Izvori ukapili, kiša neće napuniti rijeke

Nekontrolisana eksploatacija šljunka i sječa šuma oko izvorišta, uz ekstremne vremenske uslove, uzrokuju rekordno niske količine vode u rijekama
241 pregleda 5 komentar(a)
Morača, suša, Foto: NVO "Za vode Podgorice"
Morača, suša, Foto: NVO "Za vode Podgorice"
Ažurirano: 03.09.2017. 06:45h

Suša, koja je ove godine pogodila region, nije zaobišla ni Crnu Goru. Donijela je požare, čije posljedice još nisu poznate, pogodila poljoprivrednike i donijela probleme u snabdijevanju vodom.

Iako je za danas najavljena kiša, ona neće uticati na vodotoke, pa se na Morači i Skadarskom jezeru očekuju novi rekordi za nizak vodostaj. A većih padavina, kako je kazao hidrometeorolog Dušan Pavićević, u narednom periodu nema ni na vidiku.

Kako je većina izvora u opštini presušila, nadležni na Žabljaku su uveli restrikcije, pa mještani i turisti svake večeri ostaju bez vode. Da će ljeto biti sušno, znali su Žabljačani još tokom zime, kada je palo nedovoljno snijega. Dodatnu potvrdu dobili su tokom proljeća, kada voda nije potekla ni čuvenim vrelom Čeline, odakle se inače, u vrijeme kad snijeg počne da se topi, voda bučno stropoštava bijelim slapovima u Malo jezero.

Malo snijega tokom zimskih mjeseci, rano je bez vode ostavilo i plavski i rožajski kraj.

“Vode su ove godine jako rano presušile. Snijeg koji je padao zimus je bio dosta suv i malo ga je bilo. Tako suv snijeg odmah okopni, što dovodi do nedostatka vode u planinama”, kaže Enes Drešković iz Plava.

Planinar i vodič Semir Kardović iz Rožaja, prenoseći slike sa terena, dodaje da je situacija sa vodama u tom dijelu Crne Gore “nikad gora”.

Da je situacija ovog ljeta ozbiljnija nego ranijih godina, potvrđuje i hidrolog Mihailo Burić.

“Mnogi su izvori i rijeke već sada smanjili svoj kapacitet, kao nikada do sada, a neki su presušili. To će, naravno, bitno a možda ako suša potraje, i kritično djelovati na ekosistem naših rijeka. Morača je, na primjer već skoro presušila”, kazao je on nedavno za Radio Slobodna Evropa.

Mjerenjima od 29. avgusta zabilježen je rekordno nizak vodostaj Morače i Skadarskog jezera. Mjerenja na hidrološkoj stanici Plavnica, tog su dana pokazala da je vodostaj jezera minus tri centimetra. Prethodni rekordno nizak nivo vode na toj lokaciji zabilježen je prije 65 godina (1952), kada je vodostaj iznosio minus dva centimetra.

Na Morači je krajem avgusta, kod Vezirovog mosta, u Podgorici, zabilježeni nivo vode iznosio minus 23 centimetra. Rekord na toj lokaciji zabilježen je 2015. godine, kada je iznosio minus šest centimetara.

Razloge za sušu i niske vodostaje, saglasni su sagovornici “Vijesti”, ne treba tražiti samo u promjenama u klimi. Hidrolog Golub Ćulafić kaže da je, osim slabih padavina tokom prošle zime, visokih temperatura tokom ljeta i suše, na rekordno niske vodostaje uticao i ljudski faktor.

“Nekontrolisana eksploatacija šljunka i sječa šuma oko izvorišta, uz ekstremne vremenske uslove, uzrokuju rekordno niske količine vode u rijekama”, kazao je on nedavno “Vijestima”.

Drešković za nedostatak vode u plavskoj opštini, najviše krivi ljude.

“Njive, bašte i livade se navodnjavaju sa nelegalnih priključaka na vodovodnu mrežu, a niko nikog ne kažnjava i ne sankcioniše zbog toga. Em ne plaćaju tu vodu, em grad ostavljaju bez vode, a još gore od svega je što niko neće da rješava problem”.

Hidrolog Burić kaže da, zasad, većina gradskih vodovodnih sistema u Crnoj Gori ima dobre rezerve za vodosnabdijevanje stanovništva.

“Ukoliko se dobro upravlja vodovodnim sistemom vjerujem da će izdržati ovu sušu. Tamo gdje su gubici u vodovodima blizu ili veći od potrošnje, može nastati nedostatak vode. U manjim samostalnim i seoskim vodovodima, nažalost, može doći i do nedostatka vode, zbog presušivanja izvora”.

Da Crnu Goru očekuju učestaliji sušni periodi i intenzivne suše, objavljeno je 2012. u Studiji o ugroženosti od klimatskih promjena. Autorka Sanja Pavićević u dokumentu navodi da je voda najveći prirodni resurs Crne Gore, ali da, uprkos tome, oko 35 odsto crnogorske teritorije pati od njenog hroničnog nedostatka.

“Očuvanje kvantiteta i kvaliteta vode je od velikog značaja za zdravlje ljudi i sektore kao što su vodosnabdijevanje, poljoprivreda, energetika, turizam, biodiverzitet, obalno područje, ribarstvo… Ugroženost ovih sektora ima i imaće ozbiljne konsekvence na lokalnu i nacionalnu socio-ekonomsku sliku zemlje”, navodi ona.

U dokumentu se, pored ostalog, navodi kako, na osnovu tada dostupnih podataka, postoje dokazi koji ukazuju da će i “energetski sektor biti ugrožen zbog velikog rizika i zavisnosti od klimatskih uslova”.

“To znači da će na ovaj sektor poseban uticaj imati raspoloživost vodnih resursa, izloženost ekstremnim vremenskim prilikama i promjene u sezonskim temperaturama. Ovi specifični uticaji će imati implikacije na snabdijevanje energijom, uključujući hidroenergiju, naftu i gas, termoelektrane, znači na sve ono što u nekoj fazi proizvodnje zavisi od vode”.

Burić smatra da postojeće akumulacije vode svakako, čak i da nema suša, ne mogu da obezbijede potrebnu količinu energije i podržava izgradnju novih.

“U Crnoj Gori se danas akumulira samo oko sedam odsto oticaja, a preporučuje se namanje 40. A te akumulacije se mogu koristiti i za proizvodnju električne energije i za vodosanbdijevanje stanovništva i poljoprivrede”, kazao je on.

Kao hidrolog, kako je rekao, ne preporučuje dalju izgradnju malih hidroelektrana (mHE), kojih je, podsjećaju iz Nevladine organizacije “Green Home”, do sada odobreno skoro 60.

„Ukupno instalisana snaga odobrenih mHE je preko 100 MW, a planirana godišnja proizvodnja iznosi preko 300 GWh. Uzimajući u obzir veličinu naše zemlje, to je značajan broj energetskih projekata“, kaže Milija Čabarkapa iz te NVO.

“Stanovništvo se u prvom redu žali na nesavjesne koncesionare koji devastiru rijeke, puteve, ostaju bez vode koja im je neophodna za vodosnabdijevanje i navodnjavanje... "

Protiv mHE je lokalno stanovištvo u čijim selima ili zajednicama se grade ti energetski projekti. Na sjeveru je dosad organizovano više protesta, a jedan takav, zbog najavljene gradnje mHE, za danas su najavili i mještani drobnjačkih i uskočkih sela i zaljubljenici rijeke Bukovice.

“Stanovništvo se u prvom redu žali na nesavjesne koncesionare koji devastiru rijeke, puteve, ostaju bez vode koja im je neophodna za vodosnabdijevanje i navodnjavanje... Ti ljudi u većini slučajeva žive od poljoprivrede, pa oduzeta voda prijeti njihovoj egzistenciji“, kaže Čabarkapa.

Osim što, kako navode iz NVO “Green Home”, Ministarstvo ekonomije, kao nadležni organ za planiranje i dodjelu koncesija, u proces odlučivanja ne uključuje lokalno stanovništvo, kao najugroženije izgradnjom mHE, problem je i poštovanje procedura. Planiranje i izgradnju mHE prate loši elaborati procjene uticaja, jednako loše sprovođenje mjera za sprečavanje i otklanjanje negativnih uticaja, te loš inspekcijski nadzor. Zbog svega, kaže Čabarkapa, strada životna sredina.

“Gotovo je apsurdno da se strateška procjena uticaja ne primjenjuje na planove davanja koncesija, odnosno koncesione akte za eksploataciju voda i šuma...U elaboratima uticaji klimatskih promjena na riječno bogatstvo Crne Gore se uglavnom analiziraju na način kako bi se samo ispoštovala forma, a ne suštinski sagledali i predvidjeli mogući problemi“, kaže Čabarkapa.

U cilju amortizacije ekstremenih klimatskih elemenata, prije svega temperature vazduha i smanjenja padavina, Burić savjetuje stalno pošumljavanje, kako gradskih, tako i brdsko-planinskih površina, te akumuliranje voda.

„Uz uravnoteženje temperature vazduha, visine padavina, smanjenje zagađenja vazduha, smanjenje poplava i obogaćivanje voda, šuma može da promijeni mikroklimu određenog područja“.

S druge starane, dodaje on, vode i vodne akumulacije su prirodni termoregulatori, jer ljeti apsorbuju, a zimi otpuštaju tolotu...

„Crna Gora je bogata podzemnim akumulacijama i to je posebna sreća, koja se ne koristi i tako će i dalje biti, ako se ne obezbijedi potrebno mjesto znanju... Tako nam neznanje kaže da je bolje da imamo suvu rijeku Moraču, na primjer, nego akumulacije, koje bi izravnavale vodni režim, temperature vazduha i obezbjeđivale vodu tokom suše“.

Brane, međutim, nisu prihvatljive za organizacije za zaštitu životne sredine. Iz Ekološkog pokreta “Ozon” su početkom ljeta kazali da bi u Crnoj Gori trebalo zaustaviti sve aktivnosti u vezi sa velikim energetskim projektima, poput izgradnje HE na Morači, jer u državi nema uslova za argumentovani javni dijalog zbog unutrašnje, pa i spoljne političke krize.

Jake suše su posljednjih godina XX vijeka postale neobično česte u zemljama umjerenog i vlažnog klimatskog pojasa. Velike suše u regionu, kako se navodi u Studiji o ugroženosti od klimatskih promjena, zabilježene su 1993, 1994, 1998, 2003, 2007 i 2010. godine. Samo u poljoprivredi, suša je 2007. godine prouzrokovala materijalnu štetu od oko 15 miliona eura…

Ekstremno nizak vodostaj posebno pogodovao krivolovcima

Ekstremno nizak vodostaj Morače i Cijevne, posebno je pogodovao krivolovcima, kaže Ivan Rakočević, kordinator eko-patrole NVO “Za vode Podgorice”.

“Cijevna i Morača su rijeke ponornice i obje u avgustu imaju izuzetno niske vodostaje. Ove godine su suše bile veoma intenzivne, a količina padavina jako mala, pa su uslovi za život riba i ostalih stanovnika u vodi bili ekstremno teški.

Poseban ugođaj je to bio velikom broju krivolovaca, koji su nesmetano praktično istrijebili veći dio fonda plemenitih riba, posebno onih najznačajnijih u našim vodama - pastrmke potočare, mekousne pastrmke i glavatice”.

Iz Nacionalnih parkova Crne Gore kažu da visoke temperature i nizak vodostaj mogu dovesti do smanjenja ribljih populacija, ali dodaju i da su svi organizmi u prirodi “manje ili više adaptirani na varijacije u temperaturi i vodostaju”.

“Ljeti, kada nivo rijeka i jezera opada, ribe se povlače u dublju, hladniju vodu, koja je bogatija kiseonikom. U rijekama i jezerima u kojima se smanji nivo vode, kao što je to ove godine slučaj na Morači i Skadarskom jezeru, može imati određene posljedice po riblji fond u vidu smanjenja ribljih populacija. Nizak vodostaj Skadarskog jezera u ovom dijelu godine neće mnogo ugroziti odrasle jedinke u ribljim populacijama”, kazali su iz NPCG.

Otpadne vode velika prijetnja za ekosistem i zdravlje

Iz NVO „Green Home“ podsjećaju i da je glavni grad godinama bez postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda dovoljnog kapaciteta i tehnologije da na adekvatan način prečisti komunalne otpadne vode prije ispuštanja u rijeku Moraču.

Usljed niskog vodostaja rijeke, kako su kazali, otežani su ili gotovo onemogućeni i prirodni procesi samoprečišćavanja. U NVO “Green Home” kažu da to može dovesti, ne samo do problema po ekosistem, već i po zdravlje ljudi.

“Otpadne vode se ispuštaju u Moraču gotovo bez prethodnog prečišćavanja ili nedovoljno prečišćene. Jedini način rješavanja tog problema je izgradnja novog postrojenja i kanalizacione mreže, na šta ćemo, prema posljednjim infromacijama, sačekati najmanje do 2021. godine”, kazao je Čabarkapa, dodajući da će zbog spore implementacije tako značajnog projekta trpjeti i rijeka i ljudi.