Kako porodice iz Ukrajine žive u Baru: Pronašli poslove, imaju zdravstvenu zaštitu, djecu idu u školu...

"U prvim danima najvažnije je bilo čuti potrebe korisnika, pomoći im da se nose sa stresom, da prevaziđu kulturalne razlike... Sada je to više individualan rad koji se tiče traume. Trauma je kod nekih više izražena, posebno kod djece, pa sad najviše radim s njima”

19186 pregleda 30 reakcija 30 komentar(a)
Zorica Crnčević, sekretarka Crvenog krsta u Baru, Foto: Duško Miljanić
Zorica Crnčević, sekretarka Crvenog krsta u Baru, Foto: Duško Miljanić

Za skoro 400 porodica iz Ukrajine, život u Baru, gdje su izbjegli od početka rata u februaru prošle godine, odvija se normalno. Skoro. Mnogi su pronašli poslove, poznaju lokalne trgovine, imaju zdravstvenu zaštitu, njihova djeca idu u školu...

„Većina planira da ovdje provede duži period”, kažu iz barskog Crvenog krsta, koji već nekoliko mjeseci, uz podršku UNICEF-a, realizuje radionice psiho-socijalne podrške za izbjeglice iz Ukrajine.

Iako su za sada sredili život, želja svih njih je da se situacija u Ukrajini sredi, da je što manje žrtava i da se ponovo spoje porodice koje su razorene ratnim zbivanjima.

"Žele da krenu da žive normalnim životima. Izbjeglištvo je, poslije gubitka najbližeg člana porodice, napuštanja doma i svoje zemlje, najveća životna trauma. Idete na put bez adrese".

Zorica Crnčević, sekretarka Crvenog krsta u Baru

Traume su teške i dugo će pratiti posebno zrele ljude, ali trauma, dodaje ona, nisu pošteđena ni djeca. Zato je izuzetno važan, smatra Crnčević, program psiho-socijalne podrške koji realizuju.

„Program podrške mentalnom zdravlju realizuje se od početka, mislim da daje jako dobre rezultate. Naši korisnici su veoma obrazovani ljudi, koji imaju svijest o tome koliko je važna ta psihološka i psiho-socijalna podrška i vrlo su se rado odazivali, znali su da će im biti od pomoći”, izjavila je sekretarka Crnčević.

Program podrške realizuje se u grupama i individualno, za sve uzraste. S korisnicima radi jedna psihološkinja, volonterka Crvenog krsta, Jana Šekularac.

„U prvim danima najvažnije je bilo čuti potrebe korisnika, pomoći im da se nose sa stresom, da prevaziđu kulturalne razlike... Sada je to više individualan rad koji se tiče traume. Trauma je kod nekih više izražena, posebno kod djece, pa sad najviše radim s njima”, kazala je psihološkinja Šekularac.

Kod djece s kojom radi, pojašnjava, primjetne su velike promjene u ponašanju − to su djeca koja imaju problem s regulisanjem emocija.

„Ta djeca se povlače, imaju košmare, fizičke tegobe, poput stalno prisutne glavobolje, bolova u stomaku… S njima treba dosta da se radi”, kaže psihološkinja i volonterka barskog Crvenog krsta.

Korisnici radionica su i tinejdžeri, koji imaju problem s prilagođavanjem u školi.

„Često se drže zajedno, ne upoznaju dosta djece koja ne govore njihov jezik”, dodala je Šekularac.

Jezička barijera i Jani nekad predstavlja problem u radu s korisnicima, ali ona, kaže, ima pomoć prevodioca.

Znam da se mnoge stvari izgube u prevodu, to me nervira, ali s djecom se ta praznina lakše popuni nego s odraslima, jer komuniciramo i preko crteža, djeca mogu i na druge načine da izraze šta osjećaju.

Jana Šekularac, psihološkinja, volonterka Crvenog krsta

Jana vidi pozitivne rezultate rada s djecom iz Ukrajine i kada je riječ o izražavanju i razumijevanju njihovih emocija.

Jana Šekularac
Jana Šekularacfoto: Duško Miljanić

Opisujući jedan od slučajeva navodi primjer djevojčice koja je na radionicama bila nekomunikativna, teška za saradnju, a sakrivala je i rane na rukama.

„Naknadno smo saznali da su te rane nastale usljed izliva bijesa. Nakon više radionica, pokazala je spremnost da priča o pozadini svojih emocija, da ih imenuje i pokuša kanalisati na pravi način.”

Navodi i slučaj dječaka koji je po dolasku u Crnu Goru počeo da spava u krevetu s majkom. Nakon individualnog rada s njim, kaže Jana, dječak ponovo spava sam, a svjedoči i o kvalitetnijem snu.

Volonterka barskog Crvenog krsta rekla je i da je u toku rada s djecom posebna pažnja posvećena i radu s roditeljima, odnosno starateljima.

Ona smatra da, uz podršku koju dobijaju od institucija ili kroz programe i radionice kakve organizuju u Crvenom krstu, podršku ukrajinskim izbjeglicama može da pruži i svaki pojedinac u Crnoj Gori:

„Ne samo prema njima, nego prema svima, treba da budemo tolerantni, razvijamo empatiju, prihvatamo različitosti. Da radimo na osnaživanju, da nekoga osnažimo, pa ćemo da riješimo traumu…”

Radionice psiho-socijalne podrške za djecu izbjeglice, uz podršku UNICEF-a, Crveni krst organizuje u okviru odgovora na krizu izazvanu ratom u Ukrajini i povećan priliv lica koja traže međunarodnu zaštitu u Crnoj Gori.

Bonus video: