Ušuškana u srcu Podgorice, obućarska radnja decenijama prkosi izumiranju zanata. Otvorena vrata, miris ljepila, bezbroj pari cipela i jedan čovjek koji je zadužen za sve njih. Zanat živi, a kako kaže obućar Slavko Bulatović, ne može izumrijeti.
“Dok ima cipela, biće i obućara”, kaže on, optimističan je po pitanju zanata i njihove budućnosti.
Ko kupuje kvalitetne cipele, zna za samo jednu adresu. Obućarska radnja u centru, koja postoji već 35 godina na čelu sa svojim vlasnikom Bulatovićem. Bivši radnik Kombinata aluminijuma kazao je da o obućarskom poslu nije znao mnogo, ali je otvorio radnju, zaposlio obućare i od njih vremenom “krao zanat”.
Za vrijeme sankcija, putovao je u Grčku i u Crnu Goru donosio repro materijal koji je kasnije prodavao. Bogata životna i poslovna iskustva dala su mu lijep, miran i stabilan život, kakav je i zamislio za sebe i svoje najbliže.
Za njega je očuvanje porodice prioritet, i smatra da “porodična preduzeća, poput njegovog, pomažu u održavanju institucije porodice u Crnoj Gori”.
Kroz njegovu radnju su prošli mnogi radnici, koje je obučavao, a koji su svoj životni put nastavili na raznim adresama. Tim poslom je sebi i svojima obezbijedio lijep život, ali i mnogima koji su se prehranili od obućarskog zanata.
Ima vjernu klijentelu godinama, a među njom ima raznih profila - od najvažnijih državnih zvaničnika do djece. Omiljena klijentela su mu mladi jer “nigdje nema mladih kao što ima kod nas”.
Njegove mušterije su većinom žene, koje smo i zatekli u radnji, koje mu povjeravaju svoje cipele već godinama unazad.
Posvetiti se je vrlina
Današnja masovna proizvodnja obuće mu nije poremetila tempo, jer “ljudi u većini slučajeva donose kvalitetnu kožnu obuću, koja je dugovječnija”.
“Jeftine patike su s razlogom jeftine, i napravljene su od materijala koji se u većini slučajeva ne može spasiti”, kaže Bulatović koji smatra da je bolje uštedjeti i kupiti kvalitetan par cipela nego više pari obuće koja je slabijeg kvaliteta.
Kroz njegove ruke je prošlo bezbroj cipela, kvalitetnih i onih nekvalitetnih.
“Ima dana kad ima mnogo posla, a ponekad se desi da danima niko ne uđe u radnju. Danas ljudi prebrzo odustaju, smatra Bulatović i kaže da “ne postoji posao koji ima uvijek isti kontinuitet”. Posvetiti se nečemu toliko godina je velika vrlina, poručuje Slavko.
Za doba korona virusa zanatlije su bile zapostavljene od strane svih, smatra vješti Bulatović, ali i to je “prebrodio”.
“Mi smo najranjivija kategorija društva i država se ogriješila o nas u tom periodu. Meni subvencije nisu potrebne, i sve i da sam primio neku naknadu od države, ja bih je uplatio djeci sa autizmom. Liječenje djece treba svima da bude prioritet.”
U Podgorici 1.747 zanatlija
Prema statistici Sekretarijata za podršku biznis zajednici, koji vodi registar zanatlija, trenutno je u njemu upisano 1.747 zanatlija, kazali su iz Glavnog grada.
“Zanatlije, osim što stvaraju profit za sebe i porodicu, jasno je da i ekonomski utiču šire na zajednicu i samu opštinu. Ne samo što zanatlije utiču na ekonomski razvoj našeg grada već čuvaju njegovu tradiciju i kulturu.”
Kazali su i da se trenutno radi na izmjenama i dopunama Zakona o zanatstvu i smatraju da bi “lokalne samouprave mogle značajno doprinijeti izradi kvalitetnijeg Zakona za zanatstvo određenim sugestijama i komentarima na pitanja s kojima se susrećemo u praksi”.
Jedan od izazova je i “pojava novih vrsta zanata koji Pravilnikom još od 2010. godine nijesu prepoznati, a koji postoje na tržistu i imaju problem prijave u našem Sekretarijatu. U narednom periodu očekujemo proaktivnije djelovanje svih zainteresovanih strana”.
“Programom aktivnosti za stimulisanje preduzetništva predviđena je posebna mjera za podršku starim zanatima, u okviru kojeg je 10 zanatlija dobilo bespovratnu finansijsku podršku.”
U 2023. godini za podsticaj starih zanata iz Budžeta Glavnog grada je predviđeno izdvajanje od 20.000 eura od čega su Javnim pozivom podržane zainteresovane zanatlije u ukupnom iznosu od 13.000 eura - dok će se ostatak sredstava realizovati do kraja godine.
Bolji uslovi za sve zanatlije
Iz službe Glavnog grada su kazali da će raditi na promociji starih zanata i stvaranju boljih uslova za zanatlije. Planiraju da u narednom periodu poseban akcenat usmjere na promociju zanatstva u Glavnom gradu kroz organizovanje raznih okruglih stolova, radionica i drugih događaja koji bi sa Udruženjem zanatlija pomogli da zanatski sektor bude vidljiviji na području Glavnog grada.
“Planiramo da značajna sredstva opredijelimo za stimulisanje i afirmaciju zanatskog sektora posebno kad su mladi u pitanju gdje želimo da jedan broj mladih ljudi prekvalifikujemo da se bavi određenim zanatima i na taj način oživimo i očuvamo tradiciju starih zanata. Planiramo da kroz razne edukativne radionice zainteresujemo veliki broj ljudi koji bi željeli da se bave nekim zanatom, a koji bi bio konkurentan na tržištu.”
Glavni grad “ima u vidu da svake godine sve veći broj turista posjećuje Podgoricu, i planiraju da animiraju što veći broj kreativnih preduzetnika i zanatlija koji bi ponudili turistima autentične proizvode/usluge sa ovih prostora i na taj način obogatili turističku ponudu grada”.
Smatraju da bi se “kroz stare zanate prikazala i očuvala kultura koju ima naš grad”.
Kazali su da će Sekretarijat nastojati “podržati svaku inicijativu Udruženja zanatlija ili grupe zanatlija ukoliko ocijeni da su zahtjevi opravdani i mogu doprinijeti razvoju zanatstva na nivou Glavnog grada, a i šire”.
Pametni satovi kradu vrijeme
Vrijeme leti, mladost prolazi, a podgorička časovničarska radnja u centru grada opstaje. Od 1958.
Prvo đed, zatim otac, a onda dvojica braće, nastavili su porodičnu tradiciju časovničarstva.
Jedan od njih, Mladen Stanić tim se zanatom bavi od svoje 14. godine.
Porastao u Staroj varoši, odlučio je da obrazovanje stekne u Srednjoj mašinskoj školi na smjeru za preciznog mehaničara.
Tri decenije radnog iskustva, donijele su mnogo satova, naročito onih koji su ostali kao uspomena na nekoga.
“Nekad je bilo više posla, više dobrih satova. Sad ljudi nose pametne satove, mi na njima ne možemo ništa da uradimo”, kazao je Stanić.
“Ljudi imaju mnogo dobrih i skupih satova. Ulažu pare u njih, kao neka vrsta investicije. Kada se desi da u takve satove uđe slana voda, odmah se mora reagovati, jer je sljedećeg dana već kasno.” Stanić je kazao da su dobijali ponude da prošire posao, ali da za to nije bilo kapaciteta, jer, kako kaže, ne mogu ni ovo da stignu.
“Nemam kad da popravim ni svoju kolekciju satova, koja me čeka. Uvijek šaljivo pitam, ko će da mi plati da popravim svoje satove. Od zanata može da se živi. Ne može da se obogati, da se voze kamioni, avioni ili džipovi, ali može da se stvori pristojan život za porodicu”, ocjenjuje Stanić.
Od glavnog grada, kaže taj zanatlija, nikad nije dobio bilo kakvu pomoć.
“Ni jedan euro. Zanatlijama su samo odmagali. Plaćamo turističku taksu, i prilaz putu, sve, samo da nam uzmu pare.”
Bonus video:
