Marković: Političke elite dominantno krive za govor mržnje

Država i političke elite dužni su da daju sistemski odgovor na pojavu govora mržnje, netrepeljivosti i tenzija, a ne da pružaju ad hoc rješenja.

To je poručeno sa okruglog stola „Dijagnoza i terapija slobode izražavanja, govora mržnje i etničkih tenzija“, koji je organizovao Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) u saradnji sa Institutom za medije Crne Gore i portalom UL info, u okviru istoimenog projekta koji je podržan od Evropske unije kroz Evropski instrument za demokratiju i ljudska prava (EIDHR).

Generalni direktor Radio Televizije Nikšić Nikola Marković kazao je da se obično reaguje kada problem postane ogroman.

Za govor mržnje u Crnoj Gori, kako je ocijenio, dominantno su krive političke elite.

“Tradicionalni mediji u Crnoj Gori su, prije 10 ili 15 godina, imali zdraviji odnos prema ovome”, rekao je Marković tokom druge diskusije “Uloga medija, civilnog sektora i akademske zajednice u borbi protiv govora mržnje, netrpeljivosti i tenzija - Kako podstaći pozitivne promjene i društvenu koheziju?”.

On je naveo da su mimo zakonskih procedura u crnogorski medijski prostor pušteni pojedini mediji sa strane, “ako se mogu nazvati medijima”.

“Mi na to pitanje moramo da damo sistemski odgovor, a ne neka ad hoc rješenja, i tu su političke elite i država dužni da daju odgovore”, istakao je Marković.

On je kazao da nije zadovoljan odnosom većine medija prema tom pitanju, ali ni odnosom političkih elita i akademske zajednice.

“Crnogorska akademija nauka, Univerzitet Crne Gore (UCG) i ljudi koji ga predstvavljaju ne treba samo da osude govor mržnje i da se sve završi na verbalnom”, rekao je Marković.

On je poručio da je akademska zajednica ta, koja uz pomoć drugih društvenih aktera, treba da konstatuje problem i predloži rješenje.

Marković je kazao da je od 2015. godine, kao član brojnih radnih grupa za izradu medijskih zakona, pokušavao da doprinese i da je imao nekoliko predloga.

“Naišao sam na isti odgovor i 2015, kada je jedna politička struktura bila na vlasti, i prošle i ove godine kada je na vlasti bila druga”, dodao je Marković.

Prema njegovim riječima, govor mržnje i slične prateće pojave kreću se u tri polja - medijski, medijumski (društvene mreže) i uopšteni javni prostor.

Marković je rekao da je predlagao da, prilikom osnivanja, svaki medij mora da se obaveže da će poštovati Kodeks novinara.

“Da u tim medijima koji ne žele da poštuju Kodeks novinara, država ne može da se oglašava”, naveo je Marković i dodao da je država dužna da afirmiše medije koji poštuju Kodeks novinara.

On je kazao da nijedno od njegovih rješenja nije prošlo.

Marković je rekao da je predlagao da se uvede zakon i reguliše ponašanje na društvenim mrežama, u smislu krivične odgovornosti svih onih koji upravljaju nalozima, ukoliko se pojave komentari koji predstavljaju govor mržnje.

Takve zakone, kako je dodao, imaju Njemačka, Francuska i Španija.

“Morate biti odgovorni za sadržaj koji plasirate u javni prostor. Pristalica sam da se komentari prvo pogledaju, pa odobre. Opravdanje da mediji nemaju dovoljno novca da plaćaju ljude koji će to kontrolisati, ne pije vodu”, istakao je Marković.

On je naglasio da je najopsanija stvar to što se govor mržnje iz medija proširio u obični javni prostor - škole, ugostiteljske objekte…

“Nažalost, crnogorska medijska scena je popustila, mislim da je medijsko zagađenje došlo spolja u Crnu Goru i naišlo na plodno tlo”, ocijenio je Marković.

Direktorica Instituta za medije Olivera Nikolić kazala je da se često tehnološka revolucija navodi kao izgovor za pad profesionalnih standarda.

Ona je rekla da je Institut, kroz projekat sa CEDEM-om, posmatrao medije i da su primijetili tendenciju da se nešto olako proglašava govorom mržnje.

“Zna se šta su ograničenja, to su uglavnom poziv na nasilje prema određenoj grupi, izazivanje netoleranicije”, navela je Nikolić.

Ona je poručila da se ne može svaki govor koji je polemičan, malo oštrije kritički intoniran prema predstavnicima vlasti, vladi, njenim poliitkama, smatrati govorom mrženje.

“Prosto je takva vrsta kritike potpuno dozvoljena. Ne možemo govorom mržnje proglašavati ako neko kaže ”izdajnička vlada”, “servilni premijer”, “organizovana kriminalna grupa”, jer ti ljudi treba da trpe veći stepen kritike”, rekla je Nikolić.

Ona je kazala da su kroz analize primijetili da u uredničkim sadržajima tradicionalnih medija nema govora mržnje.

“Izvor govora mržnje su najčešće političari ili određene grupe koje napadaju određene centre moći”, smatra Nikolić.

Ona je ocijenila da pad profesionalnih standarda definitivno postoji i da se uvredljivi govor ne dekonstruiše.

“Dakle, ne znamo šta su motivi… Dok se ne istraže sve relevantne činjenice, postoji opasnost da se ta pojava marginalizuje”, dodala je Nikolić.

Ona je naglasila značaj medijskog obrazovanja.

Rukovoditeljka Centra za ljudska prava Pravnog fakulteta UCG, Ljiljana Jovanović, kazala je da političari moraju postići kompromis o najvažnijim pitanjima u društvu.

“Političari treba da kreiraju društveni ambijent i nastoje da se u što većoj mjeri poštuju ljudska prava svakog građanina”, istakla je Jovanović.

Ona je poručila da nema opravdanja ni za kakav govor mržnje.

Psihijatrica Maida Burdžović ocijenila je da je apatija u društvu, nažalost, umnogome prisutna.

“Vrlo često čujemo najave hapšenja, osvetničke poruke drugima, to su poruke svojstvene ljudima koji nijesu proaktivni i ne žele dobro društvo”, smatra Burdžović.

Ona je naglasila da su oni koji baštine dobre vrijednosti jedini koji društvo mogu izvesti iz apatije.

“Svijet ide naprijed samo zbog pet procenata ljudi, ne zbog mase. Tih pet odsto jače je od ovih 95 odsto”, rekla je Burdžović.

Direktorica CEDEM-a Milena Bešić tokom diskusije je kazala da je najveći problem to što je urušen sistem obrazovanja i kulture.

Ne smije se, kako je istakla, odustati od toga da se stvaraju ljudi koji kritički razmišljaju.

“Reakcije poput “oštro osuđujemo” i na tome se zaustavi, neće nas daleko odvesti”, rekla je Bešić.

Nardi Ahmetović iz nevladinog sektora kazao je da ne postoji obrazloženje zašto je građansko obrazovanje ukinuto kao obavezan predmet u osnovnim školama.