Preko 55 odsto građana ima povjerenja u medije, što ih stavlja relativno visoko u hijerarhiji poverenja svih institucija. Društvene mreže su postale primarni izvor informisanja za mnoge građane, a ispitanici srednje generacije (35-54) u najvećoj mjeri generalno prate medije, dok mladi (18-34) na dnevnom nivou prate društvene mreže.
To su rezultati Istraživanja javnog mnjena o radu medija i nezavisnosti novinara u Crnoj Gori kojeg je na konferenciji „Mediji u Crnoj Gori – Dostignuća i izazovi“ predstavio analitičar Miloš Bešić.
Glavni urednik “Vijesti” Mihailo Jovović rekao je da je veoma zadovoljan istraživanjem.
“Često kažem za medij u kom radim da mediji ne mogu biti puno bolji od Crne Gore, ali treba da rade na tome. Mislim da je ova mjera povjerenja potpuno okej u odnosu na okruženje”.
On je rekao da je lako napraviti razliku između “medija” i medija, i novinara i “novinara”, ali da su, kada se radi istraživanje, svi oni isto.
“Prvo treba uraditi nesto da se razdvoje mediji i 'mediji'. Ako ne želiš da radiš ono što novinari i medij rade u demokratskom društvu treba to nekako obznaniti svima. Oni koji šire neistine i propaganda, a imamo takvih, treba da budu obilježeni kao takvi. Pitanje je ko bi stavljao te etikete…”, rekao je Jovović.
Kao problem vidi to što građani vole da čitaju ono što već misle…
“Ali naravno da povjerenje u medije treba da bude veće i treba razdvojiti one koji se trude da posao obavljaju etički i profesionalno od onih koji služe za širenje lažnij vijesti i propaganda, služe interesima svojih političkih partija i možda ova mreža koju Ministarstvo pokušava da napravi pomogne da se oni koji šire lažne informacije obilježe kao takvi”, smatra Jovović.
Glavni urednik i direktor RTV Nikšić Nikola Marković upozorava da ne treba upasti u zamku zašto je percepcija građana o povjerenju u medije takva, jer, kako kaže, to može da ukase na nedostatak kritičke svijesti građana i toga kako oni doživaljavaju slobodu medija.
“U Crnoj Gori još uvijek glavnu riječ vode tradicionalni mediji televizije, štampani, a možemo reći i portal, gdje mi objektivno imamo mnogo bolju situaciju nego pojedine zemlje u regionu. A vjerujem da je mnogima stanje medija u susjedstvu referentna tačka”, rekao je Marković.
Istraživanje vidi kao jako korisno, a interesantno je, navodi, to što veliki broj građani smatra da su mediji pod uticajem političkih elita, dok s druge strane vjeruje medijima.
“Što može na prvi pogled da djeluje paradoksalno ali i naši građani se u dobrom dijelu određuju u odnosu na svoje političke, nacionalne i vjerske preference… Treba pitati kojim medijima vjerujete i istovremeno pitati za političku i nacionalnu pripadnost”, predložio je Marković.
Osvrnuo se na generacijako povjerenje, odnosno činjenicu da stariji građani najviše gledaju i vjeruju televiziji.
“Često upadamo u zamku da će mladi ostariti i onda i oni gledati televiziju, a ne ostati na mrežama. Nove generacije primjenjuju nove tehnologije, mi iz medija moramo da budemo toga svjesni. Kad govorimo o potrebama medijske pismenosti dominantno mladih svih smo fokusirani na mreže, a u ovom istraživanju vidimo da se mladi dominantno informišu preko mreža, ali da niihovo povjerenje u mreže nije veliko. Mladi konzumiraju mreže, ali im ne vjeruju. Ipak one utiču na nas, prihvatamo jezik mreža, način razmišljanja, nije samo pitanje tačnog informisanja….”, rekao je Marković.
Urednik portala RTCG Marko Vešović poručuje da se Javni servis i njegovi novinari ne razlikuju u odnosu na ostale medije.
“Vidite u istraživanju da je Javni servis jednako bitan kao komercijalni mediji i suočen je sa istim izazovima i problemima. Čak je možda i pritisak veći kao i očekivanja - ako plaćamo onda imamo i pravo da dobijemo balansirano i fer izvještavanje”, rekao je Vešović i dodao da se u crnogorskoj istoriji novinarstva vidi da je ono sazdanu od služenja elitama i da je teško ustaljene obrasce mijenjati, ali da se polako iz toga izlazi.
Bešić je naveo primjer Sjedinjenih Američkih Država (SAD) gdje postoji jasna korelacija da republikanci gledaju FOX a demokrate CNN, u Srbiji da ko gleda N1 i Novu glasa protiv vlasti, a Pink i Hepi za vladajuću partiju, te da je vjerovatno slično u Crnoj Gori.
“Stepen povezanosti može da pokaže u kolikoj mjeri su mediji politčki akteri, a tako se i ponašaju. Tako ćete onda i od političkih aktera dobiti takav tretman i dobiti narušen ambijent. Istina je vrlo složena stvar, ali pravo novinarstvo je ono čemu treba da se teži”, pojasnio je.
Jovović je ukazao na to da u svijetu, ali i u Crnoj Gori, vidimo da postoji tendencija da na društvenim mrežama politički neistomišljenici i moćnici pokušavaju da podriju kredibilitet tradicionalnih medija.
“Kakvi god oni bili, oni su najbolje što imamo i primjećujem da taj trend polako dolazi u Crnu Goru. Vladajuća partija ima Iks nalog na kom sve što joj se ne dopada obilježava kao lažnu vijest. Bojim se da će taj trend koji donosi štetu u svim zemljama biti sve jači. To nije samo 'PES protiv lažnih vijesti', nego neodgovaranja na pitanja novinara, partijske zabrane komunikacije sa novinarima…”.
Na pitanje šta ukazuje na to je li jedan medij slobodan ili ne, Jovović odgovara da je ključna finansijska nezavisnost.
“Kako će mediji dokazati da je nezavisan iako je očigledna neka ideološka profilacija? Tako što će izvještavati o svemu, i o partijama koje su ideološki bliske, da čitaoci vide da izvještavaj profesionalno. Dokazaćeš da si nezavisan od vlasnika ako pišeš o oglašivačima, o vlasti i opoziciji…”.
Marković smatra da medij ima pravo na stav i da to nije nepoznata praksa, ali da je važno na čemu je taj stav utemeljen i da ne utiče na primjenu novinarskih standarda.
“Mislim da mediji imaju pravo i na politički stav, ali ne na partijski. U finansijskoj stabilnosti medija leži dio odgovora o slobodi medija. Imamo i drugačije prakse da finansijska stabilnost medija može da bude suprotna slobodi medija, što zavisi od porijekla novca koji obezbjeđuje tu finansijsku stabilnost”, rekao je Marković.
I Vešović uviđa da neke političke strukture koriste mreže kako bi umanjile značaj tradicionalnih medija.
“Samim tim cilj je da se oni odbrane i da se njijova važnost sačuva. Vidimo da su oni i dalje veoma važni i mislim da imaju budućnost. Treba pratiti trendove i čuvati svoj prostor na mrežama gdje će biti kredibilne informacije”, kazao je Vešović.
Jovović je rekao kako ne dijeli mišljenje sa Vešovićem da novinari RTCG dijele sudbinu ostalih, jer Javni servis ima 100 odsto sigurno finansiranje.
“Ako imate sigurno finansiranje, 'value for money' koji RTCG daje je veoma nizak. Sad na RTCG dolaze svi i pričaju šta god hoće, nema dovoljno kritičkog stava. Javni servis nije službeni list i treba da predvodi novinare, pokaže standard”, rekao je Jovović i pitao zašto sada ne postoji redakcija za istraživačko novinarstvo koju je postojala “u vrijeme najgoreg DPS-a”.
Problemativao je i to što, kako kaže, parazitski mediji kopiraju tekstove koje tradicionalni mediji objave
“Mediji koji imaju jednog, dva ili pet zaposlenih samo uzmu ono što radi u Vijestima 100 zaposlenih. Da li postoji mogućnost da se u nekoj zakonskoj regulativi tako nešto zaštiti autorskim pravima”, pitao je.
Vešović je odgovorio Jovoviću da misli da je u Javnom servisu urađeno puno toga, alii da nije lako uraditi reformu.
“Ne mislim da je RTCG službeni list, može da se kaže slobodnije nego prije. Imate kritiku vladajuće stranke, nije ona nešto specijalno izražena, ali je ima”, rekao je Vešović i najavio ponovno pokretanje istraživačke redakcije.
Bonus video:
