Mali je broj zemalja, ili ih uopšte nema u Evropi, koje su poljoprivredu i seosku privredu, uprkos ogromnog značaja za ekonomsko socijalnu stabilnost svake zemlje, urnisale, kao što je to slučaj sa Crnom Gorom.
To je "Vijestima" kazao biotehnički inženjer i agrarni ekonomista u penziji Čedomir Marović, nekadašnji direktor Agroekonomskog instituta, zamjenik ministra poljoprivrede i šumarstva i direktor Agrobanke u Podgorici.
"Bile su teške poslijeratne godine, na početku šeste decenije prošlog vijeka, kada je formiranjem Seljačkih radnih zadruga, skinut skalp, ovom vječitom crnogorskom „dvojcu bez kormilara“. Uspjesi društvenog sektora iz nešto kasnijeg perioda, umnogome su zamagljivali ružnu sliku urušavanja crnogorskog sela i njegove privrede“, kazao je Marović.
Drugu fazu propadanja ove privredne grane, prema njegovim riječima, obilježile su godine od početka posljednje decenije prošlog vijeka, pa sve do današnjih dana.
"Te godine bile su nastavak sunovrata sela i njegove privredne strukture. Temelje ovoj drugoj fazi rastakanja i devastacije poljoprivrede i seoske privrede, obilježio je bezmalo trodecenijski tranzicioni period, u kojem agrarna vlast radi, bez koncepta ili strategije i mnogih alata koji uz nju idu, čime je ova privredna grana, danas dovedena do najnižeg nivoa, u svom milenijumskom trajanju. Ko će i kako ovu životno važnu privrednu granu, uvesti u vode napretka, ne bi ni baba na pasulj mogla potrefiti", kazao je Marović.
On je naveo da u Crnoj Gori još traje zanesenost zvanične politike industrijalizacijom i tranzicionim izumom o brzoj zaradi novca.
"Bez namjere da bilo što podržavam ili kritikujem, što nam je razvojno i ekonomski gledano, donijela industrijalizacija, i nekontrolisano shvatanje problema očuvanja životne sredine!? A o brzoj zaradi novca, u poljoprivredi i na selu, nema mjesta za priču. U zemljama razvijene ekonomije, prednost razvoju prirodnih i tržišnih resursa uvijek je bio razvojni prioritet broj jedan, i taj prioritet nikada se nije nalazio van dometa državne i tržišne politike, pri čemu se izdašnom tekućom i razvojnom politikom maksimalno podsticao razvoj seoske privredne strukture, na dobrobit države i ljudi koji u njoj žive. Paralelno, ili u istoj ravni sa istaknutim, razvijale su se i ostale primarne i sekundarne djelatnosti, naravno u ekonomskom skladu, sa dobro utemeljenim konceptom razvoja na dugi rok, i realnim mogućnostima društva u datom trenutku. Ovakav način razvoja, najlakše obezbjeđuje, poželjni razvojni i ekonomski sklad u jednoj zemlji. Kod nas je sve u neskladu ili raskoraku. Sklon sam uvjerenju, da će proteći mnogo vode, dok se u Crnoj Gori, ne uspostavi taj nasušno potrebni sklad, u razuđenoj i posve nedorečenoj privrednoj strukturi i ekološki narušenoj ravnoteži“, smatra Marović.
On je naveo da je tranziciona etapa opterećena čitavom gomilom teških problema kada je o ovoj grani privređivanja riječ i da se privatizacija u agraru izvrgla u svoju suprotnost.
"Preciznije, nastavljen je socijalistički model devastacije poljoprivrede i sela (svaka čast farmama izuzecima, koji su svjetiljku budućnosti uspjeli održati upaljenom), a da naspram ove činjenice, nijesu izgrađeni pouzdani temelji savremenom, kapitalističkom, modelu privređivanja i razvoja poljoprivrede i sela. I zbog toga imamo situaciju da, umjesto rasta, seoska privredna struktura (stočarstvo kao primarna grana i mjerilo uspješnosti razvoja poljoprivrede u svakoj zemlji) intenzivno propada. Naravno, komplimenti i za one farmere i privatne firme (mesna industrija), koji su svojom upornošću, uspjeli da se održe i razviju, u dosta surovim uslovima privređivanja. Tako je, u tranzicionom procesu, prepolovljen proizvodni bilansi iz 1989 godine, i nastavljena prevlast gubitaka, na proizvodnim investicijama na selu“, kazao je Marović.
Ovakvom stanju, tvrdi Marović, doprinio je centralistički sistem upravljanja agrarnom produkcijom, bez strategije, pri čemu to stanje, sa davno uvelom slabašnom institucionalnom strukturom, traje bezmalo tri decenije.
"Neekonomski koncept razvoja, gdje su sva znanja u zemlji „svezana u čvor“ i zavise od propusne moći jednog čovjeka, izbacio je iz funkcije kompleks naučno tehnološkog i tržišnog razvoja, čija je funkcija od kapitalnog značaja za razvoj svake uspješne privredne grane, upravljanje investicijama odvija se bez ekonomski pouzdanih podloga i odgovornosti za učinjeno, odnosno neučinjeno, evidentan je nedostatak valjanih projekata proizvodno-turističkog karaktera na selu, obrazovni sistem u agraru, kao motorna snaga svakog dobrog razvoja, priča je za sebe. Sada ovaj sistem većim dijelom proizvodi kadrove po sistemu 'snalazite se kako ko zna i umije', nepostojanje regionalnog koncepta i politike razvoja, unaprijed osuđuje na neuspjeh funkciju svakog koncepta razvoja poljoprivrede i sela. Fluidna finansijska funkcija skrpljena „s mijene na uštap“ ne uliva povjerenje u mogućnost ekonomskog planiranja razvoja na selu na duži rok. Oskudna vidljivost i krupna uloga savjetodavne službe priča su za sebe, a nepostojanje dobre informatičke podrške razvoju, crnogorsku agrarnu produkciju, čini razjedinjenom, netransparentnom, nesagledivom, i kao cjelinu nedinamičnom", kazao je Marović.
Nepojmljivo da tri decenije niko ne spominje Skadarsko jezero
Dobre poznavaoce stvari buni i brine činjenica, što niko već tri decenije ni da spomene 7.000 hektara ranije meliorisanog zemljišta, osposobljenog za intenzivnu proizvodnju (društvena svojina vraćena ranijim vlasnicima), koje bi moglo odbaciti ekonomske efekte koliko još dva plantažna zasada u Ćemovskom polju, kazao je Marović.
Ništa manje ne čudi, kako je naveo, kako za sve to vrijeme niko da spomene regulaciju rijeka Bojane i Drima (sa albanskom stranom), i proizvodno aktiviranje 12.500 hektara u priobalnoj zoni Skadarskog jezera i 5.000 hektara u naseljenom području Zete.
"Tim prije što se ovim projektom rješava problem periodičnog plavljenja donje i srednje Zete, od strane visokih jezerskih voda, koje nanose ljudima tog područja ogromnu štetu”, tvrdi Marović.
Pored toga, kako navodi, rezerve povodom potencijalnih izvora finansiranja, ne bi smjele da zamagle nužnost posjedovanja tehničke i investiciono ekonomske dokumentacije, na bazi koje bi finansijski stručnjaci istražili bespovratne i kreditne izvore, koje nudi domaće i svjetsko tržište kapitala.
“Izvjesno, da bi regulacija Drima i Bojane, sa odbranom 12.500 hektara od periodičnog plavljenja jezerskih voda, mogli biti finansirani iz evropskih i svjetskih bespovratnih fondova. Melioracioni radovi unutar kaseta predmetnog perimetra, morao bi se finansirali iz državnog fonda, koji bi se formirao na bazi posebnog zakona koji bi se morao donijeti za ovu namjenu. Agrarna vlast tvrdi da novca ima dovoljno, međutim, gotovih projekata izvjesno nema”, kazao je Marović.
Bonus video:
