Državljanin Srbije za vrijeme boravka u Prihvatilištu za strance bio je bez blagovremene i potpune zdravstvene zašitite, iako je izričito propisano da ima pravo na nju, navodi se u mišljenju zamjenice zaštitnika ljudskih prava i sloboda Mirjane Radović.
Jedna do preporuka Prihvatilišta je da dosljedno primjenjuje odredbe kojima se propisuje da tokom boravka u Prihvatilištu stranac ima pravo na zdravstvenu zaštitu, kao i da, ako u toj ustanovi ne postoje uslovi za uspješno liječenje određene bolesti, doktor upućuje stranca u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu.
Podnosilac pritužbe se žalio na rad službenika u Prihvatilištu. Kazao je da su mu, između ostalog, u prvim danima bili uskraćeni ljekovi, da je drugog dana boravka počeo da se trese usljed naglog prestanka uzimanje terapije i da je tek dva dana prije deportacije dobio neophodne ljekove.
Među utvrđenim činjenicama je da na prijemu podnosioca pritužbe nije pregledao psihijatar i da dostavljeni spisi ne sadrže izvještaj specijaliste, da se obraćao molbama Prihvatilištu da ga premjeste u drugu sobu jer je danima sam i da ga pogleda ljekar. Nema dokaza da mu je na molbe odgovoreno.
Zamjenica zaštitnika u ovom slučaju zaključuje da je došlo do povrede Ustava, odnosno Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda propisuje u vidu ponižavajućeg postupanja na štetu podnosioca pritužbe.
”...na način što je cjelokupno vrijeme boravka u Prihvatilištu za strance bio bez blagovremene i potpune zdravstvene zaštite, pri činjenici da je somatski i mentalno oboljelo lice, koja činjenica je bila poznata službenicima Prihvatilišta, kao i sa skraćenim periodom boravka na otvorenom prostoru, a sve suprotno citiranim odredbama Pravilnika o pravilima boravka i kućnom redu u prihvatilištu za strance”, navodi se u nalazu.
Bonus video:
