Mojkovčanin Radojica Čobeljić tvrdi da mora da se iseli iz porodične kuće u selu Štitarica, zbog nesvjesnog rada Uprave za šume i koncesionara - preduzeća “Trudbenik”.
On kaže da mu preduzeće, probijanjem šumske vlake (puta kojim mašine izvlače drvnu građu), ugrožava život i imovinu, ali i cijelo selo.
Vlasnik preduzeća „Trudbenik“ Vuksan Radonjić kaže da Čobeljić ne govori istinu.
Čobeljić priča da se prilikom probijanja vlake veliki komadi stijene dospjeli blizu njegove i kuća njegovog brata i dvoje rođaka, državljani BiH.
“Bio sam i životno ugrožen kada se na gonjem dijelu imanja na mene obrušilo kamanje. O tome sam obavijestio Vrhovnog državnog tužioca Ivicu Stankovića. Kamenje je svuda po imanju, a one koje se još nije skotrljalo može svakog časa. Prinuđen sam da se iselim, zbog nesavjesnog rada Uprave za šume i 'Trudbenika' , s obzirom da sam iskoristio mogućnost obraćanja svim nadležnim institucijama i niko me nije zaštitio“.
Radonić pak tvrdi da da nadležni inspektori na terenu nijesu našli nijedan dokaz za tvrdnje Čobeljića.
“On je vodio neke višegodišnje sporove pokušavajući da dobije šumu koja nije njegova već državna. Pretpostavljam da mu je to jedina motivacija za ovakve tvrdnje. Nijesmo probijali novu, već raskrčivali vlaku koju je Uprava za šume koristila prije 15 godina. Moguće da se prilikom tih radova kamenje obrušavalo, ali samo 50 metera dalje. Kuća Čobeljića udaljena je preko kilometar“.
Čobeljić, međutim, priča da su stijene oštetile i vodovod star pedesetak godina.
On je ocijenio da “Trudbenik” ugrožava cijelo selo.
Navodi da se šuma siječe na mjestima gdje to nije rađeno 100 godina, zbog opasnosti od lavine.
Početkom prošlog vijeka, kaže, lavina je na tom mjestu odnijela tri života i napravila ogromnu materijijalnu štetu.
“Sada se sječom šume ponovo otvara prostor za novu lavinu. Krči se šuma u vodozahvatima, što će podspješiti poplave. Tu su dva potoka, koja su, na nekim mjestima, udaljeni svega 40 metara. To ugrožava cijelo selo, a naročito naše kuće, koje su u poplavama 90-ih godina bile najugroženije u ovom kraju”.
On kaže da je dio šume kuda je prošla lavina nekada bio privatno vlasništvo, kojeg su se vlasnici odrekli u korist države.
Radonjić ističe da su, nakon što se Čobeljić obratio ministru poljoprivrede Milutinu Simoviću, na terenu bila i tri inspektora, a kasnije i mojkovačka Komunalna policija.
Tvrdi da inspektori nijesu zatekli presušen izvor, sa koga nije bilo moguće koristiti vodu.
“Čobeljić priča o lavini od prije 130 godina, zaista o tome ne znam ništa, niti postoje mišljenja nadležnih da mogu sječom da ugrozim selo na taj način. Osim toga, kako to da su, ako ih je strah od lavine, Čobeljići sjekli šumu tik iznad svojih kuća...”.
Radonjić optužuje Čobeljića da je kao navodno obrušeno stijenje pokazivao kamenje blizu svoje kuće obraslo mahovinom, koje je odavno na tom mjestu.
Izgubljeno “rješenje djeda Boža” kojim se sječa zabranjuje
Čobeljić tvrdi da je njegov djed Božo, “koji je bio predsjednik nekadašnje Opštine Polja Kolašinska, “izdejstvovao donošenje rješenja kojim se na tom području zabranjuje sječa“.
“To rješenje je izgubljeno, a sada mi nadležni zamjeraju što ga nemam. Tražio sam od Osnovnog suda u Bijelom Polju da donese privremenu mjeru, pa da 'Trudbenik' privremeno obustavi radove. Međutim, ništa od toga. Najteže mi pada što ću morati da se iselim sa imanja koje je moj čukundjed Marko dobio još od kralja Nikole. Ne mogu da koristim ni livade koje su decenijama korišćene za ispašu stoke. Prodajemo polako ovce i košnice, jer je na ovom imanju postalo nemoguće živjeti”, kazao je Čobeljić.
Bonus video:
