U javnim preduzećima i institucijama kulture najveći je rizik od neprimjerenog uticaja i korupcije pri zapošljavanju. To su podaci koje je na interaktivnoj mapi na internet adresi mapa-rizika.me predstavio Institut alternativa (IA).
U dijelu koji se odnosi na zapošljavanje u javnim preduzećima, ustanovama kulture, zdravstvu, agencijama i drugim regulatornim tijelima, pored ostalog, navodi se da niko od njih pri donošenju akta o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji ne radi prethodne analize i stručna mišljenja.
Javna preduzeća, ali ni ustanove kulture, kao i agencije i regulatorna tijela, kako pokazuje analiza, ne sačinjavanju i kadrovske planove, niti podliježu zakonskoj obavezi kadrovskog planiranja.
Kadrovske planove, pokazuje mapa rizika, ne sačivanjavaju ni zdravstvene ustanove.
”Iako pojedinačne zdravstvene ustanove nemaju obavezu usvajanja kadrovskog plana, na način na koji je to predviđeno za državne organe, prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti država, u sprovođenju zdravstvene politike, donosi plan razvoja kadrova u oblasti zdravstva. Dostupan je zastarjeli ‘Master plan razvoja zdravstva Crne Gore 2015-2020’, koji definiše prioritetne oblasti očuvanja i unapređenja zdravlja, prioritetne oblasti organizacije i funkcionisanja sistema zdravstva - obuhvata organizaciju i funkcionisanje sistema zdravstvene zaštite, ljudske resurse u zdravstvu, upravljanje u sistemu zdravstva i tako dalje. Međutim, ne postoje pojedinačni kadrovski planovi koje zdravstvene ustanove sačinjavaju na godišnjem nivou, kao što je, primjera radi, slučaj u Srbiji”, stoji u objašnjenju.
Iako se kadrovski plan ne sačinjava u zdravstvenim ustanovama, Ministarstvo zdravlja, prema zakonu, dužno je da do 30. novembra tekuće godine sačini godišnji plan specijalizacija i užih specijalizacija.
”Planom se utvrđuje broj specijalizacija, odnosno užih specijalizacija, po oblastima zdravstvene zaštite, odnosno granama medicine, stomatologije i farmacije. Ipak, ovi planovi nisu dostupni na sajtu Ministarstva zdravlja, kao ni kroz slobodan pristup informacijama, pa nije moguće utvrditi da li sadrže potencijalnu analizu stanja”, navodi se u analizi.
U javnim preduzećima, prema mapi rizika, zapošljavanje na svim pozicijama ne podrazumijeva i prethodno sprovođenje javnog konkursa ili oglasa, a samo u određenim slučajevima kandidati koji smatraju da su im povrijeđena prava, mogu da potraže njihovu zaštitu ulaganjem žalbe ili pokretanjem spora.
U slučaju povrede prava prilikom zapošljavanja u javnom sektoru, u svim sektorima, upravni i sporovi pred osnovnim sudovima nemaju prioritet u radu.
”Iako Zakon o parničnom postupku propisuje da u postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek da obrati naročito pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova, u praksi ovi sporovi traju dugo. Nema specijalizovanog suda ili sudskih odjeljenja za radne sporove, na šta je naročito upozorovala Unija slobodnih sindikata”, pokazuje mapa rizika.
Analiza pokazuje i da sporovi koji se vode zbog povreda prava prilikom zapošljavanja u javnom sektoru nisu dovoljno kratki da omoguće efikasnu zaštitu prava, da upravni postupak traje duže od 30, a spor duže od 60 dana. Dodaje se i da je prosječno trajanje sporova pred osnovnim sudovima, koji su nadležni za radne sporove, u 2020. bilo 158 dana. Prosječno trajanje upravnog spora u 2021. iznosilo je 521,3 dana.
Podsjeća se da je oktobra 2021. Komisija za žalbe uglavnom rješavala predmete u roku, ali da od oktobra 2021. do početka aprila 2022. to tijelo nije bilo funkcionalno, što je dovelo do značajnoj zastoja u radu.
Bonus video:
