„Kotor” otplovio Turcima

Bokeljski brodovlasnik sa sjedištem u Monaku prodao svoj najnoviji brod

12350 pregleda 2 komentar(a)
Dabinovićev "Kotor" sada će nositi ime "K Sukret", Foto: Privatna arhiva
Dabinovićev "Kotor" sada će nositi ime "K Sukret", Foto: Privatna arhiva

Brodarska kompanija “Dabinović” iz Monaka, prodala je svoj najnoviji brod “Kotor”, kupcima iz Turske.

”Kotor” je handy size bulkcarrier nosivosti 32.000 tona, sagrađen 2014. godine u brodogradilištu “Korea Yanase Tongyeong Shipbuilding” u južnokorejskom gradu Tongjeong i do sada je plovio isključivo u floti kompanije “Dabinović” koja ga je prije devet godina kupila kao prvu novogradnju u svojoj 67-ogodišnjoj istoriji.

Ovaj brod je prije nekoliko dana obavio svoje posljednje putovanje pod oznakama kompanije “Dabinović”, iz alžirske luke Beijaia do luke Tuzla na obalama Mramornog mora u Turskoj gdje je ga je preuzeo novi vlasnik. “Kotoru” koji je do sada plovio pod zastavom Svetog Vincenta i Grenadina, novi vlasnik je odmah promijenio ime i registar u koji je brod upisan, pa se brod sada zove “K Sukret” i vije zastavu Liberije.

Iako u stručnim krugovima još nije objavljena vrijednost ove transakcije, izvjesno je da je kompanija “Dabinović” napravila dobar posao, jer upućeni tvrde da je cijena po kojoj je brod prodat iznosila između 17,5 i 18 miliona dolara. To je u aktuelnom uslovima na svjetskom tržištu kada su u pitanju polovni handy size brodovi za prevoz rasutog tereta, starosti do 10 godina, odličan posao.

Inače, kompanija “Dabinović” je poznatao sklapanju sjajnih poslova u kupoprodaji brodova jer se od 1956. kada ju je u Švajcarskoj osnovao poznati bokeljski pomorski preduzetnik Božo A. Dabinović rodom iz Dobrote, u njenoj floti do danas promijenilo se čak skoro 60 manjih i većih prekookeanskih trgovačkih brodova. Dabinović je uvijek vješto koristio prilike na svjetskom tržištu kupujući polovne brodove po povoljnim uslovima, koristio ih nekoliko godina i odmah ih potom, bez puno sentimenta, preprodavao po opet prilično visokim cijenama čim bi se pojavile odgovarajuće okolnosti na tržištu. Na taj način kompanija koja je kasnije iz Švajcarske prešla u Monako gdje i sada posluje pod vođstvom Stefana Dabinovića - sina njenog osnivača Boža, stekla je zavidan renome u svijetu, a ta dobrotska porodica u domaćoj javnosti dobila imidž svojevrsnih bokeljskih Onazisa koji već skoro sedam decenija uspješno posluju na izazovnom svjetskom pomorskom tržištu.

Upravo prodati “Kotor” nije puno odudarao od oprobanog poslovnog recepta ove kompanije jer je Dabinović vješto iskoristio priliku i 15. novembra 2013. sa “Korea Yanaseom” potpisao ugovor o kupovini potpuno novog broda – u tom momentu 60 odsto dovršenog i čija je izgradnja bila obustavljena zbog bankrotiranja brodogradilišta “Samho” u kojem se on gradio. To brodogradilište preuzela je korporacija “Yanase”, pa je Stefan Dabinović iskoristio priliku i nedovršenu novogradnju što je nosila oznaku “Samho1229”, dobio po značajno nižoj cijeni od tržišne koja je tada iznosila između 25 i 28 miliona dolara. Novi brod je je dovršen i u more porinut 2014. pod imenom “Kotor” kada mu je na svečanosti u Južnoj Koreji kumovala i tadašnja kotorska gradonačenica i bliska rođaka Stefana Dabinovića, Marija Maja Ćatović.

Nakon prodaje “Kotora” u floti kompanije Dabinović ostala su tri slična handy size bulkcarriera sagrađena u Japanu – brodovi “Dobrota” iz 2005, “Kamenari” iz 2010, te “Novi” iz 2011. godine.

Inače, skoro svih dosadašnjih blizu 60 brodova koliko ih se izređalo u floti kompanije bokeljske pomorske porodice iz Dobrote, nosili su imena po toponimima iz Boke Kotorske. Iako su plovili pod stranim zastavama, prvenstveno Svetog Vincenta i Grenadina koju je Božo Dabinović svojevremeno bukvalno “izmislio” i afirmisao kao jednu od najpoznatijih i najpopularnijih tzv. zastava pogodnosti u svjetskoj pomorskoj industriji, Dabinovićevi brodovi praktično su uvijek bili domaći – bokeljski jer na njima radi posada koju preko 90 odsto čine pomorci iz Boke. Njegovi brodovi su se najčešće i remontovali u domaćem - Jadranskom brodogradilištu “Bijela”, dok je ono funkcionisalo.

Bonus video: