Upotreba abortivnih pilula u Crnoj Gori – profit iznad ljudskog prava

Rupe u zakonu i proceduri ostavljaju prostor za profit nad ranjivijim položajem žena

38282 pregleda 152 reakcija 50 komentar(a)
“Lijek za pobačaj”, Foto: NPR
“Lijek za pobačaj”, Foto: NPR

„Idi kući, sama ćeš to izbaciti iz sebe do utorka“, kazali su joj u Kliničkom centru Crne Gore, nakon što je te nedjelje prokrvarila.

Imala je spontani pobačaj.

Dva dana kasnije, ponovo je morala kod ljekara, koji joj nudi izbor - tableta umjesto kiretaže.

Tako je počeo majski utorak za J.Z. (29), iz Podgorice.

Misoprostol je prepisana terapija na njenom izvještaju u koji su „Vijesti“ imale uvid, a koji potpisuje dr Srđan Medan, načelnik klinike za ginekologiju i akušerstvo Kliničkog centra Crne Gore (KCCG).

„Izrevoltirana i potrešena“, tako se J.Z. osjećala kada je sestra za pultom odbila da joj objasni gdje da nađe prepisanu terapiju.

Saznaje da tableta nema u apotekama, jer ih nema na crnogorksom tržištu.

Ima ih u privatnim klinikama, rekle su joj poznanice, i ona je odmah zvala jednu od njih. Doktor iz te klinike uputio je na drugu, i dao joj broj da pozove.

Otišla je tamo, popila jednu tabletu, drugu dobila da odnese kući. Platila je 250 eura u kešu i nije dobila račun.

„Sve je to stalo u taj jedan dan - utorak“, kazala je J.Z.

Iako bi upotreba tzc „abortivnih pilula“ u Crnoj Gori predstavljala važan korak u unapređenju ženskih reproduktivnih prava i rodne ravnopravnosti, realnost je drugačija.

Istraživanje „Vijesti“ je pokazalo se pilule upotrebljavaju, ali da nijesu registrovane u Crnoj Gori i da se ne nalaze se na Listi ljekova.

Samo jedna zdravstvena ustanova, i to Klinički centar Crne Gore ovlašćena je za upotrebu tih ljekova.

Uprkos tome, oni se izdaju i u privatnim klinikama, ali i skupo naplaćuju - u kešu, bez računa, ispod glasa, jer ih propisi ne prepoznaju.

Šta je abortivna pilula?

Mifepriston i Misoprostol, nazvane još i „pilule za pobačaj“, su medikamenti čije dejstvo treba da zaustavi napredak trudnoće i pomogne tijelu da izbaci ovularno tkivo iz materice, a koristi se i u slučajevima spontanog pobačaja.

Terapija uključuje uzimanje medikamenata u prvih 10 nedjelja trudnoće. Prvo se uzima mifepriston, koji blokira progesteron i sprečava napredovanje trudnoće.

Zatim pacijentkinja pije misoprostol, kojim se, stoji na sajtu Svjetske zdravstvene organizacije, završava trudnoća. Misoprostol se uzima 24 do 48 sati nakon uzimanja mifepristona.

Iz globalne organizacije sa sjedištem u Njujorku Centar za reproduktivna prava objasnili su da SZO u svojim smjernicama o abortusu iz 2022. godine prepoznaje medicinski pobačaj kao siguran, efikasan i prihvatljiv način za prekid trudnoće a pravo na abortus kao ljudsko pravo.

„Ljekovi za pobačaj, poput mifepristona i misoprostola, nalaze se na SZO-ovoj Listi esencijalnih lekova, koja sadrži osnovni set minimalnih ljekova koji su od suštinskog značaja za prioritete u zdravstvenim potrebama i ispunjavaju kriterijume efikasnosti i sigurnosti. SZO preporučuje da ovi ljekovi trebaju biti široko dostupni“, naveli su.

Samo u KCCG smije da se radi medikalni abortus

Generalni direktor Direktorata za zdravstvenu zaštitu, farmakologiju i regulisane profesije u Ministarstvu zdravlja Radovan Nikolić kazao je „Vijestima“ da se postupak medikamentoznog prekida trudnoće obavlja isključivo u KCCG.

„Opštim bolnicama Ministarstvo zdravlja nije dalo saglasnost za obavljanje ovog postupka, dok iz privatnih ustanova nije bilo do sada zahtjeva ove vrste“, poručio je Nikolić.

Direktor Klinike za ginekologiju i akušerstvo u KCCG, dr Srđan Medan kaže da su do kraja jula ove godine, u KCCG obavljena 134 namjerna prekida trudnoće starosti do 10 nedjelja gestacije.

„Radi se o 42 hirurška prekida i 92 medikamentozna“, precizira Medan.

Prema njegovim riječima, abortivne pilule se ne naplaćaju u slučaju pobačaja, ali se plaćaju ukoliko se radi o željenom prekidu trudnoće.

Bez uputa iz doma zdravlja, navodi on, abortivne pilule koštaju 106 eura, a sa uputom 75 eura. Namjerni hirurški prekidi trudnoće, kiretaže, koštaju 79 sa uputom ili 112 bez njega.

Medan naglašava da se prekidi neželjenih trudnoća u Ginekološkoj ambulanti KCCG obavljaju u skladu sa Zakonom o uslovima i postupku za prekid trudnoće, prema kojem se zahvat može izvršiti na zahtjev trudnice do 10. nedjelje, uz neophodan prethodni ultrazvučni pregled i potvrdu o krvnoj grupi.

Objašnjava da se medikalni prekidi obično preporučuju za neželjene trudnoće do osme sedmice. Dio terapije, tvrdi on, uzima se u ambulanti, pod nadzorom medicinskog osoblja, a drugi dio kod kuće, uz jasne pisane instrukcije o mogućim događajima i savjet za naknadne kontrole.

Bez pravila, ispod ruke i u kešu

Međutim, iako privatne ordinacije ne bi smjele da nude uslugu medikalnog abortusa, dobar dio kontaktiranih privatnih ustanova u Podgorici ima te tablete i za do tri puta veću cijenu ih prodaju zainteresovanim pacijentkinjama.

„Vijesti“ su razgovarale sa još pet žena, pored J.Z., koje su upotrijebile abortivne pilule u Crnoj Gori a koje je novinarka kontaktirala putem Fejsbuk grupe „Ženska posla“. Jedna od njih je prije dvije godine imala željeni medikalni prekid trudnoće u privatnoj klinici u Podgorici za 180 eura, dok su dvije ovu terapiju dobile u drugoj za 250 eura.

Dvije sagovornice su po preporuci iz treće klinike bile upućene na drugu, po istoj cijeni. Samo jedna od njih je ove godine u KCCG-u medikalni prekid trudnoće uradila besplatno, jer se radilo o pobačaju.

Novinarka „Vijesti“ kontaktirala je privatne ginekološke klinike iz Podgorice početkom novembra i nije se predstavila kao novinarka već kao zainteresovana za medikalni abortus.

„Imamo, cijena je 250 eura“, informisali su je u prvoj klinici i sugerisali da pošalje izvještaj ljekara na Vajber, kako bi dogovorili termin.

U drugoj klinicije je bila ista cijena za medikalni abortus: Novinarki su u trećoj klinici čak dali broj ginekologa, „koji će je dalje uputiti“.

Od tog ljekara, novinarka je dobila novi broj, i to klinike sa kojom je već razgovarala. Samo dan nakon prvog razgovora, cijena je porasla na 300 eura za dvije tablete. U gotovini, naglasila je žena sa druge strane telefonske veze.

Vlasnik jedne od klinika sa kojima je novinarka komunicirala, u zvaničnim odgovorima na pitanja „Vijesti“ tvrdi da njegova ordinacija „ne nabavlja, ne prodaje i ne nudi i pacijentima taj lijek“.

Iz ostalih privatnih klinika nijesu odgovorili na pitanja „Vijesti“ zbog čega nijesu potražili saglasnost od Ministarstva zdravlja za usluge medikalnog abortusa, kako nabavljaju potrebne ljekove i koja je njihova cijena.

Kutija Misoprostol tableta košta 134,83 eura. Jedna kutija ima 16 tableta od 400mg. To pokazuju podaci iz online baze ljekova „Mediately“ koja sadrži podatke za sve ljekove koji se upotrebljavaju u Hrvatskoj i Srbiji. Kutija tablete Mifopriston košta 62,39 eura i jedna doza od jedne tablete od 200mg dolazi u pakovanju.

Podaci SZO pokazuju da, kada se kupuju pojedinačno, prosječna cijena mifepristona i misoprostola varira od 4,19 do 10,03 američkih dolara, dok su troškovi za zajednički paket u projesku od 3,75 do 11,75 američkih dolara.

„Koliko god para da je to bilo, ja bih ih našla, jer sam samo htjela što prije i što bezbolnije da završim sa tim budući da sam imala drugi spontani pobačaj u životu nakon više godina pokušavanja da ostanem trudna. To je ogromna bol i trauma i pare me nisu zanimale“, kazala je jedna od sagovornica sa Fejsbuk grupe.

Pilula nije registrovana u Crnoj Gori, nabavlja se po potrebi

Misoprostol i Misprofen nisu na Listi ljekova niti u Registru ljekova koji sadrže ljekove sa dozvolom za upotrebu i stavljanje u promet u Crnoj Gori.

Iz Instituta za ljekove i medicinska sredstva to su i potvrdili - nema registrovanih ljekova koji su odobreni za medikamentozni prekid trudnoće.

Međutim, ističu, zbog potreba zdravstvenog sistema, na zahtjev uvoznika, CInMED može izdati saglasnost za uvoz lijeka koji nema dozvolu za stavljanje u promet, ukoliko za tim lijekom postoji potreba.

U skladu sa tim mehanizmom, navode, CInMED je izdao saglasnost za manje količine dva lijeka koji su namijenjeni za tu primjenu, a koji su registrovani u zemljama Evropske unije.

Iz CInMED kažu da su odobrili uvoz tableta mifepriston 3x200mg i misoprostol 16x400mcg.

Od “Glosarija”, preko “Montefarma” do KCCG i Pljevalja

Pravo da potraže saglasnost za uvoz imaju veledrogerije.

Iz kompanije “Farmax”, kažu da nijesu uvozili ovaj lijek, iz “Farmonta” nijesu odgovorili, kao ni iz “Meditasa”.

Odgovor je stigao iz veledrogerije “Glosarij”.

Kažu da su obavili dva uvoza tog lijeka u protekle dvije godine, a samim tim uputili i dva zahtjeva CinMed-u.

Kako su naveli, prvi od dva uvoza bio je 8. jula 2021. godine. Tada su uvezli 94 kutije Misoprostol tableta, sa 16 doza od po 400 mg, ali i 150 kutija Mifepriston tableta sa po 3 doze od 200 mg u kutiji.

Objasnili su da je taj uvoz bio po nalogu Ministrarstva zdravlja, za potrebe KCCG.

Drugi uvoz, tvrde, bio je 7. decembra 2022. - 155 kutija Misoprostol tableta i 405 kutija Mifepristona, po odobrenju Ministarstva zdravlja za KCCG i bolnicu u Pljevljima.

Iz “Glosarija” kazali da ove ljekove kod njih potražuje isključivo državna apotekarska ustanova “Montefarm”.

Objasnili su da količine koje uvoze na osnovu odobrenja dovoljne u odnosu na potražnju, ali kako uvoz i nabavka ovih ljekova traje od četiri do šest mjeseci od momenta plasiranja narudžbe, a ne mogu se naručiti dok se ne dobiju sva odobrenja, dešavalo se da ovi ljekovi nedostaju usled komplikovanih procedura nabavke i čekanja na interna odobrenja kod dobavljača.

“Kako bi prevazišli ovakve situacije, potrebno je na vrijeme, pa i do godinu dana unaprijed, planirati potrebe i završavati procedure dobijanja odobrenja ljekova, kako bi izbjegli deficitarnost istih na tržištu”, poručili su.

Iz “Montefarma” kažu da je, u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama, a na osnovu naloga Ministarstva zdravlja, izvršena nabavka lijeka Misoprotol, 16 pojedinačkih doza od po 400 mcg za potrebe KCCG i od početka ove godine do 7. novembra.

“Shodno zahtjevu, KCCG je isporučeno 84 kutije misoprostola, dok je u istom periodu istoj ustanovi isporučeno 220 mifepristona”, navode iz Montefarma.

KCCG, za koji se ljekovi nabavljaju, tvrdi da su posljednje odobrenje Ministarstva zdravlja dobili 31. januara 2022, a tada je odobreno 400 kutija Mifepriston lijeka i 150 kutija Misoprostol od 400mcg, 150 kutija.

“Navedene količine ne pokazuju potrošnju i parcijalno se povlače u skladu sa potrebama za lijekom Klinike za ginekologiju i akušerstvo (GAK)”, objasnili su iz KCCG.

“Loša navika ili loša namjera?”

Iako ova terapija u Crnoj Gori još uvijek nije registrovana, svijet je već par koraka ispred. Peporuka Ekspertskog odbora Svjetske zdravstvene organizacije je premještanje mifepristona-misoprostola sa dopunske liste ljekova na osnovnu i uklanjanje napomene koja navodi da je potrebno blisko medicinsko nadziranje. Odbor je takođe preporučio dodavanje zajedničke prezentacije mifepristona i misoprostola na osnovni popis ljekova.

Maša Elezović, aktivistkinja za ženska prava i magistrica rodnih studija, podjseća da istorija pristupa kontracepciji i bezbjednom abortusu na ovim prostorima ima slavnu prošlost sa, „tmurnim obrisima u današnjici“.

Maša Elezović
Maša Elezovićfoto: Privatna arhiva

Napominje da je abortus u Jugoslaviji legalizovan 1952, a 1974. je postao dio Ustava. Član 191. Kaže: “Pravo je čovjeka da slobodno odlučuje o rađanju djece”, dok današnji Ustav Crne Gore kaže da “Država stvara uslove kojima se podstiče rađanje djece” (Član 73) čime se vidi jasna razlika između države koja slobodu o odlučivanju o oblikovanju sopstvenog života i porodice prepušta pojedincu i pojedinki i države koja stavlja fokus na populacionu politiku, smatra Elezović.

Današnja Crna Gora očigledno ne bira da prati razvitak nauke, jer iako je abortivna pilula u nekim zemljama dostupna i besplatna već od početka 90ih godina, ta opcija 30 godina kasnije nije opšte dostupna većini žena u Crnoj Gori, objašnjava ona.

Da li se radi o lošoj navici ili pak lošoj namjeri? – pita se ona. „Ako je loša navika, odnosno inertnost da se postojeće procedure modernizuju, onda je rješenje lako i na dohvat ruke, možemo očekivati da će objavljivanje ovog teksta pomoći da se stvari promijene i da će žene imati opciju neinvanzivnog i manje traumatičnog prekida neželjene trudnoće. Sama činjenica da crnogorska medicinska praksa već prepoznaje abortivne pilule, pa ih ljekari besplatno dodjeljuju pacijentkinjama koje su imale spontani pobačaj kako bi izbjegle kiretažu ukazuje da upoznatost medicinskog osoblja sa lijekom već postoji“, zaključuje Elezović.

Ukoliko to nije slučaj, dodala je, možemo zabrinuto zaključiti da se možda ipak radi o nekoj lošoj namjeri. Da li je loša namjera podstaknuta ličnom zarado pojedinaca i pojedinki ili ipak duboko ukorjenjenim negativnim odnosom prema ženama koje se odlučuju na abortus kompleksno je pitanjem, nastavila je.

Pozvala se na istraživanje Celine Miani koja je u svom istraživanju iz 2021. pokazala da postoji korelacija između stepena rodne ravnopravnosti u Evropskim državama i stepena upotrebe abortivne pilule u odnosu na invazivne procedure.

„Što je stepen rodne ravnopravnosti veći, to je bio lakši pristup i veći procenat upotrebe abortivne pilule, uz veliku napomenu da dostupnost pilule nije povećala broj abortusa, samo ih je učinila manje traumatičnim. Znači li to da patrijarhalnija društva uskraćuju ženama medikamente koji mogu da olakšaju proceduru kako bi ih kažnjavali invazivnim procedurama?“, pitala se Elezović u odovorima na pitanja „Vijesti“.

Ono što je sigurno, smatra Elezović, otežavanje pristupa abortusu i sve veća stigmatizacija neće rezultirati smanjenjem broja abortusa, stvoriće još veći klasni jaz i ugroziće zdravlje i život žena.

Sanja Grbović, doktorka pravnih nauka i saradnica u nastavi na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore, kazala je da je jako važno pristupiti hitnoj registraciji pomenutih ljekova.

„Privremena saglasnost koja je data od strane Instituta za ljekove nije dovoljna, mora se kompletirati proces registracije i izdati smjernice koje se tiču načina primjene i slično“, poručila je.

Sanja Grbović
Sanja Grbovićfoto: UCG

Kazala je da razlog abortusa nije ni bitan, već zaštita trudnice od mogućih komplikacija koje svaki lijek pa i ovaj može da izazove. Grbović je ocijenila da se ovdje govori o ženskom ljudskom pravu, odnosno pravu žena da raspolažu svojim tijelom.

Ona je kazala da je važno registrovaliti pilule kako bi u konačnome uspjeli da obezbijedimo nužnu potrebu za edukacijom u svrhu prevencije neželjene trudnoće, promociju polno odgovornog ponašanja, kao i dodatnu zaštite ženskih ljudskih prava.

Medikamentozni prekid trudnoće ne postoji u zakonu

Iako se ovaj način prekida trudnoće praktikuje u javnim i privatnim zdravstvenim ustanovama, Zakon o uslovima i postupku za prekid trudnoće ga ne prepoznaje.

On kao takav ne prepoznaje, zapravo, ni kiretažu ali sadrži odredbe koje se tiču anestezije koja se koristi u tim slučajevima. Pa tako član 10 ovog zakona kaže da na zahtjev trudnice, prekid trudnoće iz stava 1 ovog člana može se izvršiti u opštoj anesteziji, po pribavljenoj saglasnosti

specijaliste interne medicine.

Doktorka pravnih nauka i profesorica na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore, Sanja Grbović, Vijestima je kazala da država kao zakonodavac, kada govori o pravu žene na prekid trudnoće, ne razlikuje metode pobačaja, već vremenske intervale kada isti može biti izvršen i pod kojim okolnostima. Ona napominje da su slična rješenja prisutna su i u zemljama regiona.

„U Hrvatskoj vidimo da se njihov važeći Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, koji datira iz 1978. godine i koji je doživio svega 3 izmjene do sada, pokušava modernizovati, u smislu da je 2020. godine podnijet Predlog zakona o medicinskom postupku prekida trudnoće i Konačnom predlogu Zakona hrvatskom Saboru od strane kluba poslanika SDP-a, koji bi zakonodavno regulisao medikamentozni pobačaj, predvidio niz edukativnih i preventivnih mjera kako bi pobačaj postao izuzetak, radeći na edukaciji stanovništva, u smislu upotrebe adekvatnih kontraceptivnih sredstava, bliže definiso institut prigovora savjesti itd“, kazala je Grbović.

Nažalost, dodala je, većina u Saboru je glasala protiv ovog Predloga zakona. Svakako, kako je objasnila, to ne znači da u budućnosti neće biti novih predloga Zakona ili izmjena i dopuna Zakona, kako u Hrvatskoj, tako i u Crnoj Gori i šire.

Objasnila je da je medikalni abortus je dozvoljen u državama članicama Evropske unije uz izuzetak Mađarske, Poljske, koje inače previđaju niz ograničenja ženama koje žele izvršiti prekid trudnoće, dok je Malta jedina država članica EU koja zabranjuje abortus.

Ervina Dabižinović iz NVO „Anima“, feminističke i mirovne organizacije, kazala je da kako procedura postoji i u ostalim zemljama naravno da je dobrodošla i u Crnoj Gori. „Regulacija zakonom jeste valjana jer se moraju znati uslovi i standardi zdravstvene zaštite kako bi se kontrolisali uslovi procedure medikamntoznog abortusa i zaštitila prava žena“, objasnila je Dabižinović.

Bilo bi neophodno, smatra ona, da se lijek nalazi u državnim apotekama kako bi bio dostupan svim ženama, po jeftinijoj cijeni nego u privatnim apotekama. Stav NVO „Anima“ je da bi usluge koje se tiču reproduktivnih prava žena trebale biti besplatne i dostupne svim ženama sa širim aktivnostima na podizanju svijesti kod građana i građanki o važnosti zdravstvene kulture uopšte i specifično.

Bonus video: