neophodan minimum konsenzusa u novinarskoj zajednici”, navodi se u Vladinom dokumentu, koji bi tek trebalo da se usvoji.

Demokratski deficiti, nepovjerenje u institucije i procese, politička nestabilnost, podijeljena medijska zajednica, ranjivost na strane uticaje - sve su to problemi koji otežavaju borbu sa dezinformacijama i propagandom, navodi se još u nacrtu strategije.

”Čarobnog štapića nema”, kaže Mila Radulović, ali bi strategija mogla donekle da unaprijedi medijski ambijent.

”Nadamo se da će usvajanje strategije biti početak akcije. Zbog toga je CDT sa DPNCG-om tokom javne rasprave uputio sugestiju o osnivanju Fonda za borbu protiv dezinformacija, čiji bi korisnici bili mediji. Očekujemo pozitivan odgovor”, kaže Milica Kovačević.

Ideja o Fondu, prema njenim riječima, potekla je iz nekoliko godina rada platforme Raskrinkavanje.me, ali i uporednih istraživanja i konsultacija sa regionalnim i globalnim akterima koje se bave borbom protiv dezinformacija. “Osnovni zadaci fonda bili bi da omogući medijima podršku za interni razvoj, kao i podizanje kapaciteta za provjeru činjenica (fact-checking)”.

Mehanizam za žalbe se rijetko koristi

U nacrtu “Medijske strategije” navodi se da se u Crnoj Gori rijetko koristi mehanizam žalbi, pa se stoga uglavnom ne vrše ovlašćenja samoregulatornih organa i ombudsmana.

U analizi Instituta za medije navodi se da se u dugotrajnoj krizi izazvanoj pandemijom i kompleksnom političkom situacijom, širenje dezinformacija u zemlji povećalo. “…Država još nema strateški pristup ovom problemu, pa netačne informacije i teorije zavjere olako utiču na građane, njihovo mišljenje i odluke”, navodi se u analizi.

Crna Gora na dnu u Evropi po medijskoj pismenosti

Podaci Instituta za otvoreno društvo iz Sofije iz 2021. godine pokazuju da Crna Gora nije prepoznala važnost medijskog opismenjavanja. Indeks medijske pismenosti ovog instituta smjestio je Crnu Goru te godine na katastrofalno 32. mjesto u Evropi, od ukupno 35 zemalja. Za jednu ljestvicu niže nego godinu ranije. Lošije plasirane u 2021. na ovoj listi bile su samo Albanija, Bosna i Hercegovina i Sjeverna Makedonija.

U državama sa najvišim stepenom medijske pismenosti, prema istoj analizi ovog instituta, kao što su Finska, Danska, Estonija, Švedska i Irska, građani odmalena razvijaju sposobnosti da razumiju medijske poruke. Ove su države donijele i različite zakone čiji je cilj da spriječe širenje dezinformacija i lažnih vijesti.

Predmet medijska pismenost, koja kao izborni postoji više od deset godina, do sada je bio dostupan samo oko 30 odsto učenika, i to gimnazijalaca.

Prema različitim analizama, domaćim i evropskim, učenici od 12 do 14 godina u prosjeku provode po osam sati na portalima i društvenim mrežama koje obiluju neprovjerenim informacijama, stavovima i oblicima ponašanja koji mogu loše da utiču na njihov socijalno-emocionalni razvoj.

Lažne vijesti lakše se šire novim tehnologijama, a odgovora na izazove još nema ni u mnogo razvijenijim društvima od crnogorskog.

CIN-CG

foto: CIN-CG