Broj hranitelja u Crnoj Gori ne govori i o kvalitetu te usluge dječije i socijalne zaštite, a analiza te vrste nije urađena nijednom od kako su licence dobili prvi hranitelji. Nadležni ne govore ni o eventualnim zloupotrebama i problemima, već takve pojave kvalifikuju sa “malo”, “ne puno” i slično...
To su, pored ostalog, kazali “Vijestima” iz Udruženja “Roditelji”, u komentaru na tekst u kojem sagovornici svjedoče o prijavljenom nasilju prema djeci koja su smještena u hraniteljske porodice.
Iz Akcije za ljudska prava (HRA) kazali su i da je policija bila u obavezi da, po zakonu, primljenu krivičnu prijavu odmah proslijedi državnom tužilaštvu, kod koga se ona obavezno evidentira u upisniku i po njoj se formira predmet.
“Kako je rukovodilac ODT Podgorica rekao da predmeti po obje prijave nisu formirani, neophodno je pod hitno istražiti kako je to moguće, odnosno, zbog čega podgorička policija tužilaštvu toliko dugo nije dostavila prijave”, kazala je juče “Vijestima” Tea Gorjanc Prelević iz te organizacije.
Kako je kazala, “neko za to mora biti odgovoran, pogotovo jer su u pitanju interesi djece”.
“Vijesti” su u ponedjeljak objavile da je zbog prijavljenog nasilja u hraniteljskim porodicama po dvoje djece iz tog okruženja premješteno u Centar za djecu i mlade “Ljubović” u Podgorici, odnosno u Dom “Mladost” u Bijeloj. Prijave su podnijete u januaru i aprilu. Osoba protiv koje je početkom godine podnijeta prijava, objavile su “Vijesti”, i dalje ima hraniteljsku licencu i kod nje je, prema podacima redakcije, u međuvremenu na hraniteljstvu bilo još najmanje jedno dijete.
Iz Uprave policije, kao ni ranije, ni juče nisu odgovorili u vezi sa prijavama. Iz Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) ranije su kazali da nisu formirali predmete povodom tih događaja. Juče nisu odgovorili na novo pitanje redakcije u vezi sa istim slučajevima. “Vijesti” su juče pitanja uputile i Upravi za inspekcijske poslove, odnosno inspekciji dječije i socijalne zaštite.
Iz Ministarstva rada i socijalnog staranja, na čijem je čelu Admir Adrović, ranije su pojasnili da je procedura preispitivanja licence za hranitelja u nadležnosti centara za socijalni rad. Iz Podgoričkog CSR rekli su da su u slučaju saznanja da se nad djetetom vrši bilo koji vid nasilja, zlostavljanja ili zanemarivanja, dužni da svaku sumnju prijave nadležnim institucijama.
“Koje će utvrditi da li su sumnje osnovane, dok će Centar za socijalni rad preduzeti sve radnje radi zaštite prava i interesa lica. U slučaju da su sumnje osnovane i da se protiv hranitelja pokrene postupak, pokreće se i postupak preispitivanja licence”, kazali su ranije.
Gorjanc Prelević kazala je da nije jasno i zbog čega se sam CSR do sada nije interesovao u policiji ili tužilaštvu za sudbinu svoje prijave.
“Jer je nadležni državni tužilac o krivičnoj prijavi podnijetoj zbog zlostavljanja djeteta dužan da odluči u roku od 30 dana (za takva djela je zaprijećena kazna do pet godina zatvora, tj. gone se po skraćenom postupku, za koji važi pomenuti rok), a pravnici zaposleni u CSR to sigurno znaju”, rekla je ona.
Podsjetila je i da, prema Zakonu o krivičnom postupku, “svako ima obavezu da prijavi krivično djelo na štetu djeteta”.
“Dok samo državni službenici imaju obavezu da prijave sva krivična djela za koja saznaju. Očigledno je zakonodavac želio posebno da naglasi da svako mora da se zanima za dobrobit djece, bez obzira na to čija su”, kazala je ona.
Lepa Žunjić iz Udruženja “Roditelji” kazala je “Vijestima” da su navedeni slučajevi o nasilju u hraniteljskim porodicama samo potvrda ranijih navoda te organizacije.
“Nažalost, ukazuju na ono o čemu dugo i kao udruženje pričamo i opominjemo, a to je da ne postoji kvalitetno praćenje hraniteljskih porodica u Crnoj Gori i rad sa njima. Hraniteljstvo, kao oblik alternativne porodične brige o djeci bez roditeljskog staranja ili čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama jeste najbolji oblik zaštite, jer pruža porodične uslove za razvoj djece, što nije moguće postići u institucijama. Samim tim, postojanje hraniteljstva kao porodičnog smještaja je uslov za dobru brigu o djeci bez roditeljskog staranja. Međutim, bojim se da i ovaj oblik zaštite djece, funkcioniše kao i većina usluga kod nas - niko ne kontroliše kvalitet, a zatim ni ne primjenjuje zaštitne mjere predviđene zakonom, pravilnikom…”, rekla je Žunjić.
Kako je dodala, nema kontinuiranog praćenja i kvalitetne podrške od momenta davanja djece u hraniteljsku porodicu, sve do trenutka kad dijete izađe iz nje.
“Za sve godine od kako postoji hraniteljstvo, nema kvalitativne analize koja pokazuje stepen kvaliteta boravka u hraniteljskim porodicama, već se prikazuju brojke o tome koliko je djece smješteno u njima i koliko ih je manje u institucijama. Međutim, kada treba da čujemo brojke koje pokazuju zlupotrebe i probleme, onda nam institucije saopštavaju ‘malo’, ‘ne puno’ ili slično”, rekla je ona “Vijestima”.
Licenca koja se dobija, kako je rekla, koliko god bile složene procedure, mora biti samo prvi korak u ovom procesu.
“Redovan obilazak porodica, njihovo praćenje, pružanje kontinuirane podrške, praćenje razvoja djeteta su osnovni uslovi da se obezbijedi kvalitet hraniteljstva i uslova za dobrobit djeteta. Iz direktnog rada sa porodicama i djecom znamo da je podrška nakon dobijanja djeteta jako mala i da ih radnici centara rijetko obilaze, osim ako ne postoji neki povod, poput prijave ili da bi provjerili mogu li primiti još djece”, kazala je Žunjić.
Prema podacima Ministarstva rada i socijalnog staranja, prošle godine su licencu za porodični smještaj-hraniteljstvo, imale 323 osobe, od čega tek petinu čini nesrodničko. Osnovna naknada za pružaoce usluge iznosi 350 eura.
O kvalitetu ove usluge, u proteklim godinama, kroz godišnje izvještaje o radu govorio je zaštinik za ljudska prava i slobode, a lani je konstatovao da hraniteljstvo još nije razvijeno, “ni približno, u obimu u kome to propisi predviđaju i omogućavaju”. Zaštitnik je preporučio da treba “analizirati propise i praksu koji se odnose na postupak, procjenu i licenciranje hranitelja/ki, kako bi se izmjestile ove nadležnosti iz centara za socijalni rad”.
Bonus video:
